Banjalučki advokati Jovana Kisin i Dario Sandić pisali su apelaciju koji su poslali sudu u Strazburu protiv odluka sudova u Republici Srpskoj kada je u pitanju uništavanje područja Bardača, nekad kompleksnog prirodnog područja koje je zbog ličnih interesa pretvoreno u polje kukuruza.
Advokat Dario Sandić kaže da su pisali apelaciju protiv odluka sudova u Republici Srpskoj, te su tražili da se iste presude ponište, obzirom da se radi o kršenju velikog broja ljudskih prava, a posebno prava novije generacije koja se odnose na životnu sredinu, odnosno ekoloških prava.
Oni ovim traže odgovornost pojedinaca koji su učestvovali u ovom nezakonitom uništavanju Bardače sa nadom da ukoliko se odgovorni kazne da se iz njihovih imovina obnovi Bardača.
Dario smatra da je ovako nešto moguće i ostvariti.
„U konkretnim slučajevima postoji puno nepravilnosti kao u pogledu ponašanja stranaka u postupcima, tako i u pogledu ponašanja sudova, sudija i advokata u predmetnim postupcima. Međutim, mislim da je sada došlo do zastare u pogledu kivičnopravne zaštite, te preostaje jedino da se čeka odluka suda u Strazburu. Napominjem da smo Jovana i ja imali želju i namjeru da pokrenemo postupke utvrđivanja odgovornosti određenih ljudi, ali nije bilo želje i volje kod pokretača pitanja zaštite Bardače. Bilo im je ponuđeno da i taj dio posla uradimo besplatno, kao što smo uradili i ostale stvari vezano za Bardaču, ali nisu se izjasnili do roka koji je bio krajni u pogledu rokova zastarjelosti“, ističe Sandić.
Kaže da živimo u društvu u kojem slučajevi kao što je Bardača nisu usamljeni.
„Mnoga 'prelijepa' mjesta su pretvorena i manje prelijepa mjesta. Nekada to ima opravdanja, a nekada ne. Živimo u 21 vijeku i postoji stalna potreba za pretvaranjem nečega u nešto. Međutim, imajući u vidu da se radi o nečemu što je stvorila priroda smatram da je to trebalo ostaviti prirodi u 'nadležnost'. Pitanje kažnjavanja je drug stvar – to pitanje mora neko da pokrene ili barem da aktuelizuje. Imate slučaj da je ministar ekologije godinama izbjegavao da Bardaču imenuje kao rezervat ili zaštićeno područje. Bilo je tu veliki broj dopisa, zahtjeva, elaborata, molbi, ali je Vlada RS ostala gluva na ove zahtjeve. Odnosno, ništa nije preduzela dok je za to bilo još vremena. Onda su došle pravosnažne sudske odluke i tu više nije bilo povratka. Onda se Vlada malo zabrinula, iskazala zabrinutost i ostale političke floskule i završila na tome. A mislim da će priroda da nas kazni itekako. I nadam se da hoće, jer ljudi jedino kaznu osjete i iste se boje. Ali odavno kazne nije bilo…zato smo ovako razuzdani i postali, pa dajemo i uništavamo ono što niti je naše niti smo ga mi stvorili“, ističe Sandić.
Kada je u pitanju odgovorost za ono što se desilo Bardači Sandić kaže da je na domaćem terenu uvijek odgovoran domaćin, jer ako u mom dvorištu nekoga ujede pas ja sam odgovoran za taj ujed.
„Međutim, ovdje smo svi odgovorni – jer se radi o opštekorisnoj stvari, da ne kažem imovini, koja je bila dio prirode koja nas okružuje i koja je obezbjedjivala opstanak velikog broja životinjskih vrsta koje su bile ugrožene i koje nisu postojale na drugim lokalitetima. Imali smo 'biologiju iz osnovne škole' uživo na 50km od Banjaluke, koju niti smo poštovali niti smo koristili. Ne znam da li su djeca iz osnovnih škola ikada išla u taj rezervat ptica da uživo vide patku, šljuku, kormorana, galeba, gusku i još stotine drugih vrsta ptica i riba, kao i biljaka koje su se mogle vidjeti samo tamo. Uglavnom, trenutno odgovornih nema iako je šteta nesporno nanesena, a posljedice ćemo vrlo brzo osjetiti iako toga nismo svjesni“, ističe Sandić.
On dodaje da vlast nema nikakav odnos prema građanima i njihovom zdravlju i životu, a kamoli prema prirodi.
