5 mjesta za koja nećete vjerovati da postoje: Gdje žive najsretniji ljudi na svijetu, a gdje najdugovječniji

Neki gradovi i sela kao da nisu iz ovog svijeta

BUKA portal / 04. Novembar 2019

Ljudi, njihov izgled, običaji i kulture razlikuju se od jednog dijela svijeta do drugog. I koliko god nam se te razlike čine ponekad velikim, neka mjesta doista izgledaju kao da nisu iz ovog svijeta. Posebno ako ih pritom prekriva i veo tajne koju svi stanovnici dijele.  

Od grada prepunog plavokosih blizanaca do otoka koji ne poznaje bolesti i grada dementnih, ova mjesta djeluju kao iz filma. 

1. Kraljevstvo malih ljudi, Kina

Društveni je život ponekad pravi izazov za ljude koji su različiti od ostatka populacije, ali u Kini postoji posebno mjesto i za njih. Kunming ili kraljevstvo malih ljudi kreirao je Čen Mingjing, koji je svim patuljcima iz Kine ponudio tamo dom.  

Danas tamo živi i radi 125 patuljaka, u dobi od 19 do 48 godina, a funkcioniraju kao zabavni park. To je i izuzetno popularna turistička destinacija otvorena 2009. godine, a na samom ulazu u zabavni park stoje stražari odjeveni u srednjovjekovne kostime, s plastičnim oklopima. Ovdje možete naći sve oblike zabave - od vrtuljaka do plesnih takmičenja i sve je to namijenjeno patuljastim ljudima. Malo kraljevstvo, poput ostalih država, ima i svoje vatrogasce, policijsku stanicu, parlament te demokratski izabranog vladara.

U selu, koje predstavlja centar kraljevstva, sagrađene su male kuće, koje podsjećaju na gljive. Da je riječ o kraljevstvu sreće i zabave, svjedoči i to da se njegovim ulicama svakodnevno održavaju parade, i zabava se može pronaći na svakom ćošku.  

U ovu neobičnu zajednicu mogu ući samo oni određene visine. Iako možda zvuči bizarno, ali su čak i psi lutalice koji žive tamo patuljastog rasta, tako da su u potpunosti u skladu sa stanovnicima.

2. Piraha ljudi - najsretnije pleme na svijetu

Pleme iz amazonske prašume u Brazilu naziva se i najsretnijim plemenom na svijetu. Oni ne znaju računati te poznaju tek dvije oznake za brojeve - nešto i puno, kao i dvije boje - tamno i svijetlo. Ne poznaju datume, dane u sedmici ni kalendare, a jedu jednom do dva puta na dan. Piraha ljudi poznaju tek tri vrste odnosa - onu s djetetom, s roditeljima i s braćom/sestrama. Ne postoji nikakva hijerarhija u njihovom društvu, ali ne postoji ni kriminal i krađe. 

Niko od njih ne posjeduje nikakvu imovinu niti imaju predrasuda. Istraživači koji su ih posjetili kažu da se u svemu ogleda njihova sreća - oni spontano pjevaju usred noći, a vjeruju kako su i snovi i stvarnost jednako važni. Svakih sedam godina mijenjaju svoje ime, a pamte na hiljade imena biljaka i životinja kojima su okruženi. Njihova se djeca igraju sa šumskim drvećem, cvijećem, psima i duhovima, umjesto s običnim igračkama - i tako usvajaju sva vjerovanja svojih predaka koja nikad ne preispituju.

Otkako je to pleme poznato svijetu, nije zabilježen nijedan slučaj čovjeka koji ga je napustio.

3. Otok stogodišnjaka

 

Svaki treći stanovnik grčkog otoka Ikarija je stogodišnjak, a njihova prosječna životna dob iznosi nevjerojatnih 90 godina - što je barem 10 godina više od svjetskog prosjeka. Brojna istraživanja nisu uspjela utvrditi tačne razloge dugovječnosti stanovnika ovog otoka u Egejskom moru. Ipak, poznato je da se na Ikariji mnogo odmara, živi se opušteno i fizički aktivno te se zdravo hrani. Njihov se prehrana temelji na grahoricama, dok je konzumacija mesa i rafiniranih šećera svedena na minimum.

