Profesorica filozofije i sociologije iz Banjaluke Ana Galić u petak će predstaviti Kratki vodič za sve ljubitelje mudrosti „A ŠTA TO ZNAČI MISLITI“. Ana kroz svoj rad populariše filozofiju organizujući događaje pod nazivom Sofia kafe u kojima razni autori u ugodnoj atmosferi jedne banjalučke picerije pričaju o raznim filozofskim temama i radi u dvije banjalučke srednje škole.
Pred samu promociju razgovarali smo sa Anom o tome šta je filozofija, šta je mišljenje, temama o kojima ona promišlja.
Ana, u Banjaluci će ubrzo biti predstavljen Kratki vodič za sve ljubitelje mudrosti „A ŠTA TO ZNAČI MISLITI“. Možeš li nam ukratko odgovoriti na pitanje koje postavljaš u samom nazivu svoje knjige: šta to znači misliti?
Tako je. U petak, 22. novembra, sa početkom u 19 časova, u Banskom Dvoru građani Banjaluke imaće priliku da čuju nešto više na promociji mog prvijenca, a svojevrsne lične karte i uvoda u svijet filozofije. A odmah ću i odgovoriti na samo pitanje – misliti znači ne uljuljkivati se u ono što nam je poznato; znači biti hrabar, biti toliko odvažan da se usudiš kročiti drugim i drugačijim stazama; znači prigrliti različitio, ono čudno i do sada nepoznato preimenovati u nešto dobrodošlo. Misliti znači konstantan duhovni napredak, u krajnjem, preuzimanje onoga stečenog u našoj kulturi i civilizaciji, unaprijeđenje i produžetak ka budućim generacijama.
Koliko je mišljenje kao filozofski pojam težak i neuhvatljiv, imajući u vidu da su se tim pitanjem bavili najznačajniji filozofi, a ni oni nam nisu mogli dati neki jasan i konkretan odgovor?
I te kako je težak pojam. I čak ga se mnogi ni ne dotiču uopšte nego sama ta mogućnost mišljenja ostaje po strane – nemišljenja, jer se mi na neki način već uvijek nalazimo u mišljenju samom, pa se zato vrlo lako na primjer logičko mišljenje i sama logika uopšte ne zna predstaviti niti objasniti na praktičnim primjerima pa je zato volim porediti kao sa dizanjem tegova u teretani. Iako je dizanje tegova vještina koja nam neće donijeti novac niti će nam pomoći da dobijemo posao, bar ne direktno, ona jeste bitna za funkcionisanje našeg organizma na optimalnom nivou, isto tako konstantno logičko razmišljanje, donošenje sudova, stavova, zaključivanje i objektivno preispitivanje sasvim sigurno pridonosi našem boljem funkcionisanju u svakodnevnim životnim obavezama. Epistemologija, gnoseologija se bave ovim pitanjima, pitanjima mogućnosti spoznaje uopšte i da, veliko je to pitanje i pitanje, bar za sada, svojstveno samo čovjeku. Razlog više da se njeguje.
Koliko ljudi koji nisu po vokaciji filozofi razmišljaju o samom mišljenju?
To je već pitanje ličnog afiniteta. Neki ljudi zaista imaju talenat za osmišljavanje svoga života, za propitivanje o cilju i svrsi postojanja, nekim banalnim a tako tipičnim filozofskim pitanjima, poput slobode, postojanja zagrobnog života i sl. i sa njima se može vrlo lako stupiti u dijalog jer oni već posjeduju volju za komunikaciju. Pri tome zaista nije bitno da li se bave filozofijom kao predavači ili ne. S druge strane, imate ljude koji se ne mogu odmaći, odnosno izdići iznad materijalnog, čulnog i opipljivog bez obzira koliko se god oni čak i ukoliko su na takvom radnom mjestu kao što je profesorsko – oni ne mogu napraviti onaj Jaspersov skok ka gore.
Šta je tebe podstaklo da napišeš ovaj vodič, kome je on namijenjen?
Povod za vodič jeste napor uložen prilikom rada sa srednjoškolcima koji se po prvi put susreću sa tipično egzistencijalističkim temama a koje svakog mladog čovjeka progone – prve raskrsnice, prve bitnije odluke, izbori, uzimanje slobode u svoje ruke, građenje ličnog identiteta i sl. te uvida pogotovo u radu na IB programu Međunarodne mature, koliko zapravo ti učenici jesu sposobno da iznesu znanja tokom samo par godina svoga školovanja, te koliko su inostrane metode rada naprednije u odnosu na naše. Po prvi put sam u ovom programu vidjela da se za potrebe prolaska i dobijanja diplome na ovom programu studenti moraju obučiti i testirati u pisanju sopstvenog filozofskog eseja sa zadanim parametrima i tematikom, što u našem nastavnom planu i programu nije slučaj, pa čak nije bio slučaj ni na fakultetskim osnovnim studijama. A to je poražavajuće, Predmet filozofija, a prije toga logika služi dakle samo da bi se reprodukovalo znanje iz ove oblasti a ne da bi se mladi talenti osposobili da zaista i sami postanu jedni od budućih poznatih i priznatih autoriteta. A to se u inostranstvu upravo njeguje. I to i sama pokušavam da radim. teorija, ber direktne primjene toga stečenog znanja, ama baš ništa ne znači. Samo iščitavanje filozofskih djela, bez ikakvog rada na njima, ništa nam ne koristi. A da se može, čak i za jednog srednjoškolca, naučiti mnogo iz same istorije filozofije i tako steći potrebno znanje kako bi se zadovoljili kriteriji kvalitetno napisano referenciranog eseja, za to su nam dokaz upravo naši učenici i u srednjim školama a i na fakuletu. U ovaj vodič sam uvrstila i prvo predstavljanje filozofije kao nauke na Noći istraživača 2018. godine, gdje sam zajedno sa svojom ekipom Mladih filozofa osvojila četvrto mjesto sa projektom Dekartovog buđenja subjekta.
