BEND ČINČILA / Vanja Solaković: Nije samo bosanska mladež letargična, cijeli svijet je uspavan!

"Smatram da imamo veliki problem sa egom, pogotovo mi na Balkanu."

Ernest Bučinski / 06. Decembar 2019

Foto: Vanja Solaković

 

"Smatram da imamo veliki problem sa egom, pogotovo mi na Balkanu, jako smo iz nekog razloga podložni egoizmu, jer nažalost stvarno nemamo razvijenu kolektivnu svijest i tu onda dolazi do velikih problema. Ovo je narod koji mislim da sve zna i da je uvijek u pravu i kada takav pristup ima većina, nije ni čudno što dolazi stalno do sukoba i konflikta i jedne velike blokade društva, opšte zaglavljenosti", kazao je Vanja Solaković, frontmen grupe Činčila.

Sarajevska rok scena nekada je važila za najjaču, bar kada je riječ o pop-rok muzici, ali ni danas ne oskudijeva u odličnim bendovima. Ono što je razlika između ranijeg perioda je da se mladi muzičari iz grada na Miljacki danas više baziraju na alternativnijem zuku. Jedan od bendova koji obećava, a po profesionalnom pristupu umjetnosti odskače od većine muzičkih skupina svoje generacije, jeste alter-bend Činčila. Bend je osnovan 2012. godine, ali se prva postava raspala, pa je frontmen Vanja Solaković u kratkom vremenskom roku pronašao nove članove, koji su se jako dobro uklopili. Jedan od njih je basista Ismar Žalica, koji pored Vanje ima autorski udio u stvaranju pjesama. U bendu su i mladi gitarista Arman Hadžigrahić, koji je sa svojom mladalačkom energijom oživio duh benda, a tu su još i gitarista Mirza Baradarić i bubnjar Vanja Gutić - Buki. Ovih dana izašao je Činčilin drugi studijski album "Bez oblika", pa smo povodom toga razgovarali sa frontmenom benda Vanjom Solakovićem.

Otkud ideja da ime bendu date po krznatoj životinjici?

VANJA: Ime Činčila je slučajno nastalo. Zvučno nam je bilo, pa smo ga i uzeli. Poslije smo shvatili da ima i poveznice sa bendom u smislu da su Činčile jako energične životinje, kao što su i naši nastupi, a i znamo situaciju oko masovnog ubijanja Činčila u svrhu proizvodnje krzna. Budući da smo mi protiv te vrste industrije, možemo slobodno reći da je Činčila simbol svega što jesmo i što nas muči u isto vrijeme.

Postoji li razlika između vašeg prvog i drugog albuma?

VANJA: Prvi album nam je donio mnogo, odlično je prošao i plasirao nas je gdje nismo ni sanjali. Budući da radimo alternativnu muziku, nismo zamišljali da će se javnost toliko zainteresovati za naš rad. Vjerovatno da smo stvarno odradili posao, a što je još zanimljivije nismo imali sredstava za realizaciju albuma. Sve smo sami snimili i producirali, što je dokaz da se sve može ako bend ima dovoljno volje. Prvi album se dosta razlikuje od novog, više je orijentisan fank zvuku, dok je novi nešto mračniji i više okrenut žešćem grandž alternativnom zvuku, mada su oba albuma spoj više žanrova pošto žanrovski nismo ograničeni. 

Koliko je trajalo stvaranje albuma "Bez oblika"? 

VANJA: "Bez oblika" je naš drugi studijski album koji smo radili postepeno na miru, jer nismo vođeni kvantitetom nego kvalitetom. Željeli smo da sve odradimo precizno. Kompletna izradnja albuma od kreativnog procesa, pa do snimanja i produkcije je trajala dvije godine. Materijal je nešto što totalno odudara današnjim trenodvima, čak je i u retro maniru devedesetih. Budući da nas interesuje organski zvuk koji je lišen modernih elektronskih pristupa, željeli smo uhvatiti organsku formu jednog živog benda. Jako smo zadovoljni kako je sve na kraju ispalo, album zvuči kako treba, osjeti se da čovjek svira, a ne mašina.

Šta vas je inspirisalo da album nazovete "Bez oblika"? Da li mislite da je današnja bosanska mladež bezoblična i bezidejna, da ne kažem letargična?

VANJA: Nije samo bosanska mladež letargična, kompletan svijet je postao uspavan. Vjerovatno su svi zarobljeni u svom komforu, ili u želji za njim, a on se konstantno reklamira kao nešto pozitivno. Komfor, koji materijalizam pruža, lažna je slika kako bi trebao izgledati jedan pozitivan ljudski život. Ja kažem da svi živimo "Macdonalds sindrom" i to globalno. Nove generacije koje su od samog starta oblikovane da budu konzumenti i sav taj konzumeristički pristup životu je zaslužan zašto sve manje imamo pozitivnih i jakih izražaja, da ne kažem umjetnosti, jer se zna da umjetnost nastaje u borbi i potrazi, a ne u komforu i težnji ka materijalnom rasipanju. Također tu su trendovi ti koji drže omladinu daleko od istine, mnogo su se poremetile vrijednosti, današnji idoli koje slijedi omladina najčešce su čisti glas kapitalizma, pretežno se govori kako čovjek vrijedi ako je materijalno bogat,  ako nosiš markirane stvari, voziš skupa auta itd. Sve je to mnogo poremećeno i djeluje na omladinu da su uspavani i da stvarno rijetko čine pozitivne pomake. Svi mi živimo konzumerizam, neko manje, a neko više, "sisamo mlijeko koje se nudi i reklamira kao zdravo", a niko se ne pita da li je stvarno zdravo, i što je gore, niko ne nudi alternativu svemu tome. Oni koji malo svjesniji i pokušavaju se suprotstaviti, su najčešće sputavani, jer automatski odudaraju od sistema i samim time sistem ne dozvoljava da njihova tumačenja isplivaju na površinu. Teška je situacija, nadamo se da će se stvari u budućnosti malo poboljšati.

