Tako je baršunasto pjevušio veliki pjevački bard Tozovac nekoć dok u sadašnjosti manifestacija Beogradski noćni market (BNM) „hara“ kulturno-preduzetničko-zabavnim trouglom Belog Grada. Jednom mjesečno naprave karambol boja, mirisa i ukusa kao na istočnjačkim bazarima. Bajkoviti bućkuriš male privrede, mladosti i modernih zanatlija. Misticizam istoka i razuzdanost zapada. Ima i onih koji se tu šlepaju, tvrde pazar, nedostojni da daju pravi doprinos sintetičkom razvoju preduzetništva, ali gdje ima žita, ima i kukolja. Normalno je to. Bez panike.
U drugom dijelu ove popularne manifestacije najčešće nastupa di-džej koji zaista napravi dobru atmosferu među življem, već omamljenim alkoholnim radostima. Par puta sam primjetio Huga, našeg smirenog, ali povremeno eksplozivnog druga sa fudbala, kako miksuje zikamu i lagano densa kukovima. Nice (najs). Van šablona. Tako će biti i u aprilskom izdanju tekuće sezone.
Cijenio bih da jedan noćni market počne ili se završi legendarnom pjesmom iz naziva ovog teksta. To bi bilo pošteno. Fer, što bi rekla današnja djeca.
Ne počinje svijet od nas. Treba se sjećati, po mogućnosti na kreativan način., a BNM je pokazao inovativnim nastupom da takav potencijal već nosi.
***
A kako to stvarno izgleda, pitate se možda?
Pa, kako sam primjetio, jednom mjesečno se izabere prigodna beogradska pijaca. Računam da nisu sve pogodne iz logističkih i lokacijskih razloga. Najčešće su to do sada bile pijaca u Bloku 44 na Novom Beogradu, Đeram na Bulevaru i Bajloni ispod Skadarlije. Čini mi se da su bili i na Zelenjaku, kao i na pijaci na Banovom Brdu, ali to je manje važno. Dakle, izabere se pijaca i odredi datum, te vrijeme trajanja hepeninga koje je najčešće od 18-24 časa. Potom se pozovu izlagači da se prijave i plate kotizaciju, naravno.
Skupe se onda tu razni proizvođači i preduzetnici – proizvodnja sira iz Čuruga, plakata iz Beograda, minđuša, prstenja, sapuna, slanine, štrudli, majica i konfekcije, kraft piva, pljeskavice, ručno spravljanih namaza od bundeve, badema, kikirikija, pa onda razni sosovi i začinske đakonije, predivne daske za sječenje mesa i posluživanje hrane, domaći sirupi, matični sokovi, ručno spravljani čajevi, melemi, drangulije, rukotvorine, narodne masti i trista drugih čuda. Sve ti se sludi u glavi od mirisa, boja i oblika kad se promuvaš kroz tu pulsirajuću masu bacajući oko čas na jednu, čas na drugu stranu.
Svojevremeno je ova manifestacija kao koncept nekoliko puta održana i u Beču, ali ne znam šta se s tim desilo. Svakako je dobar primjer kako mogu ideja, koncept i znanje da se izvoze u razvijenija društva. Elegantni Beč, uz sve raznovrsne zamjerke koje sitničava duša može da smisli, to svakako jeste.
Da stvari nisu idealne pokazuje stiskavac koji plešete sa silesijom ljudi već negdje od 19 časova. Imajući u vidu da program počinje u 18 sati, nemate mnogo vremena, ni izbora da prošetate ovom izložbom na otvorenom i uživate u sitnom šopingu i četovanju sa izlagačima. Prostor naprosto postaje prepunjen ljudima, djecom, penzionerima, mladima, izlagačima i pomagačima, pa prolazak postaje gotovo nemoguća misija. To naprosto umanjuje dobar doživljaj dešavanja i kreira frustracije kod posjetilaca – ne možeš da vidiš ono što želiš, ne možeš da kupiš ono što si naumio jer je rasprodato ili ne možeš da stigneš do tezge (recimo brutalno ukusni namaz od pistacija i bijele čokolade) i ne možeš slobodno da cirkulišeš po izložbi. Prije ili kasnije, ova manjkavost će prilično koštati organizatore i nadam se da su već počeli da rade na modelima koji bi im omogućili održiviji market. Na primer, da ograniče broj posjetilaca, pa onda kad dostignu maksimum za jedno veče, puštaju sledeću grupu tek kad neko od posjetilaca napusti šou. To bi omogućilo znatno prijatniji ambijent za projektovano druženje i privređivanje. Možda postoji i neka druga prihvatljiva organizaciona solucija, nisam pametan, što veli moja pokojna baba.
***
Ne znam kude ste ovog vikenda, ali ako vas put nanese u Beograd, nije loše da se napenalite i dođete u petak 26. aprila na sledeće izdanje Beogradskog Noćnog Marketa i testirate sami taj dobar vajb Beograda. Žurka na pijaci Đeram, uprkos rezolucijama, medijskim prijetnjama, jalovim političkim borbama opozicije i vlasti, pljački vlastodržaca, metastazi Beograda na vodi, hladnom vremenu ...
Kući da ponesete neki domaćim rukama „smuljani“ crno-beli krem sa belgijskom čokoladom, bez obzira za koji tim blizu Topčiderskog brda navijate.
Kad se vratite kući sa puta, ispečete dobar 'lebac i uzmete varenike za večeru. Biće vam drago da to posložite na trpezu i miru gustirate uspomene koje ste upravo zaradili. Đuskajući ramenima uz neku dobru kućnu mjuzu i spremajući se za počinak.
Zadovoljni ..
Tako treba.
