Akademska slikarka Nina Babić dijeli svoje crteže u Banjaluci: Želim da ljudi bar na minut zastanu i posvete se umjetnosti

Nina Babić je odlučila da podijeli opus svojih crteža nastalih tokom proteklih 15 godina. Ovim činom želi da ukaže na položaj kulture u našem društvu i da približi umjetnost svojim sugrađanima.

Akademska slikarka Nina Babić u ponedjeljak će izvesti jedan zanimljiv umjetnički poduhvat. Naime, odlučila je da podijeli opus svojih crteža nastalih tokom proteklih 15 godina. Ovim činom želi da ukaže na položaj kulture u našem društvu i da približi umjetnost svojim sugrađanima. Svoje crteže dijelit će u centru Banjaluke, na Trgu Krajine “kod krivog sata”, u ponedjeljak od 11 časova.

Nina Babić kaže da duži vremenski period razmišlja o kulturi i kulturnoj sceni u RS i BiH, a imajući u vidu problematiku cjelokupnog društva i trenutnu ekonomsku situaciju, uviđa da je kultura najmanje zastupljena.
“Imajući težnju za širenjem i razvojem kulturne scene, dajemo akcenat samo na proširenje postojećih i novih kulturnih institucija, zaboravljamo na vrlo važan faktor, a to je da nemamo izgrađenu kulturno edukovanu populaciju koja bi i sama išla u te institucije. To je jedan veliki problem, naime kod nas građani nemaju naviku samog odlaska u institucije, jer nemaju dodira u svojoj svakodnevnici sa umjetnošću i prije svega usljed teškog materijalnog i društvenog statusa, umjetnost i kultura su im na posljednjem mjestu. Razmišljajući o tome, uvidjela sam da ako želimo da razvijemo kulturu u našem društvu moramo prije svega da edukujemo širu populaciju i da iznesemo kulturu, žargonski rečeno, na ulicu, da bi je što više približili ljudima. Razmatrajući tu ideju, shvatila sam da, da bih napravila promjene, moram prvo da krenem od sebe i odlučila sam da opus svojih radova, crteža u proteklih 15 godina, iznesem javno i podijelim narodu besplatno. Jednostavnije rečeno, pomalo poetski, željela bih da u jednom radnom danu jednog čovjeka koji taj dan izvršava svoje ustaljene obaveze, prekinem pa makar na minut, da on svoje misli usmjeri ka umjetnosti, sa težnjom da će taj isti čovjek danas-sutra poželjeti da ode u kulturne institucije i upozna se sa stvaralaštvom različitih umjetnika i njihovih djela”, rekla je za BUKU Nina Babić.

Iz radova koje će Nina podijeliti na Trgu, a koji su nastajale u proteklih 15 godina, mogu se vidjeti različite faze njenog stvaralaštva.

“U mom stvaralaštvu postoje različite faze i različite problematike kojima sam se bavila, od figuracije do apstrahovanih formi. Odluka da akcenat stavim na apstrakciju je proizašla iz činjenice da naš narod najmanje ima znanje o apstraktnoj umjetnosti, zatim i o modernoj i postmodernoj umjetnosti uopšte. Zato sam i odlučila da na ovaj način to i radim, da kroz jednu vrstu performansa, happeninga dijelim crteže apstraknih motiva radi edukacije šire populacije. Od ovog projekta očekujem prije svega konstruktivno razmišljanje. Šta to znači? Željela bih da pojedinac koji uzme moj rad, odvoji vrijeme za to, da dok posmatra taj rad razmišlja i da postavi pitanje sebi „A ŠTA JE OVO“, da mu taj rad proizvede emociju, pa bila ta emocija pozitivna ili negativna, bitno je da postoji. Da dođe kući nakon toga i da pokrene dijalog sa svojim ukućanima, sa ljudima iz svog bliskog okruženja, da podstakne i druge ljude na razmišljanje, kao i sebe na to promišljanje o umjetnosti i umjetničkom djelu. Željela bih da probudim želju u pojedincu, da pobudim radoznalost, da taj isti pojedinac kasnije poželi da ode u muzej, u pozorište, da poželi da uči, da umjetnost i kultura nekako postanu makar mali dio njegovog života”, pojašnjava Nina.

