Banjalučki profesor biologije zbog svojih je učenika postao YouTuber, a sada ga prate sve generacije

Profesor biologije iz Banjaluke zbog svojih je učenika pokrenuo YouTube kanal "Bios Logos", ali sada ga prati mnogo šira publika.

Milica Plavšić / 02. Novembar 2020

 

Pandemija je razotkrila mnoge slabosti našeg obrazovnog sistema, između ostalog da su internet tehnologije nedovoljno integrisane u nastavni proces, zbog čega je nastavu bilo izuzetno teško premjestiti online. Zahvaljujući vlastitom entuzijazmu, mnogi nastavnici uspjeli su da nadomjeste nedostatke sistema.

Jedan od njih je i Miroslav Vulić, profesor biologije iz Banjaluke, koji je zbog svojih učenika pokrenuo YouTube kanal "Bios Logos", a koji sada prati daleko šira publika.

Miroslav je studije biologije završio na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, a u Gimnaziji Banja Luka radi od 2006. godine, paralelno u nacionalnom i programu Međunarodne mature (International Baccalaureate Diploma Programme). Ovaj svestrani profesor je i roditelj, sportista i veliki zaljubljenik u prirodu. Trenutno je posebno posvećen triatlonu.

Sa Miroslavom razgovaramo o obrazovanju u doba pandemije.

 

Profesore, javnost je podijeljena, čak ni stručnjaci nemaju jedinstven stav o tome treba li djeca da idu u školu ili ne. Jedne sedmice imamo redovnu nastavu, druge sedmice je nastava online… Kako se nastavnici snalaze u svemu tome? 

Nastavnici su zbunjeni i jako teško se prilagoditi stalnim promjenama u organizaciji posla. Ono što mogu garantovati jeste da nastavnici daju sve od sebe kako nastavni proces ne bi trpio. Ono što nas prosvjetne radnike ljuti jeste slaba komunikacija ljudi koji donose odluke u ovoj oblasti i nas koji treba da iste realizujemo. Samo mi možemo da znamo koliko je u praksi nešto realno ili ne. Da li nastava treba da se odvija u školi ili online, to bi trebala zdravstvena struka da odluči u skladu sa trenutnom situacijom. Neprimjereno je miješanje bilo koga ko nije iz ove oblasti, posebno što ni zdravstveni sistem nije načisto kako postupati, jer je situacija nova za sve.

Kako bi po vašem mišljenju trebalo da izgleda obrazovanje u doba pandemije?

Kako smo se uvjerili, virus nije nimalo bezazlen, posebno za kritične i osjetljive kategorije. Svjedoci smo ovog jesenjeg talasa pandemije, koji je znatno povećao broj zaraženih, među kojima se nalazi i nemali broj prosvjetnih radnika. Škole su definitivno doprinijele ovom povećanju, iako su to institucije koje se najviše pridržavaju epidemioloških mjera. Mislim da je trenutno najbolja opcija, bar za srednje škole, online nastava, sa mogućnošću organizovanja određenih oblika nastave i u školi, kao što su praktična nastava, pismena testiranja i sl., uz, naravno, pridržavanje svih epidemioloških mjera. Na ovaj način bi se rizik smanjio na najmanju moguću mjeru, a nastavni proces ne bi trpio. Kada se epidemiološka situacija popravi, lako se ponovo vratiti u školske klupe. Ovome u prilog ide i činjenica da je sve veći broj nastanika u izolaciji, a da je pri tome teško pronaći zamjene, tako da ostaje opcija da se nastava odvija online ili da učenici taj čas nemaju.

Što se osnovnih škola tiče, mislim da nastava treba da se odvija u školama i da za taj uzrast online nastava nema neki značaj, čak naprotiv, može napraviti ozbiljne propuste. Prije svega, najmlađi učenici nemaju zadovoljavajuće informatičke vještine kako bi efikasno pratili nastavu. Sve se svodi na to da roditelji uče sa djecom, a ako uzmemo u obzir da ti isti roditelji imaju i svoje poslove i obaveze, ispada da je dječije školovanje prepušteno na milost i nemilost. Isto tako, u tom uzrastu jako je bitna socijalizacija djece, posebno u vremenima digitalne otuđenosti. Ova situacija pokazuje koliko su prosvjetni radnici bitni za društvo, posebno u vremenima kada smo gurnuti na margine.

Obzirom da ste nastavnik biologije, razgovarate li sa učenicima o virusu, o pandemiji koja nas je zadesila? Kakav je vaš utisak, kako ova situacija utiče na djecu i kako im možemo pomoći da se bolje nose sa njom?

Naravno da razgovaram, ipak je tematika usko povezana sa mojim predmetom. Učenici su svjesni situacije i zaista se ponašaju odgovorno. Ono što možemo učiniti jeste svakako da ne unosimo paniku. Posebno ne bismo smjeli nametati osjećaj odgovornosti za eventualno širenje virusa. Zamislite kako takav jedan osjećaj odgovornosti za inficiranje najbližih može biti poguban za psihičko zdravlje jednog adolescenta. Trebaju znati da se moraju pridržavati svih epidemioloških mjera, ali isto tako, svi oni koji spadaju u kritične kategorije moraju da vode računa o sebi i izbjegavaju bilo kakve kontakte, i da ih niko ne može zaštiti ako ne budu štitili smi sebe. 

