Kada povežemo mjestašce Sinj u Hrvatskoj i riječ rokenrol, asocijacija na ta dva pojma jeste M.O.R.T. Bend je aktivan već preko deset godina i mada prilike za muziku kojom se bavi i nisu baš naklonjene bendovima poput ovog, on je ipak uspio da se izbori za svoje mjesto na regionalnoj sceni. Bend čini četvorka: John, Mile, Zvrk i Kikos, koja svira fuziju panka i bluza. Izdali su tri studijska albuma i snimili album za inostrano tržište na engleskom jeziku koji bi trebao da izađe u toku ove godine. Svirali su na gotovo svim prestižnim festivalima u regionu, a ove godine će po prvi put nastupiti 12. jula na OK festu koji se održava na Tjentištu. Povodom nastupa, razgovarali smo s frontmenom benda Ivanom Katićem Johnom i Milanom Mijačem Milom, bubnjarom M.O.R.T.-a.
Ove godine ste na OK festu. Koliko vam znači ovaj nastup i da li ste ranije ikada bili na Sutjesci?
Mile: Jedva čekam. Nažalost, nisam imao prilike do sada posjetiti to magično mjesto.
John: Nisam bio nikad dosad, ali sam čuo puno lijepih stvari o festivalu. Baš se veselim boravku u toj divnoj prirodi, festivalskoj atmosferi, dobrim svirkama, plesanju.
Šta za vas znači nastup na tom istorijskom mjestu? Mislite li da je taj antifašistički rat imao ikakvog smisla i da li je ta tamna nacistička strana ljudske civilizacije pobijeđena?
Mile: Ja sam vam rođen 1991. godine i prava bi bila šteta da se obrukam sa odgovorom na ovakvo pitanje. Film mi je super i mogu da vam citiram pokojnog Borisa Dvornika precizirajući izbjegavanje odgovora na pitanja političke tematike: "Da mi se sad bacit u more. Zadržat glavu dvi tri ure ispod mora;"! Dok na drugu ruku, jedva čekam viditi tu prekrasnu prirodu i družiti se sa dragim ljudima .
John: Uf, teško pitanje. Mile ga je majstorski odgovorio, ne bih dodao ništa na to.
Vi ste iz malog mjesta, Sinja. Sigurno ste uložili velike napore da bi vaš bend postao popularan, ne samo u Hrvatskoj, nego i u regionu. Da li vam je za to trebalo i malo sreće ili je bio presudan samo rad?
Mile: To je miks svega navedenog: trebalo je tu puno sreće, rada, rada, rada, malo talenta, malo dobrih savjeta, neograničen broj loših savjeta i mnogo truda. Uporni smo, mislim da nam je to veliki adut.
John: Treba biti uporan i predan svojoj misiji pa onda kad uleti malo sreće to znati i iskoristiti. Uglavnom, samo se sranja događaju sama od sebe. Za sve ostalo tu je volja i rad.
M.O.R.T. je prilično mlad bend. Koji je recept da za malo vremena postignete tako veliki uspjeh?
Mile: Zar je trinaest godina, gledajući kad je bend imao prvi koncert star bend, mlad?
John: E, rano smo počeli. A recept ne znamo cijeli, ali znamo da u to sve treba uložiti puno ljubavi, međusobnog poštovanja unutar benda i puno predanosti zajedničkom cilju i sve to uz što manje živciranja i negativnih misli.
Vaš bend je na neki način katapultiran iz Banjaluke preko Demofesta. Međutim, ove godine Demofesta neće biti. Vaše mišljenje o tome?
Mile: Tuga i žalost. Ne bih ulazio tu pošto poznajemo situaciju. Za DF ide jedan veliki rispekt i veliko srce. Hvala im.
John: Ja sam iskreno tužan što neće biti Demofesta jer se radi o jednom vrhunskom festivalu koji mnogo znači za razvoj muzičke scene u ovom dijelu svijeta. Od 2013. smo išli na skoro svaki i svaki put nam je bilo najbolje, usput smo se zaljubili u Banjaluku pa nam teško pada i to što ove godine u to vrijeme nećemo biti tamo.
Žanrovski je teško odrediti muziku MORTA. Gdje bi vi sebe svrstali?
Mile: Rock n’ roll, nema potrebe komplicirati.
John: Alternativni agroanarhistički eargrinding trash punk s primjesama bluesa uz djelomičnu naoblaku i mogućnost grmljavinskog nevremena.
Radili ste i album za strano tržište na engleskom jeziku. Da li ste uspjeli da se probijete, kako ste primljeni u inostranstvu?
Mile: Album treba izaći svaki sekund, a što se tiče probijanja - coming soon.
Posjetili smo Englesku, Irsku i Škotsku početkom maja i to je bilo prekrasno iskustvo; zanimljivo pozitivne reakcije smo dobili od naših gastarbajtera.
Možete li pristojno da živite od svirke?
Mile: Možemo, još samo malo.
John: Momački.
Kakva je po vama ovdašnja rok scena. Mislite li da bi mogla da bude i bogatija?
Mile: Pa da, definitivno bi bilo bolje da svi imamo malo više para. Scena je dobro, hvala na pitanju (smijeh).
John: Ma dobra je scena na terenu. Postoji mnogo originalnih izvođača raznih glazbenih usmjerenja kojima je potrebno više medijske pažnje. Nažalost, najveći regionalni mediji sustavno serviraju uglavnom šund i lake note. Ali underground će uvijek postojati.
Mislite li da se muzikom može mijenjati svijest građana?
Mile: Definitivno, evo ja cijelo jutro ne mogu izbaciti pjesmu "Asta manjana liberta" od Zostera iz glave. Hipnoza.
John: Naravno da može, ali gospodari to neće dopustiti. Kontrakultura je izgubila još 1968.
Šta je za vas smisao sviranja? Da li zabava, davanje nekih poruka publici, zarađivanje novca...?
Mile: Svirati, putovati i snimati.
John: Povezivanje sa svemirom na najčistiji mogući način. Izuvanje iz cipela. Sloboda.
Čime se bavite kada niste po koncertima?
Mile: Planiramo sljedeće koncerte, albume i ostale ludosti.
John: Poljoprivreda, planinarenje, druženje.
Planovi?
Mile: Jednom u ovoj godini spavati punih dvadeset četiri časa.
John: Odoh do Brockve na pivo pa ćemo vidjet za dalje.
Poruka čitaocima?
Mile: Ljudi dobri, uživajte i vidimo se na ljetnoj turneji. Budite nestašni.
John: Mesečina bato!
