Recimo, interes za drugo i druge, mimo nas i našeg okruženja. TV dnevnici od prve do posljednje minute o brojkama zaraženih, umrlih, izliječenih, o respiratorima, ljekarima, maskama i onima što bdiju nad "sistemom". Evo i o korona-profiterstvu i bezdušnosti... I o utrkivanju nebrojenih teorija i objašnjenja o svemu što ne znamo, a osjećamo. A ne znamo više nego što znamo i slutimo.
Slično je svuda u svijetu. Više i ne primjećujemo kako su se neka zbivanja mimo nas odmakla i utopila na prostorima zaborava, posmatračke nezainteresovanosti, ignorisanja. Vjerovatno bi se mnogi zblanuli kada bi se neko našalio pa otvorio u medijima rubričicu kratkih vijesti recimo o Bliskom istoku, Siriji, Americi i Kini mimo "Vuhana", o Erdoganu u Libiji, Jordanu , Izraelu kako opet sprema novu otimačinu tamo... Ili o Venecueli, Brazilu, Njemačkoj i planiranim velikim manevrima NATO-a "pod prozorima" Moskve, odbrambeno, naravno... O koroni koja je dodatno inficirala i međunarodne odnose ili postala alibi za njihovo urušavanje. Virus se ubacio svuda pa je veći dio planete izvjesno "pozitivan", mada nije i zvanično testiran. I u svjetskoj političkoj "medicini", ne samo u nas, sve je manje stručnjaka a sve više profitera, raznih.
Ljudi koji ipak prate i ono što se zbiva u međunarodnim odnosima pod pandemijom već zbrajaju salda i kalkulišu pretpostavkama. Šta i kako dalje. Najmučnija su saznanja o već dramatičnim posljedicama "zaraza" ekonomije, tržišta, valuta, berzi, kamata , investicija, obveznica... A na tome se gradi globalno sve drugo – od politike i organizacije države i društva u vlastitoj kući, do ambicija, apetita i potajnih planova u vezi sa svim tim na tuđem terenu. Pitanje koji je model ekonomskog ili političkog sistema najisplativiji –ne više i najprirodniji - za ovo ili ono društvo, sudbinski se veže i sa dilemom gdje smo tu mi sutra, šta nam valja činiti da se odbranimo, zadovoljimo vlastite potrebe, izolovane i lokalne, mimo onih nekadašnjih ideala, humanističkih, bjelosvjetskih, i civilizacijskih. Svijet se okrenuo sebi a ono mimo golog interesa uglavnom je gurnuto pod tepih. Drugačije su kalkulacije u svjetskoj politici a evo pogoduje im panični momenat pristigao sa virusom i njegovim čitanjem. Trijumfuje istinska globalizacija – sebičnosti. Iza brda se valja i nastavak – globalizacija otimačine. I ponovo kult nacionalne države u ime saznanja da ovisnost o drugima više nego o sebi jeste propast. Mi mali, "multinacionalni", ne igramo. O novom aspektu sigurnosti, bioterorizmu koji je pokazao zube, bezmalo niko do sada nije razmišljao. A moraće. Zagovornici do juče novog svijeta postaju valjda svjesni u šta je guralo dalje zagovaranje "globalizacije iz centra" i traže vraćanje svakoga sebi. Gdje je ono "zajedno" bilo prvih sedmica pandemije, dobro znamo. U zabranama najjačih da slabijima daju maske, da se o respiratorima i ostalom ne govori. A sjećate li se zaklinjanja u multinacionalni institucionalizam .
Svijet je već postao drugačiji. U zadnjih nekoliko mjeseci dodatno. Godine entuzijazma nakon pobjede nad fašizmom '45. obećavale su "novi početak". Onda se počelo skretati. Hladni rat je bio i hladno nadigravanje uz sudar ideologija i svjetonazora kao platforme za takmičenje. Doduše i uz dogovor o pravilima. Kraj tog rata i poraz Sovjetskog saveza, pobjednica Amerika nije iskoristila kao priliku da bez mnogo smetnji na planeti pokrene takmičenje u dobru za sebe i sve druge.
Trijumfovala je arogancija kapitala. Kaustrofobija mentaliteta rođenog u tome, iznjedrila je filozofiju u interesu sebičnosti, dolara i svjetonazora sazdanog na njemu. U Americi i kao neupitni zahtjev svima širom planete. Svojevremeno je šef Federalnih rzervi SAD Alan Grinspen to pojasnio francuskom predsjedniku Žaku Širaku ovako: "Istina, dolar je naša valuta, ali je vaš problem..."
