Poznati sarajevski bajker, ugostitelj i suvlasnik jednog od najpopularnjih klubova u gradu, 'The Puba' na Malti, Senad Hasanović Chupo otisnuo se na put u Japan na motociklu, preko Pamira, Mongolije i Sibira.
Njegovo putovanje traje sedmicama, a vodi od Sarajeva i BiH, preko Crne Gore, Albanije, Grčke, Turske, Gruzije, Rusije, Kazahstana, Uzbekistana, Tadžikistana, Pamira, Kirgistana, pa ponovo do Kazahstana i Rusije, te Mongolije, Sibira, Južne Koreje, Tokija, Japana...
Detalje sa ovog uzbudljivog putovanja bilježi fotoaparatom, ali i u dnevniku koji donosi na svom Facebook profilu. U posljednjem postu sumira najzanimljivije i najvažnije momente ove fantastične avanture od 2. do 7. juna.
Prva priča počinje...
"Jutros prirodno buđenje u 8:30! Moj Chupo… Nekada je bilo u pola 12... Cijelu noć je grmilo i kiša je pljuštala. Dan je bio oblačan, ali svijetao. Napravio sam kafu i malo gledao kartu, po 100. put, da vidim kako da to sve prođem. Put od Dushanbea vodi do malog sela Kalaikhum gdje se uključuje na Pamir Highway. Tu prestaje asfalt i ide makadam koji cijelim putem ide tik uz granicu sa Avganistanom i vodi do Khoroga. Tu je baza ljudi koji prolaze tim putevima. Skupljaju i dijele informacije o svemu što može poslužiti za planiranje puta.
Od Khoroga se put dijeli na dva kraka koji se opet spajaju poslije par stotina kilometara. Ja još nisam odlučio kojim putem ću krenuti, to ću odlučiti u Khorogu. Poslije pregledavanja karte odlučio sam sjesti na motor, obići i snimiti Dushanbe i kupiti hrane za Pamir, uglavnom konzerve supe i gotovih jela. Spremio sam jaknu, kacigu i sišao u dvorište. U dvorištu sam vidio još tri motora pored moga koji su me zagradili. Prepoznam motore bikera koje sam sreo jučer. Pitam momka koji je vlasnik pansiona gdje su. Kaže da ih je uputio u obližnji pansion jer kod njega nema mjesta. Odlučim prošetati do marketa jer je blizu.
U tom momentu su se pojavili oni i baš mi ih je bilo drago vidjeti opet. Pozdravimo se i kažu mi da je jedan od njih imao problem. Naletio je na rupu i iskrivio felgu, aluminijsku (žičane su zakon za ovu vrstu putovanja). Govorim mu da je sreća što se to desilo tu blizu Dushanbea jer je grad veliki i naći će se neko ko zna ispraviti alu felgu na pravi način. Jedan od njih mi je dao stick na kojem ima snimak gdje je on mene snimao kamerom dok smo se juče vozili. Super! Ja ću njemu prebaciti ono što sam snimio ja.
Dogovorili smo se naći kasnije da odemo na piće. Otišao sam do marketa i vratio se. Godila mi je šetnja. Kad sam se vratio i ušao u dvorište - tu više nije bilo motora, ali je bio ogroman i prerađen za putovanja njemački kamion Deutz (Dajc) 10.000 kubika i 150 ks! Može do svemira, neće stati.
Iz kamiona je malim merdevinama sišla djevojka i pitala da li sam ja Bosanac koji je vlasnik motora. Da, rekoh!? Kaže: "Morali smo vam motor malo naprijed pomjeriti da bi kamion mogao ući, moj muž je bivši biker i uradio je to polako da nešto ne bude motoru."
-Nema problema!, rekoh i odoh da vidim motor...
Oni su bili u Iranu pa sad idu za Pamir. Kompletna porodica putuje, njih dvoje, curica od šest godina i dječak od sedam mjeseci. Simpatično ih je vidjeti u onolikom kamionu. Zamolili su me da im pokažem loše puteve kojima sam prošao jer će oni u Njemačku poslije Pamira. Predložio sam im da idu brodom preko Kaspijskog jezera. Tako bi izbjegli većinu lošeg puta i došli bi u Baku.
Jedan od ovih bikera je prije dvije godine bio u grupi sa nekim džipovima na Pamiru. Dosta poznaje put pa mi je to trebao večeras ispričati kada se nađemo u kafiću, ali prije će to biti ipak sutra, počela je jaka kiša, meni se ne hoda po kiši, a motor mi je zagrađen kamionom. P
rodužiću boravak ovdje za još jedan dan. Lijepa atmosfera, puno ljudi sa svih strana svijeta. Ja sam najglasniji"…
Nastavak ovog uzbudljivog dnevnika čitajte u FB postu Senada Hasanovića, gdje možete pogledati i puno više fotografija...
