Aktivisti iz Banjaluke: Borba za park je pokazala da se građanski aktivizam isplati

"Pravda bi po meni u potpunosti bila zadovoljena kada bi se objekat mogao iskoristiti za opšte dobro svih, onako kako je služio park. Pravedno bi bilo i da o namjeni ovog objekta odluče građani", kaže za BUKU Mirjana Tešanović.

Maja Isović / 09. Juli 2015

Upravni odbor M:tela na sjednici u Beogradu juče je donio konačnu odluku da se neće useliti u poslovnu zgradu koju je u Banjaluci napravila firma „Grand trade“ Mile Radišića. Ovom odlukom aktivisti/kinje GI Park je naš, poznati i kao šetači/ce dobili su potvrdu da su prije tri godine bili u pravu.

Podsjetimo da su protesti protiv izgradnje ovog objekta počeli krajem maja 2012. godine, a trajali su mjesecima dok su šetači/ce su ukazivali na niz nepravilnosti i nezakonitosti u radu nadležnih organa, vezanih za izgradnju ovog stambeno poslovnog objekta.

"Na žalost, svi napori koje smo tada ulagali činili su se uzaludnim, park je nestao, mjesto njega je niklo betonsko zdanje a tadašnji Gradonačelnik Dragoljub Davidović i ministrica Srebrenka Golić tvrdili su da je 'sve po zakonu'", saopštili su Aktivisti/ce Građanske inicijative Park je naš!

Kažu, da sve ipak nije bilo po zakonu, prvi put im je zvanično potvrdio sud, kada je Mileta Radišića, vlasnika firme "Grand trade" koja je vlasnik spornog objekta i zemljišta, osudio na tri godine zatvora. "Radišićev bijeg u Srbiju samo je potvrdio ono na šta smo odavno ukazivali, da se radi o kriminalu koji seže do samog Predsjednika RS Milorada Dodika", ističu aktivisti iz Banjaluke i dodaju da je ovo zaista velika pobjeda za šetače/ce ali i početak nove borbe.

"Mi nećemo odustati, to treba da znaju Dragoljub Davidović, Slobodan Gavranović i Srebrenka Golić. Tražićemo da se pokrene pitanje odgovornosti navedenih od strane tužilaštva. Tražićemo da Narodna skupština Republike Srpske pokrene pitanje razrješenja dužnosti Ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača zbog očiglednih propusta pri privođenju Mileta Radišića na odsluženje zatvorske kazne i neraspisivanja međunarodne potjernice za Radišićem", kažu Aktivisti/ce Građanske inicijative Park je naš!

Tražiće i političku odgovornost Predsjednika RS Milorada Dodika.

"Odluka UO M:tela pokazala je da građanski aktivizam ima mnogo više uticaja na politiku od mlake i mlitave opozicije kojoj poručujemo da je vrijeme da se konačno uključi u politički život Republike Srpske, te da su aktivnosti rijetkih pojedinaca, kojima se ovim putem zahvaljujemo, nedovoljne kako bi se nešto promijenilo, ako je promjena dio naziva koalicije koju je formirala opozicija", zaključuju iz ove gradske inicijative.

Mirjana Tešanović, aktivistica Gradske incijative Park je naš kaže da za svakog šetača i šetačicu, za sve nas koji smo te 2012. godine mjesecima šetali, ova odluka predstvalja potvrdu da smo tada, na osnovu prilično malog broja informacija i domukentacije, pravilno procijenili da je u pitanju nezakonit rad nadležnih ograna i kriminal čije razmjere nismo mogi tada ni pretpostaviti.

„Ja lično to doživljavam kao pobjedu građanskog aktivizma nad političkim sistemom predstvaničke demokratije. Borba za park pokazala je da se građanski aktivizam isplati i da je ovo primjer kako bi građani trebali da se aktivno uključe u politički život“, kaže za BUKU Tešanović Mirjana.

 



Prije tri godine šetači su upozoravali na cjelokupnu situaciju sa ovom zgradom, protesti su bili svakodnevni, a na pitanje zašto je trebalo toliko dugo vremena da  se stvari počnu rješavati Mirjana Tešanović kaže da se ovdje radi o sprezi kriminala i politike i to ljudi koji obnašaju najviše političke funkcije u RS.

„To također znači da imaju i apsolutnu kontrolu nad svim organima u entitetu a prije svega nad pravosuđem, što bijeg Radišića od osluženja trogodišnje zatvorske kazne najslikovitije prikazuje. U tom smislu, ne samo svakodnevne šetnje, već i drugi načini djelovanja šetača/ca u ove tri godine doprinjeli su da ovaj problem ne ’padne u zaborav’ ali to ne može biti dovoljno. Morali su se poklopiti i neki drugi faktori, prije svega mislim na političke odnose u SNSD-u, kao što je evidnetno slabljenje moći Milorad Dodika ali i odnosi RS, Srbija. Na neki način odluka M:tela Srbije je i politička poruka Vučića Dodiku, zato je mislim sve tako dugo trajalo“, kaže naša sagovornica.