I bilo je kako je bilo. Sve do unazad par decenija kada su formatirani drugačiji odnosi interesa, sile, partnerstava. Počele su nove igre i nadigravanja. Na scenu preko Sirije i Bliskog istoka "iznenada" se vratila Rusija. Iz daljine, čak i uz najave eto Kine. Nisu više tek usputni i po kapacitetu i po ambicijama ni Indija, Iran, Turska... Svako sa svojim argumentima. Istovremeno, sve je blijeđa Evropa nakon godina uzleta i optimizma. Bregzit, unutrašnja nadmudrivanja, klonirana birokratija, pa odmak juga i sjevera, drugačiji mentalitet i frustracije nekadašnjeg istoka, nedovršenog Balkana... Ovakvo stanje "organizma" korona obožava. Ona bolnička i još više politička: slabost, malaksalost, hronične muke i stare bolesti, povišena temperatura kobajagi neidentifikovanog porijekla. A dijagnostičari u zanosu neslaganja ni sa kim osim sa sobom i svojim interesom.
Ukratko, i prije obznanjivanja da je virus već tu, ukrstilo se u svijetu nekoliko političkih frontova koji traju i šire se ne sluteći ni na šta dobro po zdravlje planete. Veliki i moćni uživaju u strahu malih unaokolo, tada im ide bolje. Amerika se sa Trampom okreće navodno samo sebi, vidi se već – preko leđa svojih ali i drugih. Zakletva se zove "America first". Bio je to i predizborni opium za mase ali i odricanju od svih na svijetu što su tom obećanju na putu. Ostatak svijeta se dijeli na njima poslušne i one koji su pod sankcijama. Tako su krenula i rušenja mnogih mostova koje je Vašington prije sagradio multilateralno. Nema povezivanja ni u vezi sa klimom, ni iranskom denuklearizacijom, čak ni vezama sa sjevernim i južnim susjedom kao prije, energetskom politikom... Račun je uz ostalo bio da se tako ruše i prepreke za novi mandat najesen. Prvi efekti kažnjavanja svih koji su protiv njega kao "First", pokazivali su se na papiru. Činilo se da će i Kina leći na rudu. Rusija mu je, uz sve što je pokazivalo da je moćnijia nego su očekivali, bila manji problem. Nastavak je drugačiji.
Od Niksonovog "pomirenja" naovamo, do dogovora u kojem će Amerika dati Kini tehnologiju Silikonske doline i svoje tržište za široke mase kojima je cijena te robe jako važna, i Kine koja je zauzvrat dobila izlazak u svijet na velika vrata – došlo se u Vašingtonu do zaključka da računica baš ne štima spram početne ideje, interesa i raznih lukavosti u pozadini dobrohotnosti. Centralizovana Kina je počela ubrzano i disciplinovano da jača zabrinuvši stratege njihovog prethodnog otvaranja. "America first" postaje ugrožena. A i Moskva je Pekingu postala preblizu. Sa svim ostalim njihovim partnerima sa druge strane sa kojima se može čak trgovati i mimo ekskluzivnog dolara.
Onda, eto i korone. U svjetskoj panici, Trump je braneći američku poslovnu filozofiju i svoj osjećaj nadmoći nad svakim zlom podcijenio pošast i propustio ključno vrijeme za stvaranje prve linije odbrane. Rezultat je u Americi danas porazan. Amerika jeste first ali i po broju umrlih i zaraženih i onih što gube posao. Optužena je Kina, zemlja koja im se inače već otima, koja je ojačala i promijenila svjetske prioritete interesa. Epilog iz minule sedmice je prijetnja Trampa kažnjavanjem Pekinga i novim carinama – zbog korone. Potom i javno "uvjeravanje " da je virus stigao u svijet i do Amerike iz kineskog laboratorija. U tom kontekstu su i teške optužbe na račun WHO. Konačno, eto i tvrdnje kako je Kina "spremna na sve samo da Trump izgubi naredne izbore. Doduše, i posljednje ankete daju mu razloga za zebnju. Paralelno, u Pekingu prave kratke video filmove uz pomoć lego kocki kojima se šprdaju sa Trampovim napadima na njih.
Suština dešavanja između Vašingtona i Pekinga sa samog početka pandemije do danas jeste očigledna eskalacija raspada odnosa dvije moćne svjetske sile. Pomirenja u situaciji ogromnih pritisaka interesa i pogubljenih nerava među liderima – u Americi očiglednio više nego u Kini – teško može biti. Uostalom i svugdje na planeti manje je strpljenja, egzistencijalni strahovi su strašni i dodatno se pumpaju. Svjetska ekonomija, tržišta i biznisi dramatično su zaljuljani. Izlaz je sve komplikovaniji. Planeta odavno ne funkcioniše dvopolno, mnogi iz prikrajka čekaju svoju priliku uz poglede na Vašington, Peking i Moskvu.
I na vječitim a navodno sporednim tržištima rata i mira ključaju strasti i ambicije onih što su shvatili smisao "novog svjetskog poretka" – interes, silom realizovan i šutke potvrđen i legalizovan. Izrael minulih dana sa opako bolesnim ambicijama Natanijahua i nove koalicije opet najavljuje zločinački plan aneksije Zapadne obale Palestine, dodatno i uz dolinu rijeke Jordan. Tvrdi i kako će sigurno za ovo, kao i za Jeruzalem, Golan i prethodne otimačine sa naseljima na okupiranoj zemlji, dobiti podršku Trampa. Arapska liga je odmah i jednoglasno protestvovala i podržala Palestince povodom ove najave Tel Aviva koja je "nedopustiva i zločinačka".
