ANDREJ GAJIĆ: Sa 28 godina ostvario dječačke snove! Istražuje morske pse za National Geographic!

Kada maštate o nečemu od ranog djetinjstva i svu svoju energiju i ljubav usmjerite ka ostvarenju svojih ideja, uspjeh je neizostavna nagrada za vaš rad i vjeru u sebe.

Sara Velaga / 12. August 2019

foto: Fernando Caamaño National Geographic

Tome najbolje svjedoči Andrej Gajić, koji je kao dijete maštao o bilo kakvom angažmanu za National Geographic, a danas sa samo 28 godina rukovodi jednim od njegovih odjeljenja. Osnivač je i generalni direktor Centra za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA, koji ima sektore u Aziji, Africi i Evropi. Rođeni je Jajčanin, a selio se čak 15 puta. Svakodnevno pomjerajući granice, kako sebi, tako i društvu. Iza sebe ima 63 međunarodno priznate naučne publikacije, od kojih se izdvajaju dvije monografije. O njegovom radu aktivno izvještava preko 100 medija, kao što su National Geographic, FOX, Disney, Deutsche Welle, BBC. A o svom putu i dostignućima, ovaj put Andrej Gajić govori za BUKU:


Od tinejdžerskog sna i želje za njegovim ostvarenjem, do danas, kada si na poziciji rukovodica odjeljenja “Shark Tales” za National Geographic, kako je izgledao tvoj decenijski put ka uspjehu i šta je bio osnovni motiv da se baviš upravo ovom temom?

Osnovni motiv je bila želja koju sam čitav život posjedovao i nisam se plašio da je pratim, te silna vjera koju sve vrijeme ulažem radeći svoj posao najbolje što mogu. Sam rad u National Geographic predstavlja, u biti, samo dio moje profesionalne karijere. Nikada nisam određen profesionalni angažman stavljao sebi za cilj, pa tako ni ovaj, naprotiv, cilj mi je uvijek bio isti - svojim radom pružiti adekvatan doprinos upoznavanju skupine kojom se bavim, dati doprinos uspostavi dugoročne međunarodne zaštite, kao i motivisati i educirati što veći broj budućih generacija biologa, veterinara i konzervacionista.

Ja sam angažman u morskoj biologiji otpočeo vrlo rano, još početkom srednje škole, kada sam nakon hiljade poslanih e-mailova dobio angažman kao konekcija za Shark Trust, te kada su me roditelji upisali na ronilačku akademiju. Ono što me pak dovelo do pozicije u National Geographic (pored biografskih referenci i prethodnog iskustva) primarno su unikatne ideje i pristupi u nauci koje sam se trudio da razvijem kroz svoj dosadašnji angažman.


Većinu znanja si stekao kroz neformalno obrazovanje. Na koji način i gdje si odlazio na usavršavanje, te kako ocjenjuješ formalno obrazovanje u BiH, a naročito za oblasti srodne ovoj?

Formalno obrazovanje je vrlo značajna, društveno nametnuta, kategorija profesionalnog razvoja svakog pojedinca. Moje formalno obrazovanje svakako je odigralo važnu ulogu u mojoj karijeri, no većinu znanja koje primjenjujem u poslu stekao sam kroz neformalno obrazovanje – što me i dovelo do pozicije u nauci na kojoj se danas nalazim.  Velika je pogreška obrazovanje posmatrati kao fiksan formalni proces, čovjek uči i razvija svoje spoznaje svakoga dana, od najprostijeg razgovora do učešća na prestižnim seminarima.  Danas, nažalost, često se susrećemo sa inflacijom diploma, gdje imate toliko mnogo kandidata sa visokim zvanjima, bez ikakve objektivne naučne podloge, pa čak i bez ijednog objavljenog rada. Problem je što dosta ljudi ima ambiciju ka ostvarivanju zvanja, ne znanja… ka ostvarivanju pozicije, ne korisnog impakta. Formalno obrazovanje u BIH ne treba posebno komentarisati, dovoljno je pogledati na kakvom nivou nam je nauka. S druge strane, BIH posjeduje mnoga imena u nauci koja su vrijedna svake hvale i spomena. Također, postoje osobe koje zaista žele napredak u državi po pitanju jačanja naučno-obrazovnog programa, sa kojima i intenzivno radim u posljednje vrijeme.

foto: Adla Kahrić Sharklab ADRIA


Na čemu se temelji tvoj rad u National Geographic-u? Koji su ti zapravo najveći izazovi po pitanju toga?

