<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Banjalučanka Nikolina Grabež pomaže djeci da se oslobode od stresa, smanje agresivnost i poboljšaju koncentraciju

Zdravo društvo

Djeca koja obavljaju jednostavnu rutinu 'MIS programa' u školama i vrtićima snižavaju nivo stresa, povećavaju svoje sposobnosti za bolju koncentraciju u školi i bolji san kod kuće.

29. maj 2021, 11:21

 

”Djeca koja obavljaju jednostavnu rutinu 'MIS programa' u školama i vrtićima snižavaju nivo stresa, povećavaju svoje sposobnosti za bolju koncentraciju u školi i bolji san kod kuće. Takođe, postoje izveštaji koji su napravljeni na osnovu sprovedenih studija slučaja, kako je došlo do povećanja pravilnog držanja tijela kod učenika, smanjenja nasilja među učenicima i bolje saradnje u učionici. I u tom svjetlu, MISP u vrtićima i školama se promoviše širom svijeta, bez obzira na to gdje se obrazovne ustanove nalaze, koje su polaznici rase, religije ili kakva uvjerenja imaju, koristi programa ostaju isti. MISP je zabavan i djeca ga vole”, rekla je Nikolina Grabež u razgovoru za BUKA magazin.

Fizioterapeutkinja Nikolina Grabež vanredna je profesorica u banjalučkom ”Srednjoškolskom Centru Gaudeaumus”, a radi i na mjestu radne terapeutkinje u Zavodu ”Dr Miroslav Zotović”. Završila je razne edukcije i objavila mnoge radove, među kojima je i rad vezan za karcinom dojke koji je napisala 2006. godine. 2018. godine u Beogradu je završila edukaciju i dobila sertifikovanu licencu MISP (Massage in Schools Programme) instruktorice. ”MIS program” je pokrenut je u internacionalnom „Udruženju za masažu u školama“  koja je kao neprofitna organizacija osnovano u Velikoj Britaniji 1999. godine.  Kao međunarodno priznati i odobreni programi masaže u vaspitnim i obrazovnim institucijma i ustanovama ”MIS programi” se aktivno sprovode u mnogim državama Evropske unije, a zaživio je i u Srbiji.

O ”MIS programu” novinar BUKA magazina razgovarao je sa instruktoricom Nikolinom Grabež koja se svim silama zalaže da ovu vrstu vježbi uvede u škole i vrtiće u Bosni i Hercegovini i na taj način pomogne našoj najmlađoj populaciji da se oslobodi stresnih situacija i pomogne u njihovoj socijalizaciji.

”Ovaj program je osmišljeni program masaže za djecu uzrasta od četiri do dvanaest godina, sa posebno adaptiranim i prilagođenim programom za djecu uzrasta od dvije do tri godine, koji pomaže pomenutoj dobnoj skupini širom svijeta. Program je napravljen u formi inkluzivne strategije na nivou cijele škole za smanjenje stresa, agresivnosti i maltretiranja djece, a implementira se i u drugim ustanovama za brigu o djeci kao što su vrtići, školski klubovi, društvene grupe i porodice. Djeca koja obavljaju jednostavnu rutinu ”MIS programa” u školama i vrtićima snižavaju nivo stresa, povećavaju svoje sposobnosti za bolju koncentraciju u školi i bolji san kod kuće. Takođe, postoje izveštaji koji su napravljeni na osnovu sprovedenih studija slučaja, kako je došlo do povećanja pravilnog držanja tijela kod učenika, smanjenja nasilja među učenicima i bolje saradnje u učionici. I u tom svjetlu, ”MIS program” u vrtićima i školama se promoviše širom svijeta, bez obzira na to gdje se obrazovne ustanove nalaze, koje su polaznici rase, religije ili kakva uvjerenja imaju, koristi programa ostaju isti. ”MIS program” je i zabavan i djeca ga vole”, rekla je sagovornica na početku razgovora.