Iz Trampovog bližeg okruženja pojedinci otvoreno slute da na Bliskom istoku Amerika nema više vitalnih interesa. Niti u pomoći Saudijcima u Jemenu, ali ni u vojnom odgovoru Iranu, kako se zna zaprijetiti i minulih dana nakon sve rigoroznijih mjera blokade ove velike zemlje i njene ekonomije. Rusija je svakako dodatni garant indirektno i Americi protiv Erdoganovih probuđenih ekspanzionističkih i energetskih ambicije na Mediteranu, usput se ukotvivši i u Siriji i šire na Levantu. To Moskvi ne smeta da sa Turskom i dalje razvija vojnu saradnju nakon što je prodala ovoj članici NATO-a sofisticirani raketni sistem S-400. U cjelovitom Putinovom strateškom bliskoistočnom paketu je i odličan odnosa sa Izraelom i svim ostalim tamo. Vašington ujedno "brani naftu u Siriji od ISIL-a" crpeći je uporno i njome plaćajući one snage "demokratske opozicije" unutar Sirije, među kojima su i džihadisti izvorno porijeklom iz Al Kaide. Oni im popunjavaju prostor što ostaje nakon navodnog povlačenja iz ove zemlje i izvođači su radova u svekolikoj pljački ne samo nafte već i drugih prirodnih blaga Sirije. Od poljoprivrednih proizvoda do demontiranja svega što se može prodati na crnom tržištu. Štite ih američki vojnici kojih evo odjednom i na pozicijama oko Alepa i Idliba, kao i južnije prema granici sa Jordanom itd. Održavanje haosa u Siriji uz ostalo je i u nadi da korona mora stići u te krajeve u kojima se živi bez minimuma iole normalnijih uslova za život. Dušu dalo za ovaj virus. Eto novog oružja kada već teroristi u službi Amerike, Saudijske Arabije, Erdogana i mnogih drugih nisu srušili Asada.
Nova iskra frca ovih dana i između Izraela i Jordana. Aman je glasno saopštio zadnjeg dana aprila kako je istekao rok iz mirovnog sporazumu 1994. sa Tel Avivom, u kojem Jordan ustupa Izraelu na korištenje u periodu od 25 godina 405 hektara plodnog zemljišta na jugu države. Tih 25 godina je isteklo, kralj Abdulah II je lani na vrijeme najavio da je ugovoru kraj i to je sada obznanio kao gotov čin. Izrael na to nije još odgovorio, ali su kod lanjske najave ovoga poteza hladno odgovorili kako im je taj komad zemlje bezbjednosno esencijalan. Između redova – odlaska odatle nema.
Nervoza se množi na raznim stranama. Njemačka je tako u poznatoj slabosti prema Izraelu i želji da se usaglasi sa Trampom saveznikom, odjednom donijela odluku prije neki dan da proglasi Hezbolah za "terorističku organizaciju". Eto i prve poruke ostalim članicama EU uoči preuzimanja predsjedavanja u Briselu nakon Hrvatske. Sadašnji stav u EU je da se da se "terorističkom organizacijom" smatra samo vojni dio Hezbolaha, a ne i onaj politički. Hezbolah je uostalom legalna i konstruktivna parlamentarna formacija u Libanu. Njemačka odluka se, inače, poziva na "aktivnosti šiitske organizacije protv – Izraela". O aktivnostima sunitskih terorističkih "opozicionih boraca" koljača širom Bliskog istoka i šire – ali ne i protiv Izraela – ni riječ !
Sve skupa, korona se ispostavlja kao sjajan plašt za nastavak polarizacije u svijetu tragom onoga što je već aktivni "novi svjetski poredak" temeljen na prastaroj logici da jači tlači. Vanredna situacija otvara vrata i pojačanoj sili svake vrste, pa i uz pomoć bioterorizma. Uz vanredne napore da se normalnost odgodi koliko je god moguće duže. Bar dok se ne ustanovi ko je među više kandidata – jači. Ko se do sada preigrao a ko nije. Razlika u odnosu na nekad je velika. Planetarna blaga – energenti, voda i hrana otprilike su na istom nivou kao prije 50 godina, a stanovnika u istom periodu uskoro tri puta više. Depopulacija na razne načine jeste profitabilno rješenje ali, budimo realni, oružje i drakonske sankcije jednostavnije je i brže. Sve je legalizovano u ime demokratije, slobode i ljudskih prava koji se "šire" poput virusa. Danas je to korona, sutra neki drugi.
Priroda će krenuti u kontranapad. Ko preživi vidjeće.