Pandemija je razotkrila mnoge slabosti našeg obrazovnog sistema, između ostalog da su internet tehnologije nedovoljno integrisane u nastavni proces. Vi ste našli način na nadomjestite ovaj nedostatak, našli ste način da komunicirate sa svojim učenicima putem medija koji oni koriste svakodnevno, na način koji je digitalnoj generaciji prirodan i prijemčiv… 

Na ideju sam došao još u martu, kada smo po prvi put prešli na online nastavu. Nije bilo jedinstvenog stava na koji način treba da realizujemo ovaj oblik nastave i bili smo prinuđeni da se snalazimo. Tako sam došao na ideju da uradim simulaciju školske table. Naime, postavio sam telefon iznad stola na improvizovanu platformu, i snimao kako kroz crteže i šeme objašnjavam određenu tematiku. Da bi to izgledalo što prijatnije za gledaoca, upustio sam se u izučavanje programa za video montažu preko video tutorijala na internetu. Prve video lekcije nisu bile tehnički baš najbolje, međutim, sa svakom novom sam postajao sve bolji. I ove najnovije, tehnički su daleko od profesionalnih video materijala, ali nadam se da će moja radoznalost da potraje kako bih usavršio ove vještine. Kako bi video materijali bili lako dostupni svima, napravio sam svoj youtube kanal pod nazivom „Bios Logos“, gdje iste postavljam.

To vam nije u opisu posla, niste plaćeni za taj dodatni trud, pa ipak to radite. Zašto? 

Video lekcije su se pokazale kao pun pogodak. Stizali su mi pozitivni komentari od učenika, što je bila dovoljna satisfakcija da nastavim. Kako je youtube javni prostor, ispostavilo se da su teme koje obrađujem, ali i način na koji ih prezentujem, zanimljivi i za širu populaciju. Naime, počele su pristizati pohvale i komentari, što mi je bio dodatni vjetar u leđa i još jedna potvrda da ovo što radim nekome koristi.  Divan je osjećaj kada mi stignu komentari od studenta ili učenika i drugih škola, u kojem mi se zahvaljuju na pomoći koju su dobili kroz neki od videa. Posebno mi je bitna pohvala od strane kolega iz struke. Sa druge strane, na ovaj način ostvarujem svoju ličnu potreba za kreativnim stvaranjem. Možda jednog dana sve ovo što radim bude prepoznato i sponzorisano od strane trećih lica, pa da od hobija preraste u dodatni posao, ko zna.

Jesu li djeca u ovom uzrastu opterećena sa previše nepotrebnih informacija? Nastavnici najbolje mogu procijeniti koliko je realno da djeca usvoje, a čini mi se i da se nastavnici žale na obimnost gradiva. Zašto ih obrazovne vlasti ne poslušaju i konačno redukuju nastavni plan i program? 

Definitivno, naš obrazovni sistem je jedan od opširnijih i smatram da postoji mnogo prostora za redukciju gradiva, čime bi se dobilo prostora i vremena za moderniji pristup nastavi. U našem obrazovnom sistemu su slabo zastupljene metode kojima se razvijaju profili učenika neophodnih za 21. vijek. Potvrda su i loši rezultati naših učenika na PISA testiranju. Ovdje prije svega mislim na razvijanje istraživačkih vještina kod učenika, čime se stimuliše urođena ljudska znatiželju, nakon čega počinju da uče za cijeli život, a ne za privremenu ocjenu. Isto tako, stimulisati razvoj kritičkog razmišljanja, kroz zadatke analize i rješavanja kompleksnih zadataka, a ne forsiranje reprodukcije pročitanog. Nekad je nastavnik bio glavni izvor informacija za đaka, međutim, danas su stvari malo drugačije i nastavnik treba da obuči učenika kako da vrednuje i barata sa svim tim informacijama. Činjenica da su mladi ljudi sve više individualci koji slabo funkcionišu u timovima, obavezuje obrazovanje na razvijanje komunikatorski i timskih vještina kroz grupne ili projektne aktivnosti. Većina nastavnika prepoznaje značaj ovih vještina, međutim, neophodno je sistemska reforma, kako ne bi sve bilo prepušteno slučaju. Nije dovoljno pretumbati postojeći nastavni plan i program i da imamo reformu obrazovanja. To je jedan zahtjevan i dugotrajan proces koji podrazumijeva mnogo obuka i treninga nastavnika kako bismo imali promjenu tek nakon 15 do 20 godina.

Vaša najnovija lekcija na Youtube je o imunitetu, imate li neki savjet kako da ga poboljšamo?

To je bar svima jasno, samo što većina zbog okupiranosti svakodnevnicom zaboravi da se bavi sobom - dovoljno sna, izbjeći nerviranje oko stvari na koje ne možemo da utićemo, kvalitetna ishrana, kao i sport i rekreacija u prirodi.

 

 


Buka preporuka

Buka desk

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.