Ako mislite kritikovati Dodika na Facebooku, dvaput razmislite

Analiziramo na koji se način vlast u RS bopri protiv svojih kritičara. U stvarnom svijetu ali i na Facebooku!

Elvir Padalović / 07. Juli 2016

 Zakon o javnom redu i miru neće biti razmatran u Ustavnom sudu RS. Naime, ova je institucija odbila Inicijativu nevladinog sektora za preispitivanjem njegove ustavnosti.

 

Zakon digao na noge domaću i međunarodnu javnost nakon što je objavljen nejgov nacrt, a Narodna skupština RS usvojila ga je 5. februara prošle godine. I dalje izaziva pažnju stručne javnosti.

 

Podjestimo da se najproblematičniji dio Zakona odnosi na definiciju pojma javni prostor, pa se on tako, prema tom Zakonu javni oprostor ovim proširio i na internet, odnosno društvene mreže, a za čije je kršenje su predviđene novčane kazne do 1.700 KM, pa čak i kazna zatvora.

 

Zakon je tada usvojen I sa uslagašenim amandmanima na prijedlog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Demokratskog narodnog saveza  i Socijalističke partije prema kojima se u članu sedam Zakona o javnom redu i miru koji definiše pojam izvršenja prekršaja objavljivanjem tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemirujućeg dodaju riječi „osim ako se navedeno ne odnosi na izraženo mišljenje o radu državnih organa i drugih javnih organizacija“.

 

U članu 8  Zakona briše se dio koji se odnosi na izricanje  kazne zatvora od 30 dana za uznemiravanje ili vrijeđanje drugog lica.

 

Međutim kako smo ranije pisali niti ovi amandmani ne mijenjaju suštinu Zakona.

 

 

Osim opozicije, predstavnika novinara i nevladinog sektora, donošenje Zakona o javnom redu i miru RS osudili su i OSCE, Human Rights Watch te ambasada SAD u BiH.

 

 

Ivana Korajlić portparolka TI BiH, kao inicijatora za preispitivanjem ustavnosti Zakona kaže kako su oni i u samom procesu usvajanja Zakona o javnom redu i miru apelovali da se zaustavi njegovo usvajanje u ovakvom obliku i da se barem pojedine odredbe detaljnije definišu, da ne bismo došli u situaciju da ostavljate ogromna prostor onome ko primjenjuje zakon da tumači kakve sadržaje neko smije objavljivati ili da li se gradjani u odredjenim situacijama smiju okupiti i izraziti svoje nezadovoljstvo ili ne – i na taj način direktno odlučuje koliki nivo slobode izražavanja i okupljanja će građani imati. 

„Upozoravali smo da se, pod krinkom potrebe regulisanje govora mržnje na društvenim mrežama, odlazi u krajnost proširivanjem javnog prostora na društvene mreze i omogućavanjem proizvoljnog tumačenja njegovih odredbi, te davanjem prevelikih ovlaštenja policiji, koja na osnovu odredbi zakona i svoje slobodne procjene da li je neki sadržaj uvredljiv ili uznemirujući može zadržavati i ispitivati gradjane” kaže naša sagovornica.  

 

Prema njenom mišljenju tako obvaj Zakon te implikacije u primjeni predstavljaju direktni pokusaj cenzure nad sadržajima koji neko može objavljivati. 

 

“Osim toga,  Zakon se najviše bavio organizovanjem okupljanja i protesta i vjerovatno je krajnji cilj Zakona bio pokušaj da se uvedu odredbe koje će djelovati kao upozorenje svim gradjanima koji žele organizovati protestna okupljanja putem društvenih mreža i odvratiti građane od bilo kakve pobune” kaže Korajlić za BUKU.

 

 

Kada se pogledaju raniji koraci vlasti u RS, ali i pojedini zakoni nakon pomenutog Zakon (npr. Zakon o suzbijanju korupcije koji se bavi tzv. političkim krivičnim djelima),  jasno je, navodi Korajlić,  da je ovo bio samo jedan dio slagalice, priprema režima na mogućnost protesta u RS i vlast se jednostavno uporno pokušava sačuvati na svaki mogući način, a sa druge strane ugušiti svaki glas kritike.

