Narodni poslanik Momčilo Antonić uvrijedio je banjalučkog odbornika Ivana Begića na nacionalnoj osnovi, napisavši da je Begić, između ostalog, "ustaške krvi". Ovaj govor mržnje naišao je na osude sa jedne strane, prije svega od strane političkih analitičara i pripadnika partije u kojoj je Begić, a od strane SNSD-a, stranke iz koje Antonić dolazi, imamo samo dvije osude.
Mirjana Ćuskić iz Helsinškog komiteta za ljudska prava rekla je da političari u Bosni i Hercegovini svakodnevno demonstriraju svoju beskrupuloznost, bezobzirnost i sklonost ka manipulaciji ljudima.
„U suštini, mi smo daleko od normalnog demokratskog društva u kome postoji vladavina prava i javno mnijenje koje reaguje. Političari su uzurpirali ogromnu moć, zahvaljujući prije svega zloupotrebama političke moći za kontrolu nad pravosuđem i odsustvom reagovanja javnog mnjenja. Stoga, u pravom smislu riječi, političari su u BiH iznad zakona, iznad institucija i iznad građana. Nema reakcije domaće javnosti, nema reakcije međunarodne zajednice, nema reakcije institucija, ili su vrlo rijetke i neuvjerljive. Postoji vlast vrlo malog broja političkih lidera koji svojim vaninstitucionalnim djelovanjem zapravo kontrolišu novac, policiju, pravosuđe i medije, civilno društvo je malobrojno i nejako, a javno mnijenje ili ne postoji ili je etnički podijeljeno“, rekla je za BUKU Mirjana.
Ona ističe da ćutanje na ovakav gnusan oblik govora mržnje ne samo da predstavlja podržavanje, nego i otvoreno, direktno ohrabrivanje na širenje istog.
„Naročito je loše kada izostaje osuda od strane narodnih poslanika i poslanica koji su izabrani od strane građana i koji bi, među prvima, trebalo da promovišu i njeguju kulturu dijaloga u Skupštini, kao najvišem predstavničkom organu. Bilo kakav vid govora mržnje apsolutno je neopravdan u svakom društvu. Potpuno je neprihvatljiva široko rasprostanjena praksa višegodišnjih, kontinuiranih, neodgovornih izjava nosilaca najviših javnih funkcija u Bosni i Hercegovini koje promovišu govor mržnje i pozivaju na diskriminaciju, netoleranciju i diskreditaciju pojedinaca i grupa. Ovakvi istupi u javnosti usporavaju demokratske procese, te u međunarodnoj i domaćoj javnosti Bosnu i Hercegovinu predstavljaju kao politički prostor u kome se ne poštuju ljudska prava i osnovne slobode. Ujedno, one nanose nemjerljivu štetu unutrašnjim odnosima u našoj zemlji i ugrožavaju njen mir i stabilnost“, ističe Mirjana.
Ona napominje da javno izazivanje ili raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, prema odredbama krivičnih zakona koji su na snazi u BiH, predstavlja krivično djelo.
„Stoga, u ovakvim i sličnim slučajevima, nadležne pravosudne institucije po službenoj dužnosti treba da reaguju na ovakve pojave i da ih, u slučaju kršenja zakona, procesuiraju. U ovom slučaju, nažalost, nismo čuli da se oglasio ni Etički komitet Narodne skupštine RS, ni Tužilaštvo RS, kao ni predstavnici ostalih parlamentarnih stranaka, što je samo još jedan od dokaza koliko jak politički uticaj i kontrolu nad drugim granama vlasti imaju određene političke strukture u Republici Srpskoj“, pojašnjava naša sagovornica.
Mirjana kaže da su nam kupovina glasova na izborima i skorašnja politička prekompozicija određenih partija pokazali da političari zaista mogu da rade šta žele, stoga ne možemo uvijek sa sigurnošću tvrditi da su oni koji sjede u skupštinskim klupama baš pravi odraz onoga što su građani birali.
„Ipak, činjenica je da se tobožnji patriotizam koristi kao sredstvo manipulacije građanima i da, u velikoj mjeri, građani, razočarani i apatični, zaokupirani rješavanjem osnovnih egzistencijalnih problema, mirno prihvataju ono što im ovakve politike serviraju, ne razmišljajući o tome da su takve politike zapravo i uzrok većine njihovih svakodnevnih problema“, rekla je Mirjana.
Ona kaže da se na ovaj način ponovo želi graditi atmosfera međuetničkih i međureligijskih podjela, nepovjerenja i straha, stoga nije realno očekivati da ovakve negativne pojave budu iskorijenjene u bliskoj budućnosti u bosanskohercegovačkom društvu.
Politički analitičar Velizar Antić kaže da nam prisustvo govora mržnje prije svega pokazuje da političari ne biraju sredstva da dođu do cilja.
„Pa čak i ako treba da koriste uvrede i ovakav govor kako bi političkog protivnika unizili i brutalno vređali. Drugo je jedan širi društveni okvir u kome smo vrednosno, kao društvo, potpuno potonuli. U ovom smislu je dovoljno pogledati ko su uzori mladima i ko se predstavlja kao uzor. Kako se oni ponašaju i kakve poruke šalju. Jasno je da oni koji odrastaju na takvim „rijaliti“ uzorima ne mogu da budu bolji od njih. Treća stvar se tiče bahatosti onih koji su u vlasti. Oni su se odnarodili i misle da im je sve dozvoljeno. Ovaj deo se direktno tiče podaničkog mentaliteta u našem društvu, gde ćete imati apsolutnu poslušnost i podaništvo prema onima koji se u toj hijerarhiji vlasti nalaze iznad vas, ali ćete se sa druge strane potpuno suprotno ponašati prema onima koji su u toj hijerarhiji ispod vas. Posledica takvog mentaliteta je upravo ovakav govor poslanika“, rekao je za BUKU Antić.
Antić kaže da je "jasno kao dan" da od strane SNSD-a ne može doći osuda ovakvog govora kada sam predsjednik te stranke koristi ovakav govor.
„Milorad Dodik svojim ponašanjem i govorom daje primer svima u stranci kako treba da se ponašaju. I sasvim je logično da imate ovakav govor i mlađih članova partije kada i njihov predsednik i 'bog' koristi isti govor. Možemo čak i reći da se ovakav govor i podstiče od strane vrha SNSD-a. Setite se samo 'kontramitinga' u organizaciji SNSD-a kada je ministar policije Lukač ošamario narodnog poslanika Stanivukovića. Nekoliko govornika na tom 'kontramitingu' je taj šamar apsolutno podržavalo i čak je reklo da je ministar trebao više da išamara poslanika. Sve je to jedan kontinuitet u ponašanju vrha vlasti. I sve je to direktna poruka mlađim članovima kako treba da se ponašaju. Zato i ne treba da nas čudi ovakav rečnik i ponašanje mlađih članova SNSD-a“, istakao je Antić.
On napominje da se ne smije ni na koji način pravdati ovakav govor.
„Nema nikakvog opravdanja za ovakav govor. Tim pre što se radi o poslaniku koji dolazi iz vladajuće partije. Upravo su oni koji su na vlasti ti koji treba da daju primer kako treba da se ponaša u političkom životu. A oni namerno koriste upravo ovakav govor i ponašanje. Pa ga čak i podstiču. Najbolje sankcije za ovakav govor bi trebao da da sam narod na izborima. Ukoliko na sledećim izborima poslanik Antonić ne dobije poverenje naroda, to će biti najbolja kazna i primer svim ostalim da se ovakav govor ne toleriše i ne podržava od strane naroda. Ukoliko dobije poverenje naroda i na sledećim izborima, sasvim je jasno da smo kao narod još uvek nezreli i da je određeni vid hajdučije na ovim prostorima dozvoljen i podržavan“, ističe naš sagovornik.
On napominje da nam ova izjava, kao i prethodne izjave poslanika Antonića, jasno govore da je prerano došao na mesto koje ne zaslužuje po svojim trenutnim kapacitetima.
„Ima vremena, još je mlad i postoji prostor da napreduje i da se popravi. Međutim, ovakve izjave će ga pratiti čitav život i sasvim je sigurno da neće moći da ostvari značajniju političku karijeru jer neće naići na podršku fino vaspitanog biračkog tela. Međutim, sa druge strane, poznajući mentalitet naroda na ovim prostorima, jasno je da postoje ljudi koji politici pristupaju ostrašćeno i emocionalno i da će u tom delu biračkog tela biti prostora da i mladi poslanik nađe podršku za svoj način političke borbe“, pojašnjava.
Antić kaže da je odnos političar-narod dvosmeran odnos.
„Političari svojim porukama utiču na narod, ali i narod svojim odnosom prema političarima šalje određene poruke i utiče na ponašanje političara. Sasvim sam ubeđen da u našem narodu ima mnogo više ljudi koji su pristojni i fino vaspitani i koji neće dati podršku ovakom načinu govora i ponašanja. Treba biti strpljiv jer se radi o političkim procesima. A oni zahtevaju određeno vreme. Ne može ništa preko noći da dođe. Potrebno je kao društvo da se borimo protiv bahatosti, nekulture, nevaspitanja. Sasvim sam siguran da će i rezultati doći. Kada se kao društvo podignemo na viši nivo kulture i vaspitanosti, ovakve pojave će biti prošlost“, kaže Velizar.
Ivana Marić, politička analitičarka kaže da to što je Antonić rekao govori samo o tome koliko je on "nizak" i koliko je nezadovoljan svojim životom, pa lijek za svoju neostvarenost traži u vrijeđanju drugih.
„Osoba zadovoljna svojim životom sigurno ne bi vrijeđala druge. Ovo je posebno loše jer je on Begića vrijeđao zbog stvari na koje Begić nije mogao utjecati, kao što su visina i porijeklo. Jedino što bi bilo prihvatljivo između narodnih poslanika bila bi konstruktivna kritika drugih po pitanju onoga što mogu promijeniti. Sve ostalo je samo ogledalo osobe koja vrijeđa. Indikativno je da je on svoje uvrede iznio par dana nakon što je njegov stranački šef Dodik vrijeđao članicu CIK-a također neosnovano i također po kriterijima o kojima pristojni ljudi u 21. vijeku ne bi trebali raspravljati, a kamoli druge osuđivati zbog toga. Bilo je očekivano da će Dodikovi sljedbenici preuzeti njegovu retoriku, jer je on njima uzor i idol. Velika moć sa sobom nosi i veliku odgovornost, a očito je da je Dodik prihvatio samo moć, ali ne i odgovornost“, rekla je za BUKU Ivana Marić.
Napominje da je ovo posebno paradoks jer i među SNSD-ovcima ima niskih osoba, osoba koje su u braku sa osobama druge nacije, Hrvata i slično.
„Nije mi jasno kako oni ne osjete da se te uvrede odnose i na njih. Ne bi bilo ništa sporno da Dodik i njegovi sljedbenici na pristojan način kritikuju rad drugih, ali se ovdje očito radi o odmazdi i uvredama isključivo na privatnoj osnovi. Jaki i stabilni ljudi nikada neće vrijeđati druge, to rade samo slabići. U ovakvim situacijama ne smije biti 'ali'. Ovo je nedopustivo ponašanje za osobe koje su politički predstavnici, jer bi oni morali biti uzor drugima. To je obaveza svih ljudi koji su u žiži javnosti. Oni moraju znati da su u njih uprte oči i da će ih drugi kopirati. Zbog toga bi morali voditi računa da rade ispravne stvari, a ne da budu loš primjer drugima“, pojašnjava Ivana.
Ivana kaže da ovakve uvrede ne smiju ostati na verbalnoj osudi već se počinioci moraju propisno sankcionirati.
„Da se ovo desilo u državi razvijene demokratije, Antonić bi već bio izbačen iz stranke i morao bi se povući iz NSRS-a. Ali kako da SNSD to traži od njega, kad on samo ponavlja ono što radi i predsjednik stranke i član Predsjedništva BiH. Ukoliko ne postoji Etički kodeks koji predviđa kazne za uvrede na nacionalnoj i drugim osnovama, onda bi ga pod hitno trebalo usvojiti. Kazna bi trebala biti stroga jer se radi o službenoj osobi. Ukoliko pravosuđe propusti da sankcionira ove uvrede, to će otvoriti prostor za dodatne uvrede i to bi mogao postati ustaljeni način komuniciranja u parlamentima. Uvrede bi sigurno dovele do fizičkih obračuna i vratili bismo se nekoliko vijekova unazad“, ističe Marić.
Ona kaže da je naš najveći problem pravosuđe, koje time što je postalo dio kriminalne hobotnice, ne samo da ne sankcionira počinioce krivičnih djela, već time šalje pogrešnu poruku građanima.
„Umjesto da kažnjavanjem kriminalaca pokažu da se kriminal ne isplati, pravosuđe građanima pokazuje da se kriminal i te kako isplati. Na taj način to postaje vodeće mišljenje u društvu i što više para političari ukradu od građana, to ih građani više cijene. Međutim, to se može brzo promijeniti samo kada bismo jednom dobili profesionalno i politički neovisno pravosuđe“, rekla je Ivana.
Na kraju Ivana Marić kaže da Antonić i njemu slični sigurno nisu „mladi“ kojima želimo ostaviti ovaj svijet. Možemo se nadati se da će ovakvi mladi ljudi ostati u manjini, a da će se u prvi plan istaknuti sposobni, pametni, vrijedni i pošteni mladi ljudi. Srećom za nas, postoje i drugi mladi ljudi koji će svijet sigurno učiniti boljim mjestom za življenje, nego što smo mi to uradili.