Šta su glavne teme koje vas okupiraju kada stvarate pjesme?

VANJA: Činčilini tesktovi su bazirani na socijalne i društvene problematike, budući da živimo u vremenu u kojem stvarno ima gomilu problema, gdje i sam čovjek gubi svoju suštinu, teme se same nekako nameću. U svijetu gdje se sve manje cijeni  individualizam i gdje se sve više gubi i sama humanost, jako je teško biti odvojen od svega toga. Samim time što to proživljavamo konstantno imamo i o čemu pisati. Moj metod pisanja tekstova se ne oslanja na banalnom opisivanju priča i situacija, radije se služim metaforama, jer mi je na taj način jednostavnije prikazati, a također želim opisati i svoje emocionalno stanje koje imam u datim trenutcima uslijed modernog stila života. 

Jedna od pjesama se zove Egomanijak. Da li je naše društvo žrtva samoživaca i da li mislite da je egoizam u našem društvu poprimio oblik pandemije?

VANJA: Egocentrizam je veliki problem od samog postojanja čovjeka. Ako posmatramo egocentrizam kao veliki oblak koji nam muti racionalno razmišljanje, bude nam sasvim jasno da se upravo zbog ega mnoge stvari odigraju negativno po nas same, a i kompletno društvo. Smatram da imamo veliki problem sa egom, pogotovo mi na Balkanu, jako smo iz nekog razloga podložni egoizmu, jer nažalost stvarno nemamo razvijenu kolektivnu svijest i tu onda dolazi do velikih problema. Ovo je narod koji mislim da sve zna i da je uvijek u pravu i kada takav pristup ima većina, nije ni čudno što dolazi stalno do sukoba i konflikta i jedne velike blokade društva, opšte zaglavljenosti. 

 

Činčila je performerski bend. Da li sami osmišljavate svoje nastupe ili imate neke stiliste koji vam pomažu?

VANJA: Što se vizuelnog identiteta i performansa tiče sve je naša kreacija, nemamo u globalnom baš mnogo pomoći sa strane drugih, mogu sa sigurnošcu reći da smo totalno nezavisan bend, sve sami kreiramo i radimo. Što se slijeda dešavanja tokom koncerta tiče, sve se dešava spontano, nema tu neke pretjerane filozofije i pripreme, samo se pustimo da nas zvuk vodi i to je to.

Sarajevo važi za grad koji je imao možda i najbolju muzičku scenu u bivšoj državi. Kako danas stvari stoje po tom pitanju, da li su današnji novi sarajevski bendovi dostojni one "stare garde"?

VANJA: Sarajevo je nekad bio centar pop rok kulture, međutim nije nikad bio centar alternativne rok kulture. To kod nas nikad nije zaživjelo i bilo na većem nivou. Uvijek je bilo par bendova koji su radili, ali stvarno nikad nismo imali pravu alternativnu scenu. Mislim da je to, što se globalno rok muzike tiče, veliki problem, jer gitarska muzika više nije trend, a tako je nažalost i kod nas. Jednostavno grad je pun repera, trepera, dj-eva i svega onoga što je danas popularno. To nije ništa čudno, trendovi su mnogo jaki i brzo formiraju omladinu, tako da je prirodno da ce omladina prvo potegnuti za onim što je prikazano kao nešto kul. Slabo je kome u cilju da radi muziku iz čiste ljubavi, a u tome i jeste problem, jer mnogi muziku doživljavaju kao sredstvo sa kojim će steći popularnost i status. Nažalost, većini je važniji status od samog izražaja, pa budući da je većina vođena takvim stavom imate jako mali broj ljudi koji istražuju zvuk i vole muziku zbog same muzike i  stvaralaštva.

 

 

Pripadate generaciji koja se ne sjeća, ili čak niste ni bili rođeni kada su bile sve one strahote koje su  našu državu tresle devedesetih. Utiče li na vaš rad taj postratni period koji nikako da prođe?

VANJA: Naravno da utiče, jer je kompletna država zaglavljena zbog toga. Ljudi i nakon toliko godina nisu u stanju da prevaziđu neke stvari i da nastave dalje, a to je stvarno tužno. Meni je jako žao što je takvo stanje i što mnogi i dalje žive u agoniji iz prošlosti. Rat je stvarno nešto što može unazaditi narod i državu za veoma dug period i iskreno se nadam se da će nove generacije mijenjati stvari na bolje, imati svjež pristup, bez ožiljaka što bi se reklo.

Gdje će vas u skorije vrijeme ljudi moći čuti i kada banjalučka publika može očekivati promociju vašeg albuma i na svom terenu?

VANJA: Planiramo odraditi koncert u Mostaru i na Palama, nakon toga ćemo imati kratku pauzu.  Nastojaćemo doći u Banjaluku i Prijedor, te sa time završiti bh. turneju, a onda krenuti na regionalnu turneju.

 

 

Razgovarao Ernest Bučinski
 


Buka preporuka

Intervju

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.