„Za njih priroda nije niti sekundarna stvar jer oni ne shvataju značaj iste. Njihovi problemi se odnose na pitanja kako što više novca ukrasti iz budžeta, kako napraviti pometnju i imaginarni problem kod gradjana kako bi se isti danima zaludjivali tim nebitnim stvarima, kako pobijediti na izborima, kako oklevetati one druge, kako povećati pore, akcize i druge namete da bi sebi obezbijedili sredstva za trošenje itd itd. Meni je gora stvar sto građani nemaju nikakav odnos prema prirodi i što istu doživljavaju kao nešto što se podrazumijeva, odnosno što gradjani nemaju odgovornosti ni prema sebi ni prema svojim pravima, kao ni odgovornost prema svojim potomcima i svojim precima. Mi smo društvo neodgovornih i dok god to bude tako radiće ko god šta želi i može, jer smije to da radi bez ikakave bojazni od posledica za svoje radnje“, ističe Sandić.
Advokatica Jovana Kisin kažu da su se oni upoznali sa predmetom Bardača tek nakon što ih je kontaktirao i angažovao Centar za zaštitu životne sredine koji je ujedno i aplikant pred Evropskim sudom.
„U pitanju je nezakonito otuđenje zemljišta koje predstavlja zaštićeno javno dobro, a koje je bilo predmet izvršenja u izvršnom postupku koji je okončan prethodnih godina. Aplikacija se odnosila na narušavanje i ugrožavanja prava na zdravu životnu sredinu“, ističe Kisin.
Ona kaže da kao pravni savjetnik u predmetnom postupku nije inicirala postupke niti postupala mimo tražene asistencije, ali je kolega Sandić predložio pozivanje na odgovornost ljudi čijim radnjama je Bardača u stanju u kakvom se nalazi danas.
„Nažalost, smatram da bi se teško postigao očekivani rezultat kad je u pitanju povlačenje odgovornosti bilo kojeg funkcionera u ovoj državi, a pozivanje na odgovornost sudije za mišljenje izraženo u sudskoj odluci koje je ujedno i pravno nemoguće procesuirati na osnovu trenutnih zakonskih rješenja. Smatram da je trebalo pokušati, ali kao što rekoh, nismo bili stranke u postupku i nije bilo na nama da donosimo takve odluke“, ističe Kisin.
Ona kaže da nije čudno što je jedno prelijepo područje pretvoreno u polje kukuruza, jer ovdje ubistva ljudi prolaze nekažnjeno, krađe i utaje milijardi narodnog novca prolaze nekažnjeno, zloupotreba službenog položaja ulazi u redovan opis posla državnih službenika – i sve to prolazi nekažnjeno ne samo kroz filter legaliteta već i kroz filter moralne osude većine ljudi, a da neće proći nekažnjeno uništavanje životne sredine.
„Kad smo to imali kritičnu masu ljudi okupljenu radi brige i zaštite životne sredine? – nikad“, ističe Jovana Kisin.
Ona dodaje da je država dužna da se stara o prirodnim dobrima, pogotovo koji su stavljeni pod zaštitu a preko svog punomoćnika Pravobranilaštva RS, a godine neodgovornosti dovode do ovakvog stanja, koje sežu od ratnih dejstava, preko postupka privatizacije, lošeg upravljanja javnim preduzećima zaduženim za zaštitu javnog dobra itd.
„Vladajući političari i nadležni nosioci javnih funkcija se prema prirodi ophode na identičan način kao što se ophode i prema stanovništvu. Iskorištavaju i eksploatišu po potrebi, a potom u potpunosti izgube interesovanje“, ističe Kisin Jovana.
Viktor Bjelić iz Centra za životnu sredinu kaže da je Bardača u potpunosti isušena i preostale vodene površine su zanemarive i ne predstavljaju važno stanište ni riba ni ptica, što je evidentno jer ptica na Bardači više nemaa ribnjaka proizvodnja je gotovo ugašena.
„Nema promjena na bolje, naprotiv, stanje po pitanju biodiverziteta Bardače je svakim danom gore. Područje je od 2003. godine u toj mjeri uništeno da je izgubilo sve vrijednosti zbog kojih je proglašeno Ramsarskim područjem“, rekao je za BUKU Bjelić.
Podsjetimo da je Kompleks Bardača, jedino međunarodno važno močvarno stanište u Republici Srpskoj, a nekada ga je činilo 11 jezera.
Sad nam preostaje da vidimo šta će sud u Strazburu odlučiti kada je ovaj slučaj u pitanju, jer je očigledno da vladajuće strukture u RS Bardača kao prirodno područje ne zanima.
