<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

30 miliona ljudi ispod praga siromaštva, korupcija, inflacija, nezaposlenost… Da li uopšte znate kako izgleda život u Iranu?

ANALIZA

Strukture vlasti u Teheranu su sve više rahitične

09. januar 2020, 3:22

“Neprijatelj je postao naše remek-delo”, stih iz pesme J. P. Vajta “Razmišljajući o neprijatelju”, postao je snažna metafora za opis odnosa između Irana i njegovih rivala u regionu i SAD. Ubistvo Kasema Sulejmanija, na prvi pogled, dobrodošlo je svim akterima u bliskoistočnoj drami. Režimu u Iranu bila je neophodna reakcija Sjedinjenih Država na seriju provokacija čiji je arhitekt upravo bio Sulejmani – pre svega napad na američku ambasadu u Bagdadu i američke vojne baze u regionu – kako bi neutralisali narastajuće nezadovoljstvo među građanima Irana zbog vrtoglavog pada životnog standarda i inflacije, piše Željko Pantelić, dopisnik Nedeljnika iz Rima, u velikoj spoljnopolitičkoj analizi aktuelnog sukoba Vašingtona i Teherana.

Strukture vlasti u Teheranu su sve više rahitične. Uterivanje srednjovekovnog islama građanima Irana sve češće se sprovodi uz pomoć ogoljene i brutalne sile. Državne kase su prazne, korupcija, lopovluk i javašluk su najrasprostranjeniji među onima kojima su usta puna Alaha i koji, kad god ne znaju šta da urade, prizivaju u pomoć Alaha i okrivljuju Ameriku, Jevreje, hrišćane a ponekad i sunite za svoju nesposobnost, aljkavost, ograničenost i greške. Deset miliona Iranaca živi u ekstremnoj bedi, dok je čak trideset miliona ispod praga siromaštva, što znači da je polovina stanovništva u svakodnevnoj borbi za puko preživljavanje. Širenje mržnje prema Americi i Izraelu i pumpanje vulgarnog nacionalizma može na neko vreme da anestezira mase, ali ne može da napuni stomake.

Američke sankcije Iranu su svakako doprinele da ekonomska situacija u nekadašnjoj Persiji postane gotovo nepodnošljiva. Međutim, bilo bi pogrešno pomisliti da su samo sankcije Donalda Trampa bacile na kolena čitav ekonomsko-socijalni sistem u Islamskoj Republici. Iransku ekonomiju mnogo više pogađaju endemska korupcija i finansiranje geopolitičkih ambicija iranskog režima od ponovnog uvođenja sankcija. S jedne strane, islamistička vlast je korumpirana do same srži, a s druge strane plaća previsoku cenu članstva u klubu tzv. regionalnih sila. Za kase Teherana finansiranje režima Bašara el Asada u Damasku, Hezbolaha u Libanu, Hamasa u Gazi i paramilitarnih snaga u Jemenu i u Iraku pogubno je opterećenje. Zato je i jedan od najčešćih slogana na protestima u novembru, kao i na prethodnim, bio protiv finansiranja geopolitičkih ambicija u Iraku, Siriji, Libanu i Jemenu dok građani Irana jedva sastavljaju kraj s krajem, inflacija galopira a nezaposlenost raste.

Celu analizu Željka Pantelića čitajte u novom Nedeljniku, koji je na svim kioscima od četvrtka, 9. januara. Digitalno izdanje dostupno je na Novinarnici.