Ona ističe da ne može izdvojiti pojedinačnog krivca za ovo stanje, već ljude koji su stvorili ovakvo stanje u društvu i pojedinci čiju bi direktnu odgovornost trebalo da utvrđuje pravosuđe.

„SNSD na čelu sa Miloradom Dodikom svakako je najodgovorniji za stvaranje ovakvog stanja u društvu koje je katastrofalno, od ekonomske situacije, preko kriminala i korupcije koji su se uvukli u sve pore društva, nepotizma i sl. U tom smislu smatram da je politička odgovornost na Predsjedniku Dodiku. Što se pak tiče direktne odgovornosti, pravosuđe bi trebalo prije svega da se pozabavi sa bivšim Gradonačelnikom Dragoljubom Davidovićem, sadašnjim Gradonačelnikom a bivšim Predsjednikom Skupštine Grada Banjaluka Slobodanom Gavranovićem i ministricom Srebrenkom Golić. Ovaj slučaj je svojevrstan simbol stanja u društvu a kakvo je ono već sam navela. Radišićeva zgrada mi djeluje kao spomenik urušavanju svih vrijednosti na kojima bi trebalo da počiva jedno zdravo i prosperitetno društvo“, ističe Mirjana.

Na pitanje kako će se situacija dalje razvijati kada je ova zgrada u pitanju Tešanović Mirjana kaže da na ovo kompleksno pitanje može dati samo svoje mišljenje:

„Sada ne bi trebalo kalkulisati sa tim ko će je preuzeti i ko će u nju useliti već insistirati na tome da se ne useli niko dok se ne utvrdi odgovornost onih koji su doveli do ovog štetnog posla. Kada vam neko otkaže milionski ugovor zbog niza propusta u izgradnji i dobijanju potrebne dokumentacije onda je to mnogo posla za pravosuđe. Šetači/ice GI Park je naš trebali bi nastaviti dalje i tražiti da organi, prije svih pravosuđe i NS RS konačno počnu raditi svoj posao. Već se pokazalo da pritisak građana može značajno da utiče na političke odnose između ’velikih igrača’ i onoga što se dešava iza kulisa i sigurna sam da bi dalji pritisci dali rezultate kako bi se konačno ovo mafijaško političko klupko počelo odmotavati. Kako rekoh, ova zgrada je simbol društva urušenih vrijednosti, mogla bi postati simbol suštinskih promjena a prije svega uspostave vladavine prava kao osnovne pretpostavke promjena“, kaže Mirjana.

 



Da bi pravda bila zadovoljena Mirjana Tešanović objašnjava da su pravo i pravda dva različita pojma.

„Šta bi trebalo da se zadovolji pravo već sam navela i time bi se velikim dijelom zadovoljila i pravda. Procesuiranjem odgovornih, međutim sam objekat neće nestati, mada je i povrat u pređašnje stanje jedna od pravnih opcija. Pravda bi po meni u potpunosti bila zadovoljena kada bi se objekat mogao iskoristiti za opšte dobro svih, onako kako je služio park. Pravedno bi bilo i da o namjeni ovog objekta odluče građani. Bio bi to pravi test direktne demokratije za razliku od jalovih Dodikovih referenduma“, ističe Tešanović.

Ona smatra da je odluka UO M:tela zasnovana na osnovu izvještaja nezavisnog stručnog konsultanta i konstatacija da je utvrđeno niz propusta u izgradnji i dobijanju potrebne dokumentacije za poslovnu zgradu na neki način logična.

„Izgradnju ovog objekta zaista od samog početka prati niz nezakonitosti, od dodjele zmljišta pa do upotrebne dozvole za koju je ministrica Golić navodno izjavila da je izdala pod pritiskom. Činjenica da je vlasnik ovog objekta Radišić osuđen na tri godine zatvora te da je pobjegao u Srbiju, također je mislim doprinjela donošenju odluke da se ugovor o zakupu prestaje da važi“, rekla je Mirjana Tešanović.

Miodrag Dakić iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke na pitanje ko je najveći krivac za sve ovo što se dešava i koliko ovaj pojedinačan slučaj pokazuje stanje društva kod nas kaže da je najveći krivac Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, obzirom da su izdali ekološku i građevinsku dozvolu za objekat za koji je postojalo dovoljno dokaza o kršenju zakona u toku realizacije čitavog projekta.

„Međutim, tu je presudnu ulogu odigrala ministarka Srebrenka Golić koja je sve vrijeme tvrdila da je sve u skladu sa zakonom i stavila se lično u odbranu ovog objekta, za koji je u međuvremenu više puta dokazano da je nelegalan. Legalnost objektu daju institucije koje bi trebale da su u službi građana i pravde, a ne presuđenih kriminalaca“, kaže za BUKU Dakić.

 



On napominje da je teško prognozirati šta će se dalje dešavati kada je ova zgrada u pitanju, obzirom da je u nebrojeno slučajeva dokazano da su u Republici Srpskoj institucije stavljene u službu pojedinaca na vlasti i njihovih bliskih prijatelja, a ne pravde koja je jednaka za sve građane.