Biljne čajeve i kafu piju u velikim količinama, dok se alkohol svodi na čašu vina s prijateljima ili uz obrok. Kad su jednu 101-godišnjakinju pitali, na sam rođendan, koja je tajna njihove dugovječnosti, rekla je "mi smo samo zaboravili da treba umrijeti".

4. Candido Godoi - zemlja blizanaca

Ovo je mjesto u Brazilu poznato po velikom broju blizanaca koji su tamo rođeni - 80 porodica odgaja 44 para blizanaca. Većina porodica doselila se ovamo iz Njemačke tokom Prvog svjetskog rata. Ranih 90-ih neobičan fenomen privukao je pažnju novinara. Prema nekima, cijeli je grad produkt rada zloglasnog Josefa Mengelea, koji je prema naputku Adolfa Hitlera radio na povećanju nataliteta arijevaca, a svoje je genetičke eksperimente ostvario upravo u Brazilu. 

 

Grad je tretirao kao svojevrsni laboratorij u kojem je trudnicama davao neke nove droge i pripravke. Svaka peta trudnica u tom je gradu rađala blizance koji su mahom bili plavooki i plavokosi. 

 

Danas ovo izolirano mjesto ima samo 6.000 stanovnika, a učestalost poroda blizanaca je 1.000 puta veća nego što je globalni prosjek. Puno ljudi rođenih u tom selu nisu Hispanoamerikanci nego imaju plave oči i plavu kosu te izgledaju kao narodi u sjevernoj Evropi.

5. Hogevej - Trumanov šou za penzionere

  • Novac se ne koristi, već je sve uključeno u cijenu koju plaća porodica štićenika - Avaz, Dnevni avaz, avaz.ba

    Novac se ne koristi, već je sve uključeno u cijenu koju plaća porodica štićenikaFoto: (Agencije )

Izolirano selo Hogevej u Holandiji, smješteno na rubu grada Vespa, ima 152 stanovnika koji, čini se, žive sasvim normalnim životom. Jedu, spavaju, šetaju, odlaze u restorane i kafiće. Ali, baš svako od njih je pod stalnim nadzorom jer je Hogevej zapravo starački dom. Svi štićenici ovog mjesta, koje mnogi nazivaju selo Demencija, pate od staračke zaboravljivosti i zapravo ne znaju da žive u medicinskoj instituciji niti da se prati svaki njihov pokret i vitalna funkcija. Zdanja u mjestu građena su bez dugih hodnika za lako snalaženje, a štićenici žive u grupama od šest do sedam ljudi. Svaka grupa ima kuću u kojoj za njih brinu jedan ili dva njegovatelja.

Kuće su uređene i namještene prema periodu u kojemu su štićenici počeli gubiti kratkotrajno pamćenje, a sve je usklađeno do posljednjeg detalja, od hrane, ukrasa, namještaja, stolnjaka. Stanovnici smiju slobodno šetati po mjestu i razgledavati, sjediti na klupama i družiti se. Njegovatelji, njih 250, razmješteno je po cijelom mjestu, a po potrebi preuzimaju "uloge" trgovca, poštara i slično. Novac se ne koristi, već je sve uključeno u cijenu koju plaća porodica štićenika.

Kuće u kojima stanuju istovremeno su zapravo zid oko mjesta pa tako zaboravljivi štićenici ne mogu odlutati. Ako se slučajno nađu blizu izlaza, osoblje će im ljubazno pojasniti da su vrata zaključana i uputiti ih u drugom smjeru. Ivon van Amerongen (Yvonne), jedna od osnivačica Hogeveja, kaže kako je ovakvo mjesto stvarala iz ličnih razloga nakon što joj je umro otac, a majka ostala sama. Bila je voditeljica staračkog doma, ali ipak nije htjela majku staviti u takvu instituciju.

Preuzeto sa avaz.ba


Buka preporuka

Tema

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.