Nina smatra da je vrlo važno da umjetnik koji živi i stvara u današnjem vremenu bude angažovan, to je obaveza svakog umjetnika.

“Ovdje nije problem samo da umjetnost bude javna, da pojedinac ne bi išao u kulturne institucije. Mi trebamo da iznesemo svoja djela javno baš iz tog razloga, a to je da pojedinac poželi da ide u te iste institucije, bilo da govorimo o muzejima ili pozorištima, književnim večerima, koncertima i slično. Dok ne približimo umjetnost običnom čovjeku, te institucije će biti samo zgrade, jer nemamo izgrađenu publiku. Zato je na nama umjetnicima da to pokušamo uraditi, da stvorimo publiku, i to publiku koja će imati konstruktivne kritike, publiku koja će imati svoje mišljenje, publiku sa različitim željama i, prije svega, publiku koju ćemo usrećiti”, ističe naša sagovornica.

Kada je u pitanju edukacija o umjetnosti, Nina kaže da naše školstvo ne stavlja akcenat na kulturu, pa svjedočimo ukidanju i predmeta koji su striktno vezani za umjetnost i kulturu u školama i samim tim tu pravimo propust u obrazovanju kod mlađih generacija, tj. generacija koje tek treba da prave promjene.

“Prvo treba da usmjerimo sve prema generacijama koje tek dolaze, da mladom čovjeku usadimo u ranoj dobi ljubav prema umjetnosti, želju za razvijanjem kulturne svijesti. Tako stvaramo buduću kvalitetnu publiku, koja ima razvijeno kritičko mišljenje, tako stvaramo jedno obrazovano društvo, stvaramo ljude koji će imati široke poglede na svijet oko sebe. Kroz istoriju se pokazalo da je najjednostavniji način da se uništi jedna država i ljudi u njoj tako što joj uništimo obrazovanje. Tako se stvori masa kojom je lako manipulisati i koja će u budućnosti lako ulaziti u sukobe, što nam nije strano na našem području. Zato treba da svu svoju energiju uložimo u edukaciju i u razvijanje duha i intelekta”, pojašnjava Nina Babić.

Nina ističe da, ako realno sagledamo stvari oko sebe, zbog velikog broja nezaposlenih, nesređenog socijalno-ekonomskog statusa, problema sa kojima se svaki čovjek suočava, ljudima je najmanje do umjetnosti i kulture.

“Država mora da sarađuje sa umjetnicima, država mora da sarađuje sa svojim narodom, država prije svega mora da ulaže više u kulturu i da ulaže u svoj narod. I sami umjetnici polako gube volju i želju za stvaranjem, a to ne bi smjelo da se dozvoli. Umjetnici moraju da ostanu istrajni. Svaka velika promjena kroz istoriju, industrijska ili društvena, praćena je stvaralaštvom umjetnika i tako su se stvarale i revolucije u umjetnosti, revolucije u društvu. A to ne smijemo dozvoliti da se izgubi. Tu odgovornost nosimo mi, umjetnici, slikari, glumci, muzičari, književnici, moramo ostati dosljedni svom stvaranju i našim djelima pokušati da probudimo u ljudima želju za intelektualnim i duhovnim rastom”, pojašnjava Nina.

Biti umjetnik danas, kaže Nina, znači izabrati umjetnost za profesiju, jer umjetnik radi i pokušava da živi od svoje umjetnosti. Naša sagovornica dodaje da umjetnik u današnjem vremenu mora da se bavi i angažovanom umjetnošću.

 

 

“Ja nekako još uvijek vjerujem, da umjetnost može da mijenja svijet. Možda je to moje naivno mišljenje, ali uprkos svemu, svim problemima koje život nosi, odgovornosti različitih vrsta, od odgoja djece do  osnovnih životnih potreba, ja i dalje ne želim da se odreknem tog mišljenja da svojom umjetnošću mogu bar da pokušam da otvorim neka nova pitanja kod šire publike, da kroz umjetnost dobijemo i publika i ja nove odgovore, da se kroz svoje radove direktno bavim problemima savremenog doba ili problemima običnog čovjeka. Mnogo sam ponosna na svoju profesiju, zahvalna sam što imam taj dar, zahvalna što imam taj alat u rukama s kojim mogu da pokažem svoja promišljanja i emocije. Biti umjetnik danas, u našem vremenu, u našoj zemlji, je teško, preteško, ali kad bolje promislim, zar nije sve danas teško”, kaže Nina Babić.

Kultura na našim prostorima ima jako malo podrške kroz budžete na svim nivoima, a Nina kaže da je poražavajuća činjenica da je budžet za kulturu sveden na minimum, jer to direktno utiče na narod.

“Kako? Prije svega, ukidaju nam se festivali, ukidaju se udruženja, sve što ima veze sa kulturom se ukida zbog nedovoljnih finansijskih sredstava. Festivali, različita udruženja koja imaju veze sa kulturom, imali su prije svega za cilj da komuniciraju sa publikom, da im pokažu nove ideje, da probude različite emocije. Ukidanjem svega toga, ljudi više nemaju izvor odakle da crpe nova iskustva i znanja, kada govorimo o kulturi i umjetnosti. Ako želimo ikakav progres, napredak, moramo da se posvetimo ljudima, društvo mora da se posveti ljudima. Moramo da nove generacije obrazujemo, da damo šansu djeci koja dolaze, da usmjeravamo našu djecu ka pravim vrijednostima, da ukinemo medijski popularne rijalitije, da vratimo neka osnovna moralna načela, da učimo svoju djecu konstruktivnom razmišljanju i slično. To je odgovornost države. Nije to samo mali budžet za kulturu, pa da gledamo kroz finansijsko stanje, to je potreba, duhovna hrana. Treba nam više izložbi, više predstava, više koncerata klasične muzike, trebaju nam mladi ljudi sa novim idejama”, ističe Nina.

Ninu smo pitali kakvo je njeno mišljenje o Banjaluci kao Evropskoj prestonici kulture (EPK), a ona kaže da nikad nije kasno za promjene.

“U to čvrsto vjerujem, ali promjene moraju da se dese odmah, moramo početi raditi na tom. Kao umjetnik koji aktivno stvara u ovom gradu, upoznata sam sa projektom EPK. Prvo, postoji jedan čitav tim koji vrijedno radi na strategiji za EPK, postoje ljudi koji vjeruju da Banja Luka može i mora da uspije u tome, i to ne smijemo zanemariti.  Ja takođe vjerujem da mi to možemo. Ali ne smijemo biti odmah skeptični ka novim idejama i željama. Moraju umjetnici da se angažuju, i mora se početi praktično raditi na tome. Znači, mora da se ozbiljno razmišlja o projektima i da se ti isti projekti krenu realizovati, da država krene komunicirati sa umjetnicima, umjetnici sa publikom i da tako stvaramo jedan neraskidiv lanac. Moramo praktično da opravdamo strategiju. Kao umjetnik, nadam se da ću svojim djelovanjem na umjetničkoj sceni biti jedna karika u tom lancu. Kada postavljamo pitanje, da li smo mi spremni za neke nove uloge, za mnogo stvari mi nismo spremni, ali ako ne pokušamo, ništa nećemo napraviti, ako mislimo da smo nespremni, samo ćemo stajati u mjestu ili ići unazad, svaka nova ideja je korak naprijed, svaka volja i pokušaj nije uzalud, u to čvrsto vjerujem”, rekla je Nina.

Ona kaže da je jako važno da se djeca od malih nogu uče odlasku u muzeje, pozorišta, na koncerte, naravno, primjerene njihovom uzrastu.