„Ipak se nadam da će savjesni pojednici u institucijama, kojih na svu sreću još uvijek ima, imati hrabrosti da zajedno sa Građanskom inicijativom Park je naš iznesu u javnost činjenice o kriminalnim radnjama vezanim za ovaj objekat“, rekao je Miodrag Dakić.

Da bi pravda bila zadovoljena, Dakić kaže da prije svega krivičnu odgovornost bi trebali snositi sve one osobe u institucijama koje su omogućile i pomagale da se kršenja propisa legalizuju i koji su u javnost plasirali lažne informacije o tome da je čitav projekat u skladu sa zakonom.

„Veliki broj institucija i pojedinaca je bio uključen u ove kriminalne radnje. Sa druge strane, uništena jedna velika zelena površina u centru grada, koju su građani koristili svakodnevno, te bi gradske vlasti trebale regulacionim planom planirati novi gradski park, kao zamjenu za uništenje ove površine“, zaključuje Dakić.

Dražana Lepir iz Udruženja gražana „Oštra nula“
kaže da je odluka m:tela o neulasku u zgradu „Grand trade“ bitna, a šetači su bili i ostali moralni pobjednici u borbi za „Picin park“. Na žalost, kaže Dražana, to ne znači da je to dovoljno, jer i dalje izostaje sankcija prema onima koji su odgovorni za slučaj „Picin park“.

Ona napominje da još uvijek ne možemo govoriti da se nešto konkretno riješilo.

„Lično mi izgleda da se ovom problemu i dalje prilazi senzacionalistički, jer izgleda da su odgovorne institucije i dalje na strani Mile Radišića, koji se trenutno nalazi u bjekstvu. Time i dalje traje ista bitka koja je započeta prije tri godine“, ističe ona i dodaje da su u ovom slučaju najveći krivci svi koji su profitirali ili koji su mislili profitirati.

„Nisu građani i građanke krivi. Bili smo jasni u svojim zahtjevima. Kao što smo stali iza ’Picinog parka’, stali smo i iza našeg sugrađanina Željka Vulića. Odluka m:tela, kao i  presuda za Milu Radišića, jesu pokazatelji da su postojale ili postoje kriminalne radnje. Nije više u pitanju ko je kriv, pitanje je zašto pravosuđe i nadležne institucije nisu ravnopravne prema svima i kako je takav selektivan odnos i dalje moguć?“, kaže ona.

Dražana kaže da je teško predvidjeti šta će se dalje dešavati.

„U stvari, ne bi bilo teško predvidjeti daljnji tok situacije da imamo nezavisno pravosuđe i odgovorne nadležne institucije“, ističe i dodaje da se boji da će pravda još dugo ostati samo pojam na čiju praktičnu vrijednost ćemo mi dugo čekati.

 



Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik Buke rekao je da je sve ono što smo govorili prije 3 godine, a kada smo bili ponižavani i prozivani od tadašneg i sadašnjeg vrha Republike Srpske vrijedilo, jer je sve to dalo rezultat.

„Odluka Mtel-a je da u zgradu na mjestu Picinog parka neće useliti. U zgradu koja je napravljena mimo Zakona, ne zemlji oduzetoj od građana niko ozbiljan neće da stvara i pravi svoj biznis. Ovo je još jedan dokaz da privođenja i zastrašivanja imaju kratak efekat i da jasan glas građana, ma koliko bio tih i usamljen. može da postigne rezultat. Politička vrhuška na čelu sa Miloradom Dodikom i njegovom privatnom partijom od entiteta napravila poligon za najbestijalnija kriminalna djela i pljačku, otimačina koja je, podrškom najveće većine građana Banjaluke u ovom slučaju, dovela do ekonomskog kraha svih javnih fondova i potpuno neizvjesne budućnosti stanovnika RS“, rekao je Trifunović i dodao da je ovo povod koji svako ozbiljno Tužilaštvo treba pokrene u pravcu novih istraga i optužnica protiv svih onih koji su ovaj kriminal omogućili.

„Vlasnik zgrade je samo pijun i sve ovo nije mogao niti jeste radio sam. Ako jedna kompanija vidi ono što Sudovi ne vide, onda ih treba raspustiti jer su saučesnici! Svaka čast svima koji su šetali, duvali u pištaljke, stvarali i kreirali jedan mali slobodni svijet za primjer tih dana. Rado se sjećam svih nas i tih dana, šačice ljudi koji su mjesecima ponosno šetali ovim gradom i govorili ono što je i tada i sada bila istina“, zaključuje Trifunović.

Na kraju ostaje pitanje šta će se dešavati za zgradom koja je napravljena i koja trenutno nema namijenu i funkciju i ko će snositi odgovornost za sve ono što se dešavalo u protekle tri godine sa slučajem “Picin park“.

 

 

Vezan tekst


Događaj 2012. godine: Borba za park u Banjaluci

 

 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.