Moj rad, kao rukovodilac Shark Tales pri National Geographic, temelji se na boljem razumijevanju mehanizama nastanka i razvoja oboljenja usljed negativnog uticaja različitih oblika zagađenja, poput mikroplastike, teških metala, ratnog otpada i sl. Naše laboratorijske studije obuhvataju vrlo širok spektar ekoloških, reproduktivno-bioloških, patoloških i toksikoloških analiza na ciljanim populacijama. Pored istraživanja divljih populacija, koje su osnova našeg rada, također se bavimo i jedinkama u zatočeništvu. Sve ovo s ciljem smanjenja negativnih uticaja zagađenja, ali i razvoja i uspostave dugoročne zaštite ugroženih vrsta i/ili staništa. Pored naučnog segmenta, moj tim rukovodio je snimanjima kraćih docudrama za National Geographic i NatGeo WILD koje smo snimali na obali Jadrana i malteškom arhipelagu. Nadalje, jedan sam od predavača na konferencijama i seminarima National Geographic-a, u junu sam držao nekoliko predavanja u Sjedinjenim Američkim Državama, te Sloveniji. U praksi, dobar dio mog posla odnosi se i na administraciju, mnogobrojne sastanke, planiranja, razvoj radnih kapaciteta i slično, te ono što se vidi u medijima u biti predstavlja tek oko trećine mog stvarnog posla i angažmana.


Idejni si začetnik, jedan od suosnivača, kao i trenutni generalni direktor Sharklab Adria sa sjedištem na Malti. Na koji način je došlo do realizacije ove ideje i čime se konkretno tu baviš?

Sharklab je bio moja životna ideja, nastala usljed nedostaka međunarodnog tijela koje će se baviti pitanjem istraživanja i zaštite ajkula i raža. Dakako, rodila se još sredinom srednje škole koju sam pohađao u Bugojnu i kada sam u suradnji sa par daleko starijih prijatelja iz EU (s kojima sam bio, tada, u kontaktu samo putem FB) osnovao prvi Sharklab-ov centar na Malti, u avgustu 2008 . godine. Istina, tada nisam mogao ni sanjati da će upravo ta ideja danas izrasti u naučnu instituciju koja aktivno radi na tri kontinenta i koja je direktni partner National Geographic-a. Sharklab ADRIA svojim radom obuhvata područje Mediteranskog i dijela Crvenog mora (iako je primarno baziran na Jadranskom moru) i jedna je od organizacionih jedinica u sklopu Sharklab International, koji je primarno krovna organizacija nevladinih udruga. Radom Sharklab ADRIA u BiH isključivo rukovodimo kolegica Adla Kahrić i ja. Trenutno Sharklab posjeduje tri regionalna centra, i to: Naxxar (Malta), Neum (Bosna i Hercegovina) i Dhaka (Bangladeš) – iako ćemo uskoro ući u proces revizije radnih tijela.

Tokom života si se selio više od 15 puta, a tvoj rad je često vezan za putovanja i istraživanja van zemlje. Ipak ti si i dalje u BiH. Šta je to što te motiviše da ostaješ ovdje i je li to tvoj dugoročni plan?

Izniman potencijal, koji su prepoznali i naši komitenti poput National Geographic, čuvene Waitt Foundation, Rufford i brojni drugi – dugo godina me aktivno motivisao da ostanem raditi upravo u našem regionu, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Ipak, nedostatak aktivne podrške koja bi omogućila stabilan rad naprosto me natjerala (kao i par mojih kolega) da svoju budućnost potražim negdje drugo. Ukoliko uspijemo realizirati radne planove koje sada imamo vjerujem da ću ostati još jedan duži period ovdje pokušavajući da dam doprinos razvoju nauke i visokoškolskog obrazovanja u našoj državi.

foto: Fernando Caamaño National Geographic

Nedavno si bio na sastanku sa članom Predsjedništva Željkom Komšićem. Šta su glavni rezultati ovog razgovora i jesi li zadovoljan dosadašnjim priznanjima i interesu za tvoj rad od strane države?

Mnogo sam zahvalan gospodinu Komšiću na pozivu i organizovanom radnom sastanku u Predsjedništvu u okviru koga smo razgovarali o uspostavi regionalnog centra koji bi se primarno bavio ocjenom negativnog uticaja zagađenja na razvoj bolesti ciljanih akvatičnih životinja, te uspostavom njihove zaštite. Tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Željko Komšić izrazio je podršku svim mojim prijedlozima, te najavio nastavak saradnje. Dakako, u kontaktu sam sa vladom Kantona Sarajevo, te u direktnoj suradnji sa rektorom Univerziteta u Sarajevu – gdje zajedno sa svojim kolegama radim na mogućem unapređenju nauke u našoj državi.

S druge strane, iskreno, dugi niz godina niti jedna državna institucija nije imala nikakav interes za naš rad, koji smo gotovo isključivo obavljali zahvaljujući novcu inostranih komitenata koji smo uvijek donosili u našu državu. Izuzetak je podrška Fed. Ministarstva nauke i obrazovanja koju smo imali dugi niz godina. Lično meni nikad nije bilo neophodno nikakvo priznanje iz bilo koje države institucije, samo mogućnost da iskoristimo ovaj potenicijal koji imamo unutar države.