 

Zakon o javnom redu i miru je prije usvajanja takođe dobio i od medjunarodnih institucija mišljenje da je neprimjenjiv, a pokazalo se i nakon usvajanja da je i dalje nejasno na koji način se može utvrđivati odgovornost za napisan riječ, posebno zbog mogućnosti da se Zakon veoma selektivno primjenjuje protiv pojedinaca koji eventualno kritikuju vlast (u ZJRM jeste na kraju unesen amandman da se odredbe ne odnose na kritiku rada drzavnih organa, ali nije stavljen izuzetak na kritiku usmjerenu prema pojedincima koji rukovode tim istim organima) ili za gušenje slobode okupljanja.

 

To je i bio povod za podnošenje Inicijative – s obzirom na to da niti stavovi međunarodnih institucija, niti komentari koje je civilno društvo uputilo poslanicima u NSRS nisu odvratili vlasti u RS od namjere da usvaji ovakav zakon – da se pokušaju iskoristiti svi mehanizmi koji su na raspolaganju da se ospore ovakve odredbe, jer smo smatrali da su u suprotnosti i sa Ustavom RS i sa međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima. 

 

“Oni garantuju svim građanima da mogu javno izraziti svoje mišljenje i pri tom ih ne ograničava da javno mogu izražavati samo afirmativna mišljenja o nekim pojavama ili osobama. A onda dobijemo Zakona o javnom redu i miru RS koji kaže da će građani biti kažnjeni ukoliko javno reprodukuju muzičke sadržaje ili tekstove, nose ili ističu simbole, slike i crteže nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja, a pri tom se ne navodi uopšte šta se smatra nepristojnim, uvredljivim ili uznemiravajućim sadržajem” ističe naša sagovornica. 

 

To znači da neki službenik, pojedinac, koji može ali i ne mora biti instruisan od strane viših nivoa vlasti, može sam procjenjivati da li je nešto što ste vi objavili za nekoga uvredljivo ili uznemirujuće, ili je možda nepristojno, kazniti vas zbog toga i na taj način direktno odlučivati šta se smije a šta ne objavljivati, što je svakako najdirektnije ograničavanje slobode govora. 

“Na isti način je problem i sa načinom na koji ovaj Zakon kažnjava vrijeđanje na nacionalnoj, političkoj ili vjerskoj osnovi. Vjerska i nacionalna mržnja se moraju suzbiti, i sa tim će se svako složiti, ali ako vi ne objasnite šta spada u to, i ako u to sve još ubrojite i vrijeđanje na političkoj osnovi, to znači da svako vaše javno izražavanje neslaganja sa nečijim političkim odlukama ili stavovima, može dovesti do toga da budete sankcionisani” tvrdi ona.

 

Dodaje kako je u Inicijativi ukazano i na to da pojedine odredbe zadiru i u ograničavanje slobode kretanja, u dijelovima koji propisuju da će bti sankcionisan „ko ne postupi po naredbi ili rješenju državnog organa u vezi sa ograničenjem ili zabranom kretanja ili zadržavanja lica na određenim javnim mjestima ili područjima, ili ko se ne udalji iz grupe koju je ovlašteni policijski službenik upozorio da se raziđe“ - ovaj član je u suprotnosti sa Ustavom RS kojim je propisano da se građani mogu slobodno kretati, te da se zakonom mogu uvesti ograničenja kretanja samo ako je to neophodno radi vođenja krivičnog postupka ili radi zaštite bezbjednosti i zdravlja ljudi. 

 

“Dakle, nikakva ograničenja iz političkih razloga ne mogu biti ustanovljena” tvrdi naša sagovornica.

 

Međutim, kaže, Ustavni sud je donio odluku da ne pokreće postupak ocjene ustavnosti i oni se neće upuštati u komentarisanje ove odluke. Ipak, još uvijek se smatra da se ovaj Zakon mora unaprijediti, i da se mora zaustaviti ovaj trend usvajanja zakonskih rješenja koja za cilj imaju gušenje kritike, slobode govora i okupljanja, koja stigmatizuju svakoga ko bi se usudio da javno kritikuje odluke vlasti ili pojedinaca iz vlasti.

 

 

Postoje već i konkretne inicijative različitih organizacija usmjerene na unapređenje ovog Zakona i nadamo se da će uroditi plodom i svakako će ih podržati i nadamo se da će se i više organizacija, medija i građana uključiiti, jer ovaj Zakon utiče na svakog građanina i njegove slobode i pitanje je vremena kada će biti iskorišten protiv nekoga ko je jednostavno samo želio izraziti svoj stav.


Buka preporuka

Politika

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.