Instruktorica napominje da djeca sve više ispoljavaju hiperaktivno ponašanje, imaju poremećaj govora, narušenih su fizičkih i mentalnih sposobnosti, te da zbog sve manjeg stepena koncentracije djece i sposobnosti da drže pažnju i prate obrazovno-edukativne sadržaje i nastavu. Na taj način djeca zaostaju u razvoju i redovnom napredovanju u predškolskim i školskim aktivnostima.

”Pored toga, dolazi do sve brojnijeg  javljanja konfliktnih situaciju među djecom. Učenici, pa čak i djeca u vrtićima u posljednje vrijeme ispoljavaju nasilničko ponašanje i agresivnost koji su dokumentovani kroz povećan broj slučajeva vršnjačkog i adolescentnog nasilja. Sprovedene studije i istraživanja daju kredibilitet praksi same masaže kao sredstva za poboljšanje zdravlja i upravljanja stresom. ”MIS program” promoviše dobrobit djece u saznanju da je njegovanje dodira osnovna potreba i moćno je sredstvo za pomoć djeci da se razvijaju u zdrava i uravnotežena ljudska bića”, objasnila je Nikolina.

Ona dodaje da se osnovna rutina pokreta masaže sastoji se od niza jednostavnih pokreta koji evociraju slike, čime se uključuje prirodna sposobnost djeteta da mašta.

”Sva djeca se podučavaju istoj osnovnoj rutini, a pokreti se izvode preko odjeće, na leđima, rukama i licu. Kako program napreduje, a i njegova primjena u svakodnevnom životu djeteta, počinje da se razvija osjećaj jedinstva i nevidljiva veza među djecom. Kada djeca savladaju osnovne pokrete cijela rutina ne traje više od deset minuta. Realizacijom  aktivnosti postiže se poboljšavanje koncentracije, samopouzdanja, kao i fizičkog zdravlja. Razvijaja se dječija mašta i kreativnost, jače doživljavaju sebe i imaju veće samopoštovanje i razvijaju veće poštovanje za svoje vršnjake. Isto tako unapređuju se socijalne vještine i razvija empatija. Djeca sa onesposobljenjima su lakše prihvaćena od strane vršnjaka. Među djecom se razvija pozitivna interakcija i zdrav pozitivan odnos sa vršnjacima sa onesposobljenjima i na taj način stiču osjećaj individualnog sagledavanja, priznanja i razrješenja konfliktnih situacija”, navela je sagovornica.

Instruktorica nam je detaljnije objasnila na koji način se obavlja ”MIS program”.

”Po 'MIS programu' vrši se masiranje glave, ramena, ruke i leđa, a masaža se izvodi isključivo preko odjeće. Masaža se odvija u dvosmjernoj interakciji dijete-dijete ili roditelj-dijete, eventualno za primjer, odrasle osobe se uparuju sa odraslim osobama, naprimjer trener-učitelj. Dnevni program masaže u trajanju od deset minuta sastoji se od petnaest pokreta za uzrast od četiri do dvanaest godina, šest pokreta za uzrast od tri  godine i tri pokreta za uzrast od dvije godine. Pokreti se ne mijenjaju, uvijek se izvode na isti način i istim redosljedom što daje sigurnost i predvidljivost, te omogućava djeci da imaju strukturu što je važno za procese učenja”, kazala je Nikolina.

Ona ističe da se prije masaže uvijek traži dozvola od onoga koga masiramo. Dijete ima pravo da odbije masažu i to se uvažava, jer je ovo program zasnovan, prije svega, na poštovanju drugova. Poslije masaže slijedi komunikacija djece usmjerena ka zahvalnosti i navođenju pokreta koji su im se najviše svidjeli.

”Program obuke se vrši u grupi djece i traje pet nedjelja. Provodi se jednom do dva puta nedjeljno u trajanju od dvadeset do trideset minuta, a u međuvremenu djeca ponavljaju naučene pokrete. Na času se uče po tri pokreta od ukupno petnaest pokreta koliko ih ima. Nakon završene obuke i naučenih pokreta djeca masažu rade svakog dana po deset minuta. Masaža se izvodi u vrtićima, školama, u klubovima za djecu i parkovima, takozvanim radionicama na otvorenom”, pojasnila je Nikolina i istakla da su utisci djece u vrtićima i školama gdje se provodi ”MIS program” jako pozitivni, da ga djeca vole i sa oduševljenjem pričaju o masaži, te da vaspitači i učitelji, također, podržavaju ovaj program, jer su primjetili da je atmosfera u razredu pozitivnija.

