<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

TROŠIMO MILIONE: Šta se krije iza dramatičnog porasta uvoza struje u BiH?

ELEKTRIČNA ENERGIJA

Kako smo od jedinog regionalnog izvoznika došli do toga da trošimo milione na uvoz električne energije

09. septembar 2019, 8:12

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u regionu koja proizvodi više struje nego što su njene domaće potrebe. Samim tim je donedavno važila za jedinog regionalnog izvoznika električne energije, da bi posljednjih godina došla u situaciju da izdvaja milionska sredstva za kupovinu električne energije iz inostranstva.

Tako je samo u prvom kvartalu 2019. BiH više nego udvostručila uvoz struje- u periodu januar-mart uvoz električne energije bio je 95,3 miliona KM i za 125,9 posto veći nego godinu ranije kada je iznosio 42,2 miliona KM.

I najnoviji podaci za Republiku Srpsku kažu da u spoljnotrgovinskoj razmjeni najveći skok u uvozu ima električna energija i to za čak 141 posto više nego u prvoj polovini prošle godine.

Ako znamo da tek dolaze hladni mjeseci, kada se i potrošnja i cijena stuje na tržištu značajno povećava, za očekivati je da ćemo u zimskom vremenu tek bili prisiljeni plaćati preskupu električnu energiju iz uvoza.

Jer liberalizacijom tržišta električne energije, svi potrošači, a posebno veliki i srednje veliki, kupuju električnu energiju putem berze. A i proizvođači je prodaju putem berze.

Iz razgovora sa bh ekonomistima pokušali smo sazanati šta se krije iza dramatičnog porasta uvoza struje u BiH i kako smo uopšte došli u situaciju da od jedinog regionalnog izvoznika došli do toga da trošimo milione na uvoz?

Ekonomista Armin Avdić dosta se bavio ovom temu i njegov zaključak je da u ovom sektoru ima previše politike i političkih odluka, a premalo struke.

Stoga je, više otežavajućih faktora u cijeloj priči o električnoj energiji u nšoj zemlji.

Prije svega, pojašnjava Avdić, naša proizvodnja električne energije je ralativno skupa jer je dobrim dijelom bazirana na rudnicima i proizvodnji struje iz termoelektrana, a u odnosu na druge proizvođače, posebno iz nuklearnih elektrana iz Bugarske koje je znatno, gotovo dvostruko jeftinija.

Druga otežavajuća okolnost je to što smo na nivou Bosne i Hercegovine, i pored optimalne strukture hidroenergetskih i termoenergetskih kapaciteta (oko 51%:49%), podijeljenošću elektroprivrednih područja na tri dijela (HZHB, EP BiH i EPRS) dobili tri neoptimalne strukture koje uzrokuju smanjenu neefikasnost proizvodnje kao i strukturu proizvodnja koja ne može adekvatno u periodima izražene potražnje tokom dana zadovoljiti tržišne potrebe.

Otežavajuća stvar u ovoj priči, naglašava Avdić, jeste i to što je u našim elektroprivredama zaposleno previše zaposlenika koji imaju visoke platee i druge razne beneficije, a to uglavnom ne mogu opravdati produktivnošću i kvalitetom rada, te će oni dugoročno da budu u sve nepovoljnijoj situaciju, manje konkurentni te da zbog toga i po tom osnovu uvozimo sve više el.energije.

Međutim budućnost nosi još jednu promjenu - trend smanjenja uvoza. 

“Na nivou FBiH postoji odluka kojom se sa 10% stimuliše izvoz električne energije, tako da se naša el.energija izvozi, a onda ponovo uvozi preko posrednika. No gašenje Aluminija Mostar koji je bio najveći potrošač el.energije u BiH će znatno redukovati potražnju na domaćem tržištu, a oni su značajan dio električne energije uvozili preko drugih država iako je to uglavnom bila naša električna energija. Iz tog razloga se može očekivati smanjenje uvoza el.energije u narednom periodu, što će bitzi posebno zanimljivo posmatrati u statističkim izvještajima u narednih pola godine ”, pojasnio je Avdić.

Iako vodeći ljudi u elektro-energetskom sektoru ovu situaciju pravdaju smanjenjem vodostaja rijeka kao i tvrdnjom da posluju stabilno, ekonomista Damir Miljević ističe da svakako treba pogledati istini u oči- u zadnjih 30 godina nije bilo ozbiljnih ulaganja u elektro-energetski sektor kojim se inače loše upravlja, nema vizije niti održive strategije, a postojeće elektroprivrede uglavnom služe za partijsko i robinsko zapošljavanje ili za izvlačenje novca kroz razne tendere.

“Mora se zavesti ozbiljan red u elektroprivredama, njihovoj poslovnoj i finansijskoj konsolidaciji, strategiji razvoja sektora zasnovanoj isključivo na obnovljivim izvorima energije i energetskoj efikasnosti.  U protivnom s obzirom na cijenu bazne energije iz domaćih TE i kretanje cijena na energetskim berzama društveno je isplativije uvoziti električnu energiju nego je sam proizvoditi iz uglja pri tome poslujući neprofitabilno, zagađujući okolinu i narušavajući zdravlje stanovnika”, kaže Miljević.

I tako je BiH od zemlje koja je donedavno izvozila struju,  postala veliki uvoznik.