Prema tom Indeksu Bosna i Hercegovina nalazi se na 102. mjestu i spada u tzv. hibridne režime.
Republika Srbija se nalazi na 66. mjestu u kategoriji nepotpunih demokratija, kao i Hrvatska, koja se nalazi na 59. i Slovenija, koja se nalazi na 36. mjestu.
Od ostalih država Zapadnog Balkana, Sjeverna Makedonija, kao i BiH, u kategoriji je hibridnih režima i nalazi se na 77. mjestu dok je Crna Gora na 84.om, a Albanija na 79. mjestu.
Pri samoj izradi ovog Indeksa, uzima se pet ključnih kategorija: izborni proces, funkcionisanje i transparentnost vlasti, politička participacija i pluralizam, politička kultura i nivo građanskih sloboda.
Države se pak svrstavaju u grupe pod nazivima: pune demokratije, nepotpune demokratije, hibridni režimi i autoritativni režimi.
Na njihovoj skali nula na ljestvici označava krajnost autokratije, a 10 slobodu demokratije. Ove godine Bosna i Hercegovina ima najgoru ocjenu u kategoriji funkcionisanje vlasti (2,93 ) dok je najvećom ocjenom vrednovana politička participacija (6,17)
Kada su u pitaju sami hibridni režimi, odnosno države u kojima postoje hibridni režimi, one se prepoznaju po tome što ih odlikuju česte izborne neregularnosti i redovan pritisak vladajućih struktura na opoziciju. U takvim državama postoje ozbiljne manjkavosti u političkoj kulturi, funkcionisanju vlade kao i u političkom učešću građana. Vladavina prava je veoma slaba, a korupcija je sa druge strane veoma rasprostranjena. Sudstvo nije nezavisno, pritisak na novinare je svakodnevica, a civilno društvo postoji u izmaglici.
Ovo za BUKU kaže Dejan Lučka iz Banjalučkog centra za ljudska prava.
On ističe kako je BiH mlada demokratija, u kojoj su ljudi godinama učeni da nije potrebno da budu aktivni građani, jer će im onaj koji je „na vlasti” obezbijediti apsolutno sve.
"A ukoliko nešto krene loše, naći će se već neko ko će biti za to okrivljen. Međutim, iako krivica leži i na političkim elitama, koji su građane sveli samo na izbornu mašineriju, jer im je to bilo (i jeste) u interesu, dosta krivice ima i u samim građanima" kaže on.
Lučka smatra da država često ne poštuje propise koje je sama donijela, institucije ne poštuju međunarodne standarde koje su dužne poštovati a pravo u BiH se često shvata kao faktor koji se primjenjuje samo kada odgovara određenim ličnim ili grupnim interesima, a kada određene stvari u nekom propisu ne odgovaraju pojedincu ili određenoj grupi, onda se nalaze načini da se taj propis zaobiđe ili promijeni.
"Sudstvo u BiH je na klecavim nogama i ne previše efikasno, dok postoji određen stepen korupcije i zavisnosti od izvršne vlasti. Skandali postaju svakodnevica, a odgovornost se rijetko preuzima. Građani nemaju povjerenje u pravosudne organe, jer smatraju da su oni pod uticajem druge grane vlasti, stranaka, biznismena ili nekoga četvrtog. Devalviranje osjećaja da se u BiH može dobiti pravedna presuda u bilo kom postupku (građanskom, krivičnom ili upravnom) dovela je do toga da sve manje ljudi smatra da je sudska vlast nezavisna"
"Kada je riječ o medijskim slobodama naš sagovornik ističe da u BiH postoji i konstantan politički pritisak na novinare, kao i njihovo zastrašivanje. Verbalni napadi su svakodnevica, a dešavaju se čak i fizički napadi na medijske radnike. U javnosti se često pojavljuju slučajevi koji se odnose na zastrašivanje i prijetnje upućene novinarima, verbalne i fizičke napade, hakovanje internet stranica, politički, institucionalni i ekonomski pritisak i klevete.
Pored toga, i građanima se ograničava sloboda izražavanja, pa su određene osobe zbog javnog izražavanja svojih stavova trpjele posljedice na poslovima, kao i u javnim institucijama" kaže Lučka za BUKU.
Gledajući sve gore nabrojano i naznačeno, jasno je zašto je BiH na statusu „hibridni režim” već više godina unazad, kao i zašto se nalazi na začelju Indeksa demokratije, ne samo kada su u pitanju države Zapadnog Balkana, nego kada su u pitanju sve moderne demokratske države u svijetu.
Profesor međunardnih odnosa na Regent's univerzitetu Neven Anđelić kaže za BUKU kako ne treba slijepo slijediti ovakve indekse i tabele ali, ipak, objavljeni podaci nešto govore.
"Istraživanje Economist Intelligence Unit sada već petnaest godina prati promjene u svijetu i rangira zemlje. Osnovna poruka za prošlu godinu im je da je demokratija u povlačenju, ugrožena te da je to bila godina protesta. Iako sam generalno skeptičan prema ovim vrstama analiza, one daju podlogu da se razmisli o funkcionisanju političkih sistema." kaže za BUKU Anđelić.
Zapadne tradicionalne demokratije imaju izgradjen sistem institucija koje čuvaju demokratiju. Primjer za to su SAD pod Trumpom koje se delegirane iz kategorije potpuno funkcionirajuće demokratije u grupu demokratskih država sa fundamentalnim slabostima.
"Međutim ipak su demokratsko društvo i to ne zbog ideja i želja predsjednika već zbog izgrađenih institucija koje ne dozvoljavaju čak i naizgled svemogućem predsjedniku da provede u potpunosti svoju volju. Problem je da sve to ipak potvrdjuje da je demokratija na udaru, kako u SAD, tako i u nizu zapadnih država a pogotovo van ove grupe zemalja.
Rangiranje nije proizvoljno i temelji se na šezdesetak pitanja unutar pet kategorija – izborni process i pluralizam, funkcioniranje vlasti, politicka participacija, politicka kultura i gradjanske slobode" naglašava naš sagovornik.
Dodaje kako su vidljive značajne regionalne razlike u svijetu što može navesti i na razumijevanje da kulturni relativizam najdirektnije objasnjava da nisu sve kulture prijemčive za liberalni oblik demokratije.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini naš sagovornik komentariše kako je Bosna i Hercegovina smještena u istnočnoevropsku regiju zajedno sa svim postkomunističkim zemljama centralne i istočne Evrope, ali i kavkaskim te centralnoazijskim zemljama.
“Nisam siguran da sve te zemlje imaju puno više zajedničkog osim sistema tokom pola dvadesetog vijeka. Primjeri Turske i Grčke smjestene u zapadnu Evropu potvrdjuju moju tezu o ipak ograničavajućim faktorima pri zaključivanju ove studije. Ukoliko, dakle, ignorišemo geografske neprilagodjenosti, Bosna i Hercegovina je u Evropi samo ispred Turske, Rusije i Bjelorusije. Ova posljednja je jedina evropska država koja nije članica Vijeća Evrope, jer ne zadovoljava uvjete vladavine prava, demokratije i ljudskih prava. Rusija i Turska su najčešće tužene zemlje pri Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. I onda dolazi Bosna i Hercegovina. Ne treba ništa više reći o stanju u državi” zaključuje Neven Anđelić.
