Aleksandar Trifunović: Postoje dva načina borbe protiv Corona virusa, u jednom sigurno pobjeđujemo, u drugom sigurno gubimo

Ovo je zajednička bitka, a ne politička, ne stranačka, a već tako u pojedinim trenucima počinje da izgleda.

Aleksandar Trifunović / 27. Mart 2020

Vlasti na državnim, entitetskim i lokalnim nivoima bi se u ovim danima trebali ponašati solidarno i djelovati koordinisano, te se prije svega kloniti odluka koje nisu neophodne, a koje svojom ishitrenošću mogu da doprinesu ionako prisutnom osjećaju nesigurnosti i panike kod ljudi.

U obraćanjima ne treba da izgledaju kao klovnovi, već kao ljudi koji znaju šta rade. U suprotnom, doprinose krizi još više.

Sad bi trebalo da se prestanu baviti politikom i populizmom, sticanjem popularnosti. Vlasti nikako ne bi smjele favorizovati medije koje vole, jer u ovom smo svi zajedno i cilj nam je spašavanje života. Oglašivači se povlače, biće sve teže raditi postojećim medijima, barem ne otežavajte. Ne mogu se stoga poluinformacije o krizi davati favorizovanim medijima, već ih ključni nosioci funkcija moraju davati svim medijima i na jednako dostupan način u istom trenutku.

Ne može se jedan dan u medijima govoriti ljudima da ne brinu, da ima dovoljno hrane, da ne kupuju zalihe, a drugi dan uvesti ograničenja koje dovedu do gužvi, jer ljudi ovdje na riječ restrikcija reaguju panikom i to svako ko živi ovdje zna.

Kineski scenarij je za sada umirio virus zato što je država preuzela na sebe sve funkcije koje je ugasila ograničenjem i blokadom kretanja. Kad su zatvorili trgovine, preuzeli su na sebe snabdijevanje stanovništva hranom uz pomoć vojske. Ako nismo sposobni preuzeti kompletan kineski scenarij, onda ga treba prilagođavati mogućnostima ove države, ne uzdati se isključivo u pojedinačnu sposobnost ovih ljudi koji žive ovdje.

Vlasti treba već sada da nam pokažu da su spremni na štednju na svim nivoima, da se stavi moratorij na sve prezentacijske troškove, nove automobile, nedajbože avione i luskuzne helipotere, i na sve ono što bi u ovoj situaciji bilo nepotrebni luksuz.

Ekonomske mjere treba već sad da budu definisane, trenutno ih nema. Bez tih mjera, ljudi će zatvoriti svoje male i velike firme. Ako vlasti žele da sačuvaju firme i radnike koji će puniti budžete, onda bi već sad trebalo donijeti konkretne mjere podrške privredi, a ne uporno ponavljati da budžetski korisnici ne treba da brinu, a da se nijednom na isti način ne obraćaju onima koji pune budžet, a to su privatnici, oni koji stvaraju profit i novu vrijednost. Ako se oni unište, ako zatvore svoje kompanije, rasture timove godinama stvarane, a bez mogućnosti rada i prodaje usluga i roba ih neće moći zadržati, kad prođe pandemija, krenuće epidemija socijalne i ekonomske krize koja će trajati duže od ovoga, a ovom se još ne vidi kraj.

Ako pogledate, države u Evropi i SAD preuzimaju dio troškova firmi i plata radnika u svim zemljama pogođenim virusom, nema drugog recepta ni ovdje. Naravno da nam mogućnosti nisu iste, ali se moraju prilagoditi u okviru postojećih.

Zato sva sredstva međunarodne pomoći koja već stiže treba ravnomjerno rasporediti, transparentnije nego ikad.

Naravno da ništa od ovog nije lako, zato je bitno sada reagovati solidarno, pratiti rješenja razvijenih zemalja koliko je moguće i uključiti svu raspoloživu ovdašnju pamet u podršku borbi da Corona prođe što bezbolnije kroz ovu zemlju.

Ovo je zajednička bitka, a ne politička, ne stranačka, a već tako u pojedinim trenucima počinje da izgleda.

Treba reći i stalno ponavljati da se ljudi u ogromnoj većini ponašaju odgovorno i disciplinovano, da se kada su rijetko vani drže distance, da se sve više nose rukavice, a evo i maske. Ljudima nije lako, ali su DOBRI u ogromnoj većini i to treba pozdraviti, ne generalizovati u obraćanjima i ljutiti se na SVE ljude, jer ako pogledate kroz prozore, na ulicama već danima gotovo da uopšte nema ljudi, i nisu SVI ljudi bezobrazni i neodgovorni, jesu NEKI, ali ne SVI.

Dajemo sve od sebe, svi imamo isti cilj, to je samo razlog više da budemo optimisti, da sačuvamo energiju, da mislimo na one na koje niko u ovom trenutku ne misli, i da ne prestanemo misliti da ćemo ovu bitku DOBITI.

Zato ova situacija kada smo ranjeni kao društvo ne smije da se koristi u sebične političke i stranačke svrhe, torture i nedemokratska rješenja, kršenja ljudskih prava.

Na bilo kakve naznake ovakvog ponašanja treba reagovati jasno i glasno, uvijek, jer nijedna trenutna borba ne može da bude razlog da se prekine nesprestana borba za slobodu, jednakost svih pred zakonom, pravdu, pobratimstvo ljudi.

Samo tako Zajedno možemo sigurno dobiti i ovu bitku, u svakoj drugoj verziji, sigurno gubimo.


Buka preporuka

Kolumne

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.