“Prije svega, stvaramo naviku našoj djeci, da to postane dio njihovog života i da im odlazak na izložbe i predstave bude normalna stavka u životima. Danas primjećujemo ista lica na kulturnim dešavanjima i došli smo do toga da, ako, recimo, umjetnik pravi izložbu, na tu izložbu će doći njemu znani ljudi, kolege koji se bave istim poslom. Rijetko ćemo naići na osobu koja je slučajno došla tu, ne poznajući umjetnika. Ako gledamo aktivnosti za mlade danas, svjedočimo samo otvaranju novih klubova, rijetko će danas grupa mladih ljudi izaći u grad i otići do muzeja da vide novu postavku ili slično. U svim evropskim gradovima, ulaznice za muzej se plaćaju, i to je potpuno legitimno. Kod nas je besplatno, pa opet nemamo dovoljan broj posjetilaca i ljudi zainteresovanih za nove postavke. Upravo na to ću pokušati svojim radom da ukažem. Pokušaću da ljudima poklonim umjetnost, da požele da vide šta ima još, da otkriju da je umjetnost svuda, da je prisutna i samo joj treba prići. Takođe, kultura ima jako mali medijski prostor u udarnim terminima. Treba poraditi na tome. Danas sve funkcioniše putem medija, tako i informacije koje mediji plasiraju moraju da budu više vezane za kulturu. Tako ćemo i dobiti publiku, podstaći radoznalost kod ljudi, dati šansu umjetnosti. Nove generacije zaslužuju promjene, mi zaslužujemo promjene. Kultura i tradicija su dio nas, njegujmo to. Toliko makar zaslužujemo”, kaže na kraju razgovora akademska slikarka Nina Babić.

 

 

 

BIOGRAFIJA NINE BABIĆ

Nina Babić rođena je u 1983. godine u Banjaluci. Akademiju umjetnosti u rodnom gradu upisuje 2002. godine i pohađa je dvije godine, a zatim školovanje nastavlja u Atini.  Tamo upisuje visoku školu slikarstva sa kostimografijom i scenografijom, na kojoj je diplomirala 2006. godine. Nakon četvorogodišnjeg školovanja u Atini, vratila se u Banjaluku, na Akademiji umjetnosti, gdje je diplomirala na odsjeku slikarstvo. Trenutno priprema odbranu master rada na istoj Akademiji.

Godine koje je posvetila stvaralaštvu obogatile su njenu biografiju mnogobrojnim samostalnim i kolektivnim izložbama, a sa  njenim radovima imala je priliku da se upozna umjetnička javnost u Americi, Njemačkoj, Grčkoj, Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj i BiH.

Svoj intimni doživljaj stvarnosti u kojem kao umjetnica osluškuje stanje u društvu, kistom kao glavnim oružjem njene duše oživljava na platnu i šalje duboke poruke. Ipak, poznavajući i tananost ženske duše, često su njeni radovi direktno povezani sa položajem žene u današnjem društvu. Ono što je specifično za nju, kao umjetnicu koja živi i stvara u 21. Vijeku, jeste potreba da se tradicionalni izraz očuva prateći savremene tokove.

Baš kao što je i umjetnost velikim dijelom u službi humanosti, sasvim prirodno i ona se našla u toj neraskidivoj cjelini, pa je 2008. i 2009. godine kao saradnik  Centra za socijalni rad,  povodom Dana djece, vodila likovne radionice. Oslikavala je prostor u kojem borave djeca sa posebnim potrebama u Centru „Zvjezdice“. Godinama, sa grupom umjetnika poklanja svoje slike, od čije prodaje sva sredstva idu na račun Centra za nezbrinutu djecu „Duga“ u Kulen Vakufu.

Trenutno oslikava odjel dječije intenzivne i poluintenzivne njege na Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci. Spoznavajući kroz lično iskustvo da je umjetnost  jedan od „lijekova“ za dušu, dolazi na ideju da art terapijom pomogne i motiviše i druge, tako da se u njenom privatnom ateljeu održavaju veoma uspješni art susreti.

Putujući kroz umjetnost, jedna od stanica bila je i pozorište. Njene kostime i scenografiju publika u Banjaluci imala je priliku da vidi i doživi u predstavama Gradskog pozorišta „Jazavac“, među kojima su „Kako ubiti suprugu i zašto“, „Tajni dnevnik Arijana Mola“, „Razbojnika bajka“. Posebno je ponosna na saradnju sa Nevid teatrom na predstavama „Pustolovine Boleta Komete“, za koju je autor Marko Dukić dobio mnogobrojne nagrade u regionu, kao i na posljednoj predstavi „Spejs Koka“, koja je imala uspješnu premijeru u Narodnom pozorištu Republike Srpske.

 

 


Buka preporuka

Tema

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.