Poštovani žitelji Bosne i Hercegovine.
Ne obraćam vam se ni kao Bošnjacima, ni kao Srbima, ni kao Hrvatima, ni kao “Ostalim”, niti kao građanima, već kao LJUDIMA. Jer kada smo prvi put ugledali svjetlost dana, svi smo bili samo, i prvenstveno, ljudska bića, isto kao i svi ostali tek rođeni stanovnici naše prelijepe planete, bili oni bijele, žute, crne ili neke druge puti. Tek kasnije su nas stariji svrstavali u svoje svjetonazore.
PRINCIP SPOJENIH POSUDA
Slavni Argentinac Borhes je govorio da nema drugih rajeva osim izgubljenih... i umjesto da u dobroti i slozi, a prvenstveno SVETOM MIRU, gradimo ljepotu života, mi često prizivamo neki drugi raj, kojeg nema, a tek kada izgubimo onaj, kakav-takav, koji smo imali, shvatimo da nema drugih rajeva.
Teško je zaista odgonetnuti zašto neki pojedinci uživaju u neslozi i nesreći drugih. Pa tako, po principu spojenih posuda, kopaju prostor i za vlastitu kob.
Kao novinar koji je zanosnim, lelujavim ali izazovnim i, povremeno, opasnim vodama plovio pet i po decenija, još od trenutka kada sam na levantskim obalama čarobne Male Azije, a potom i na obalama praške Vltave napisao prve storije, pratio sam zbivanja, kako na prostorima Balkana i Sredozemlja, tako i diljem svijeta. I shvatio da gotovo svaka bačena Eridina jabuka ima užasne posljedice upravo za one koji su u cijeloj situaciji bili najbezgrešniji, kao naša nevina dječica, te svi dobronamjerni ljudi okrenuti pacifizmu.
Pošto sam cijelog života, kao poklonik ljubavi i mudrosti prizivao Afroditu i Atinu, a prezirao srditu Eridu i, posebno, boga rata, paklenika Aresa ili Marsa, molio sam sudbinu i da prevlada razum. Da ljubav i mudrost pobijede svađe i ratne prijetnje i sukobe.
Nažalost, jedan moj sličan vapaj, iz 1991, nije urodio plodom. Tada sam se kao izvještač zatekao na Kipru, pošto je tokom Prvog zalivskog rata irački lider Sadam Husein rekao da će u slučaju napada zapadne alijanse na Bagdad gađati britanske baze na Afroditinom otoku, Akrotiri i Dekeliju.
Uvaženi stanovnici BiH,
Više puta sam do tada pisao o kiparskoj drami udvoje, moleći se da se kod nas u BiH ne dogodi drama utroje, mada se ona već nazirala. A pošto sam tada u nikozijskom hotelu Hrisopolis imao priliku da gledam i kolika mržnja vlada među izbjeglim Iračanima, Kurdima, sunitima i šiitima, boga sam molio da se takvo nešto ne desi i kod nas, i da se u Sarajevu gledamo preko Miljacke, što sam tada napisao i u Oslobođenju.
Ali, ko je tada slušao jednog romantičnog, dobronamjernog izvještača, koji će ubrzo, u svom rodnom Sarajevu, proći kroz sav pakao kao i njegovi dobri sugrađani.
NOVOROĐENČE
Sada ponovo molim LJUDE, ustvari pojedince da se okanu svih ideja o” mirnom razlazu” ili prijetnji ratom. Dvije i po decenije su nas najugledniji državnici svijeta ubjeđivali kako Dayton nema alternativu i kako se njegova dopuna (izmjena) može desiti samo u saglasnosti i harmoniji “svih strana”. A pošto je BiH sada daleko od svake harmonije, onda je bolje ne prizivati novu Eridinu jabuku. Jer svaka je izuzetno gorka. Kao što je opasno prizivati svaki secesionizam ili unitarizam.
Uostalom, Dayton je u poređenju sa Američkim ustavom tek novorođenče, jer se ovaj drugi primjenjuje još od davnog 13. septembra 1788, mada je Amerika danas neuporediva sa onom u suton 18. vijeka. Samo nestabilne zemlje stalno mijenjaju ustav, a mnoge su čestim izmjenama izgubile i svoj raj - jednostavno su nestale.
(Autor je, kako sam kaže, novinar u luci smiraja)
Tekst preuzet sa portala Oslobođenja
