Od 370 maraka, koliko mjesečno košta boravak djeteta u vrtiću u Banjaluci, inače najskupljim u regionu, ne ostane ni marke da bude kupljen toaletni papir. Biće da tu nešto ne štima!
Ne zna čovjek da li bi plakao ili bi se smijao. Suze ipak ne može suzdržati, sad zbog smijeha ili tuge, to je druga stvar!
Ma, tuga, ljudi, tuga - pogotovo kada pročitaš da u Zagrebu, na primjer, vrtić košta 80 maraka, u Njemačkoj 20 evra po djetetu, a oni su Evropska unija i ne jedu "solo" grah…
Čemu da se nada onih 1.300 mališana koji ove godine uopšte nisu dobili priliku da krenu u vrtić, jer za njih - nema mjesta? O potezanju veza za "upad", gradskoj javnoj tajni, neću ni da govorim! Koliko god se trudio da gledam da je čaša uvijek napola puna, pitam se šta li će oni sve morati donositi u vrtiće kada jednom i dobiju priliku da se u njih upišu. Posteljinu, ćebad, suđe, sijalice?!
Sad mi na pamet padoše Đoletovi stihovi: "Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili? Nemoj, stari moj, krivi smo mi što smo ih pustili". Roditelji, valjda vam je jasno da ovo s papirom nije u redu. Siguran sam da biste se pobunili da vam, na primjer, vaši poslodavci narede isto! Znam da svojoj djeci želite sve najbolje, ali zašto ih učite klimaju glavom i odobravaju "jer to svi rade"? Vrijeme je za papirnu revoluciju! Bahatosti treba reći stop!
Tekst preuzet iz Nezavisnih novina
Djeca donose toaletni papir u vrtiće, a boravak košta 370 KM