”Djeca u atmosferi smirenosti, sigurnosti, iskrenosti, povjerenja, tolerancije i podrške, razvijaju pozitivno ponašanje i socijalne vještine koje podržavaju ulogu i rad svih nastavnika na pozitivan način. Djeca postaju mirnija, zainteresovanija, skladnija, nježnija, manje agresivna, sposobnija za ostvarivanje društvenih kontakata, društveno pozitivnija, sposobnija da se uspješnije skoncentrišu, manje su pod stresom”, istakla je sagovornica.

Nikolina je napisala i projekat sa kojim bi ”MIS program” bio dostupan i našim mališanima.

”Projekat sam napisala sa svoje dvije drugarice Sanje Stanković Trubajić i Gordane Adamović Đorđević koje su u tome stručne o koje su mi pomogle  da se ostvare moje ideje. Realizacija samog programa je počela u razgovoru sa direktoricom osnovne škole ”Jovan Cvijić” u Banjaluci Milkicom Čudić, koja mi je otvorila mi je vrata škole da pokušam  MISP. Trebalo je da dobijem i saglasnost od Ministarstva prosvjete. Uz mnoge muke i to sam ostvarila. U projektu stoji da za jednu školsku godinu treba da se obuči dvije stotine djece uzrasta od šest do dvanaest godina. Toj grupi pripadali su djeca od drugog do petog razreda. Sve je odobreno projekat je pregledan i stručna lica za pisanje projekata su rekli da je savršen i da što se njih tiče može da se odobri. Međutim pitanje je kome da se odobri.  Sam  projekat  je išao iz  udruženja ”Moja Luka”. Ovo udruženje se bavi djecom sa posebnim potrebama i pomaže razvoju usluga u zajednici za djecu i mlade sa najtežim invaliditetom. Ovaj projekat završila sam uz minimalne finansije od osam stotina maraka, a ”MIS program” smo sproveli na stotinu i pedeset učenika. Iskustva su bila sjajna i djeca i učitelji su jako zadovoljni”, rekla je instruktorica.

Njen budući projekat obuhvata i gradove van Banjaluke gdje Nikolina planira da ”MIS program” sprovede u osnovnim školama i vrtićima širom Bosne i Hercegovine.

”Za taj projekat potrebne su mi mnogo veće finansije. Uputila sam zahtjeve i molbe mnogim humanitrnim i državnim institucijama, pa očekujem da ću uspjeti doći do novca sa kojim ću moći realizovati projekat i na taj način omogućiti ljepše djetinjstvo mnogoj djeci. Želja mi je da uđem među djecu u sigurnim kućama, djeci oboljeloj od karcinoma, djeci slušno oštećenoj i sa posebnim potebama, naravno shodno njihovim sposobnostim. Bilo bi jako dobro i sa roditeljima odraditi tu radionicu, jer bi to bila jedna harmonija pružanja emocija. Kontakt, toplina, blagotvorni dodir, smijeh, radost i druženje dali bi pozitivan efekat samog ”MIS program“ na njih. A najveća želja mi je da se u program uključe bolnice i ustanove u kojim se liječe psihički oboljela djece. Pričala sam na tu temu sa jednom doktoricom. Ta djeca su pod sedativima i samo vegetiraju. U priči sam saznala da je veoma teško doći do njih, jer treba puno odobrenja od raznoraznih institucija. I to sam pokusala ali nije išlo. Dugo sam se nosila tom mišlju, čak sam zamišljala kako bi to bila jedina prava terapija. Ta djeca potiču iz razorenih porodica. Mogu samo poručiti da neću odustati”, rekla je Nikolina na kraju razgovora.