Iako su ljudi veći dio svoje povijesti živjeli u malim društvenim skupinama, to se posljednjih stoljeća znatno promijenilo.
Znanstvenici sa sveučilišta u Yorku istraživanjem su otkrili da ljudske sposobnosti prepoznavanja omogućuju procesuiranje tisuća lica koje susrećemo u modernom društvenom okruženju ili ih viđamo na televiziji.
"Navikli smo svakoga dana po licima prepoznati prijatelje, kolege, slavne osobe i mnoge druge", kaže psiholog Rob Jenkins s jorškog sveučilišta.
"Ali nitko dosad nije ustanovio koliko zapravo lica znamo."
Zato su on i njegovi kolege zatražili sudionike studije da popišu što je moguće više lica iz svojih privatnih života.
Zatim su napravili isto s osobama koje prepoznaju, ali osobno ne poznaju.
Potom su im prikazane tisuće fotografija slavnih osoba i morali su odgovoriti koje prepoznaju.
Raspon u broju lica kojih su se sudionici uspjeli prisjetiti ili ih prepoznati bio je golem, otprilike od tisuću do deset tisuća.
"To znači da prosječna osoba prepoznaje oko 5000 lica", kazao je Jenkins. "Čini se da nam isti mentalni aparat kojim prepoznajemo desetke ljudi omogućuje da ih prepoznamo tisuće."
Znanstvenici smatraju da bi ta brojka, polazište za prvi ljudski "facijalni vokabular", mogla pomoći u razvoju softvera za prepoznavanje lica kakvi se sve više koriste u zračnim lukama i pri istragama zločina. Znanstvenicima bi ovo istraživanje moglo pomoći i da bolje razumiju slučajeve zamjene identiteta.
Jenkins kaže kako nije nemoguće da neki ljudi mogu naučiti kako upamtiti i prepoznati neograničen broj lica, pod uvjetom da imaju dovoljno prakse. Kao argument pritom naglašava da mozak ima gotovo bezgraničan kapacitet za učenje riječi i jezika. Ograničenja u tom smislu predstavljaju samo učenje, praksa i motivacija.
Raspon broja lica koja su sudionici istraživanja uspjeli prepoznati daleko nadmašuje evolucijske potrebe jer su ljudi tisućama godina upoznali jedva nekoliko desetaka osoba u svojim životima.
Jenkins kaže da nije jasno zašto smo razvili tu sposobnost. "Možda je to još jedan slučaj pretjerivanja kakve često vidimo u prirodi."
"Otrov nekih pauka može ubiti konja iako ga pauk nema potrebu pojesti", objasnio je.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Proceedings of the Royal Society B.
