<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Banjalučki pogreb na visokoj nozi

Investitor najbolje zna gdje da investira

Građanin RS može da se proslavi jedino ako se bavi politikom, pa možemo pretpostaviti da su 256 parcela u "Aleji slavnih" već unaprijed rezervisane za one iz najviših političkih i funkcionerskih krugova. Da se zna da ni na onome svijetu nismo svi jednaki.

17. mart 2012, 12:00

Mi koji živimo u Krajiškoj ljepotici, Banjaluci, svjedoci smo da je u posljednjih par godina došlo do njene hiper izgradnje. Svakojakih investitora se nagomilalo, dizalice štrče na sve strane, na svakom koraku se kopaju rupe i izlijevaju temelji za neku buduću stambenu jedinicu. Zgrade niču kao pečurke poslije kiše, zbijene i pripijene jedna uz drugu toliko blizu da se čovjeku nekada zanesvijesti. Dojučerašnji prelijepi pogledi s balkona pretvoreni su u mučilište za oko jer ne možeš vidjeti ništa osim cigle, betona i aluminijuma. S prozora možeš virnuti jedino ili u komšijsku kuhinju, ili u dnevni borak, pa nam je jedina alternativa da stalno držimo spuštene roletne, ako se ne želimo odreći privatnosti.

I umjesto da se grad širi i raste, te da se grade neka nova naselja, Banjaluka se sve više sabija u neplanskoj izgradnji šarenih zgradurina i zgradica. Čini se da bi svi željeli da žive u centru.

Možda zvuči morbidno, ali kontradiktornost prostornog uređenja Banjaluke leži u činjenici da se planiranje poštuje jedino pri izgradnji gradskih grobalja. A jedno od njih jeste najnovije groblje u naselju Vrbanja.

Ovo Centralno groblje će po mnogo čemu biti uređenije od većine banjalučkih naselja, a njegova izgradnja koštaće, ni manje ni više, 7 miliona maraka. Završetkom njegove izgradnje, grad će dobiti novih 24.527 grobnih mjesta, te Aleju velikana i krematorijum. Ovo je sjajna vijest za sve one koji se nadaju da će nekada u životu postati slavni, te će se u tom slučaju imati gdje i uspokojiti. Ali, kao što znamo, građanin RS može da se proslavi jedino ako se bavi politikom, pa možemo pretpostaviti da su onih 256 parcela već unaprijed rezervisane za one iz najviših političkih i funkcionerskih krugova. Da se zna da ni na onome svijetu nismo svi jednaki.

Kao što rekoh, za razliku od nekih gradskih naselja, Centralno groblje je poprilično planski odrađeno. Ono će imati kapelu sa mrtvačnicom i ulazne partije groblja sa cvjećarom. Takođe, rade se kotlovnice, te je u toku nabavka i ugradnja lifta u objektu kapele.

Trenutno se vode radovi i na vanjskom uređenju oko objekata, u okviru kojih se vrši priključenje ulazne partije i kapele sa mrtvačnicom, na vodovodnu, kanalizacionu, elektro i telefonsku mrežu, betoniranje staza u grobnim poljima, popločavanje prostora oko ulazne partije i kapele sa mrtvačnicom, kao i hortikulturno uređenje površina za ukop. Zvuči moderno, nema šta, ali priznaćemo, 7 miliona nije mala cifra.

Vidjećemo da se ovdje radi o odličnom biznisu. Investitor Centralnog groblja će za kratko vrijeme da zaradi više desetina miliona maraka, a računica je jasna. Grobno mjesto koštaće 850 maraka. Pomnožimo li ovo s ukupnim brojem mjesta, dobićemo brojku od fantastičnih 20.847.960 KM. Firma (a znamo da su u RS tenderi čisti kao suza) koja bude angažovana za davanje pogrebnih usluga i prodaju opreme, te izrade spomenika i sl., zaradiće najmanje 3 puta više od ove cifre, i to za kratko vrijeme.


Uzmemo li u obzir da sahrana zahtijeva kupnju pogrebne opreme, plaćanje usluga radnika na ukopu i sveštenika, te nadgrobnog spomenika od par hiljada maraka, prosječan penzioner, želi li da se uspokoji na ovom modernom groblju, moraće zarad ovog ‘’luksuza’’ da digne ‘’posthumni kredit’’, koji će njegova djeca vraćati narednih deset godina.

Ali, postoji tu i neka vrsta popusta. Naime, cijena je niža ako korisnik usluge ukaže želju da okonča u krematorijumu. U tom slučaju, cijena usluge je za 30 – 40 odsto manja. Ipak, u tom slučaju, pokojnik će se morati odreći parastosa jer crkva zabranjuje kremiranje. Dakle, za vjernike ovaj popust ne važi – naravno, ako pokojnik nije hindus ili pripadnik Hare Krišne.

Na kraju, spomenimo da će u ceremoniju sahranjivanja Centralno groblje uvesti novi standard po kojem će ukopnici koji prate sanduk biti obučeni u svečane uniforme sa bijelom kravatom i rukavicama, a sanduk se prevozi u meriksovom vozilu u kojem se automatski uključuje muzika.

Kome u tim trenucima treba muzika ne znam, ali da je dostojanstveno, dostojanstveno je. Bojim se, ipak, da ova usluga podrazumijeva i veću cijenu, koju će moći platiti jedino oni iz Aleje slavnih.