Postoji li dovoljna svijet građana BiH o održivom upravljanju biološkim resursima i koje su tvoje preporuke za podizanje ekoloških tema na vidljivije mjesto?

Još uvijek dakako da ne postoji ne dovoljna, ponegdje čak nikakva, svijest naših građana o značaju uopstave  mehanizama adekvatne dugoročne zaštite i održivog upravljanja biološkim resursima. Adekvatna edukacija, udružena sa podizanjem svijesti, širih javnih masa može svakako značajno doprinjeti svijesti građana – što je pokazao i naš petogodišnji rad u Neumskom akvatoriju, a svakako je jedan i do principa rada National Geographic-a. Smatram da je potrebno, pored uvođenja adekvatnih zakonskih regulativa, da ljudi (poosebice oni koji dolaze u kontakt sa ciljanim grupama) zaista razumiju značaj uspostave istih, kao i da sami ulažu napore za očuvanje vrsta – što je preduslov za održivo upravljanje.

Tvoj početak karijere vezan je za volonterski angažman u Shark Trustu u Plymouthu, organizaciji koja se također bavi proučavanjem ajkula i njihovom zaštitom. Koliko ti je to iskustvo koristilo za dalji rad i misliš li da su mladi dovoljno zainteresovani za volonterizam kao prvu stepenicu rada?

Smatram da je volontiranje gotovo neizbježna stepenica ka ostvarenju vlastitih visokih ambicija u bilo kojoj profesionalnoj sferi. To je svakako najidealniji način da nekome direktno dokažete koliko ste zainteresovani za određenu oblast, da ostvarite vrlo dobra poznanstva ali i steknete praktične vještine od kojih većinu možda i nećete steći tokom formalnog obrazovanja. Nažalost, većina mladih danas “trudi se” da preskoči sve stepenice koje u biti trebaju da ih izgrade u čvrste i priznate stručnjake. Profesionalni razvoj je dugotrpan i često mukotrpan proces, koji nekad traje godinama bez obzira na stepen stručne spreme i u tome ljudi često odustanu. No kada ja posmatram uspjeh, to je ništa drugo neko ustati svaki put kada padnete. Ja danas imam ponekad teža iskušenja nego prije 10 godina kada sam počinjao sa ovim poslim, no vremenom se naučite na pravi način nositi s time. Naći stručne osobe koje će vas iskreno podržati, imati podršku roditelja, kao i dovoljno vjere ključ je uspjeha… pored toga, treba vam samo trud i strpljenje, a ostalo sve će doći.

foto: Adla Kahrić Sharklab ADRIA

Koji su najznačajniji rezultati tvoga rada i kakvo je trenutno stanje u pogledu zaštite ajkula u svijetu?

Najznačajnijm rezultatima po pitanju zaštite ajkula na globalnom i regionalnoim nivou svakako izdvajam učešće na izmjenama i dopunama ribolovne politike Evropske unije (na kome sam radio u Belgiji u sklopu Shark Allience), kao i prijedloge uspostave dugoročne in-situ zaštite koje sam dao na regionalnim nivou, a za koje sam dobio i podršku nekoliko ministarstava južnojadranskih država.

Koja je tvoja poruka mladima koji se žele okušati u sličnim “vodama”. Šta je tebe najviše pokrenulo da nastaviš sa radom u ovoj oblasti?

Poruka mladima koji se žele okušati u bilo kojoj sferi života: vjera, upornost i strpljenje… to je ono što donosi rezultate. Potrebno je objektivno ocijeniti i pratiti svoje ambicije. Vjerujem da svi mi imamo u sebi talente koji nas pokreću da radimo ono što volimo, bilo da smo naučnici, frizeri, ljekari i sl. Jasno da je iznimno velliki rizik pratiti snove posebice one koji djeluju u potpunosti neostvarivo, iako to nije tako. Što je veći uspjeh, to je zasigurno veći rizik koji trebate prihvatiti, kao i odricanja na koja morate biti spremni. Ja sam se uvijek  trudio da dam sve od sebe i da radim najbolje što mogu, godinama kada nismo imali nikakva finansijska sredstva, isto kao i onda kad smo imali sva potrebna. Nadalje, smatram da je (posebice danas u digitalnom dobu) moguće uvijek naći bilo kakav angažman u sferi koja vas zanima.. što treba i objeručke prihvatiti. Mnogo je lakše tražiti šuplje izgovore za sve oko vas, no mnogo konkretnije potražiti soluciju, koja svakako postoji. Sve je pak moguće ako vjerujete i ako radite…


Buka preporuka

Buka desk

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.