Kroz svoj rad nastojiš filozofiju približiti svim ljudima koji je žele upoznati, izvući je iz strogih profesorskih kabineta. Koliko nam je, prema tvom mišljenju, filozofija bitna u svakodnevnom životu, jer teško da možemo da zamislimo čovjeka koji bar jednom nije sebi postavio pitanje: ko sam, šta radim ovdje? A to su već temeljna filozofska pitanja?
Tu sam već pomalo subjektivna i teško da mogu napraviti odmak od same sebe jer sam filozofiji dopustila još od srednoškolskih dana da me okupira sa svojim meni najdražim pitanje Zašto? Pa mi je onda i teško da shvatim kako je moguće da neko sebi ne postavlja pitanja koja nemaju veze sa uobičajenim kvazi-bitnim životnim vrijednostima gdje je jedino bitno imati zaposlenje, jedno, drugo, treće, udati se ako si žena i izroditi mnoštvo djece, a zatim i ostale materijalne stvari tipa automobil, malo veći televizor, redovno nabavljanje najnovijih verzija mobilnih telefona i sl. Ali takvih ljudi ima i ima ih mnogo. Pošto ne bi imalo smisla da smo svi isti, materijalisti i idealisti se razilaze u krajnjem, pa se onda slično sličnom raduje.
Filozofija je ipak u današnje vrijeme izgubila na snazi, ljudi su sve manje zainteresovani za filozofska djela. Možemo li filozofiji vratiti nekadašnju veličinu?
To je tačno, pad je primjetan, kako i kroz prodaju filozofskih djela, tako i kroz sam rad ali i kroz filozofski angažman. Pa recimo da je najpogubnija po filozofiju krilatica ta da od filozofije nema koristi i da se neko ko ima talenta za nju radi oglušuje o svoje istinske porive te će radi sigurne zarade i uzdržavanja svoje buduće porodice radije otići pa čak i nadničiti i donijeti taj novac kući, nego iščitavati tri Kantove kritike i gledati kako mu porodica nema komad hljeba. Biti filozof ipak znači da treba i biti čovjek i svoje prioritete u određenom momentu preokrenuti. A kada nam se ekonomska situacija u državi riješi onda će i filozofi nići kao pečurke poslije kiše.
Zadnji put kad smo razgovarale tražila si posao u struci koji danas ipak imaš, radiš u srednjoj školi. Koliko ti taj stalni dodir sa filozofijom daje snagu da ne odustaneš od nje?
Nedavno sam potpisala ugovor na određeno u kojem stoji – godina dana radnog staža. A naredne godine punim 10 godina otkako sam diplomirala filozofiju i sociologiju. Mnogo vremena sam utrošila radeći poslove kako bih samo prehranila sebe i svoje dijete jer kao što rekoh kada ti je potreban komad hljeba prioriteti se mijenjaju i ako budem morala opet ću i čuvati starce s rakom na mozgu, čistiti kafiće, tržne centre, zgrade, biti pomoćna kuvarica, novinarka, kopirka i šta sve ne, a kada god imam priliku vraćam se svojoj ljubavi i čitam, mislim i pišem. Da, ponovo radim kao zamjena na par mjeseci, do narednog puta. Učenici me pitaju pa znaju li oni da vi nemate od čega živjeti kada prestanete raditi, i time završi sva naša priča.
Tu dolazimo do one Marksove, prvo baza pa duhovna nadgradnja. Koliko nam je potrebno da imamo riješenu egzistenciju da bismo se mogli baviti filozofskim temam, je li to filozofiju čini, na neki način, privilegovanom „disciplinom“?
Dokolica kao izvor filozofije, reče Aristotel. Da, upravo je o tome ovdje riječ. A da li je privilegovana, prije bih rekla da je veoma veoma ogroman napor i trud potreban da bi se zaustavila sva užurbanost uobičajenog životnog ritma kako bi se posvetilo vrijeme upravo sagledavanju života samog, ljudi oko nas, naših života i smisla naših života. Bavljenje filozofijom nije privilegija, upravo obrnuto.
Iz kojih filozofa i filozofskih tema ti crpiš snagu i inspiraciju za rad?
Filozofi koji mene nadahnjuju su svi oni koji su se iskreno zabrinuli nad svojim životom, oni koji su priznavali sami sebi padove i težinu koju život sam sa sobom nosi ili što bi rekao sam Sartr – cijenim ljude koji zaplaču, koji priznaju da su kukavice, ali koji krenu dalje. Moja neiscrpna motivacija jeste upravo u sticanju sopstvene snage da nastavim sa svojim životom uprkos svim preprekama koje me snađu na putu, a onda i da svo to stečeno zanje prenesem na druge.
Imajući u vidu sadašnjost, kakva nam je, prema tvom mišljenju, budućnost?
Živimo u trenutku, živimo danas i to je najbolji recept koji možemo prepisati jedni drugima. Jer, budućnost je neispisana i ama baš niko ne može znati šta nas čeka, niti koga pojedinačno niti društvo u najopštijem pogledu. Dan po dan gradimo i sadašnjost i budućnost.
Vezan tekst:
