Ako ste slušali šta je rekao gradonačelnik Banjaluke, ispred nas je najvjerovatnije još jedan maratonski policijski čas, četiri dana ograničenja kretanja, zbog, kako on kaže, 100 neodgovornih koji mogu da ugroze ostalih 150 000 odgovornih.
Nije, naravno, tačno da je samo 100 neodgovornih, ali je tačno da je to manjina, i tačno je da se zbog manjine neodgovorno kažnjava većina. Jer male brojke zaraženih u Banjaluci nisu rezultat višednevnih zabrana kretanja, već permanentnog odgovornog ponašanja većine. Umjesto da se na tom većinskom razumu grade mjere i sistem kažnjavanja, bira se, u nemogućnosti sistema da odgovori na takav izazov, opet solomonsko kažnjavanje većine.
Da, ovo je kažnjavanje većine, a ne briga o zdravlju, jer zdravlje većine će biti ugroženo i nemogućnošću kretanja i zatvaranjem ljudi u stanove. Srčani i drugi bolesnici koriste hodanje kao terapiju. Hodanje i izlaganje suncu jača imunitet koji nam je trenutno jedina garancija da možemo pobijediti virus, jer lijeka nema. Kretanje je zdravstvena preporuka, a posebno sada kada bujaju anksioznosti i psihičke smetnje, mora se razmišljati o tome.
Države pogođene virusom ohrabruju ljude da se na obazriv način kreću i izlažu suncu i svježem vazduhu, kao mjeru zaštite. Susjedna Hrvatska nema policijski čas, u komšijskoj Crnoj Gori ga nema. Nema ga ni u Federaciji BiH, drugom entitetu. Samo Srbija, sa još drastičnijim metodama i mi, primjenjujemo ovu mjeru u našem okruženju, bez ikakvog dokaza da ta mjera postiže rezultate.
Karantini samo odlažu neminovnost, a to je život sa virusom. Karantin ga ne može uništiti. Većina država svijeta se polako otvara, jer ako se skrše ekonomije, a već su ozbiljno uzdrmane, biće mnogo većih problema od samog virusa.
Sklanjanjem od virusa mi samo izbjegavamo neminovnost da se se sa njim suočimo u naredne dvije godine, koje su realan rok za eventualnu vakcinaciju. Tako da je neminovnost izlazak i kretanje i obazrivost, ponašanje koje nas u tom kretanju čini manje izloženim virusu. I ponašanje kojim manje ugrožavamo druge. Nelogično je otvarati pojedine poslove, što je, naravno, neophodno, i krenuti sa lakšim mjerama i otvaranjem, a istovremeno na početku primjene tih mjera zatvarati ljude na svaki datum koji se učini rizičnim za okupljanje. Onaj ko je neodgovoran, neodgovoran je svaki dan, ne samo za praznike i tako treba donositi i mjere. I primjenjivati ih, što je još važnije.
Da, mjere i pravila ponašanja su nam neophodni, još odgovornije ponašanje u narednim mjesecima posebno, razumna ograničenja, ali ne i višednevno zatvaranje ljudi i kreiranje uslova za nove dijagnoze i bolesti, stanja koja mogu biti jednako opasna kao Corona.
