<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

BiH će kraj 21. vijeka dočekati bez ijednog Srbina, Hrvata i Bošnjaka

Banjaluka

U BiH, za 85 godina neće ostati nijedan stanovnik.

27. juni 2019, 12:45

U BiH je jedna stvar na ivici alarmirajuće, a to je demografska katastrofa. Imate puno više umrlih nego rođenih, puno više odlazaka, tako da smo od popisa stanovništva iz 2013. god. već izgubili 210.000 stanovnika. Ako to projektujemo na petogodišnje periode, dolazite do toga da za 85 godina u BiH neće biti nijednog stanovnika, bar neće biti Srba, Hrvata i Bošnjaka, hoće li nekoga biti poslje njih, ne znam”. 


Rekao je ovo Žarko Papić, jedan od autora dokumenta "Prema Evropskoj uniji - Ključni problemi socijalnog uključivanja u BiH", koji je predstavljen danas  u Banjaluci. Riječ je o pripremama za izradu strategije socijalnog uključivanja, što je jedna od obaveza prilikom pristupanja EU.


Govoreći o diskriminaciji, koja je u BiH ozakonjena, Papić je naglasio kako je čak ni Evropska komisija u svom mišljenju ne registruje, iako je posebno vidljiva kada je riječ o osobama sa invaliditetom, jer sistem socijalne zaštite u BiH već godinama funkcioniše na principu “privilegija”, pa najsiromašniji ostaju kratkih rukava.
Tako je  najveći dio socijalnih davanja usmjeren ka ratnim kategorijama i zasnovan na pravu, a nije uslovljen drugim primanjima.


S druge strane, socijalna davanja za građane u socijalnoj potrebi bazirana su na potrebama i limitirana su imovinskim cenzusom, u nekretninama ili prihodima.


Diskriminacija po osnovu uzroka invaliditeta između ratnih i civilnih OSI izražena je u oba entiteta, a posebno je velika u FBiH. Ali i sistem dječije zaštite je nedovoljno razvijen, pa se kompletne porodice iseljavaju, ne samo zato što imaju slabu ili nikakvu platu, već i zbog bezbjednosti, slabog obrazovanja i cjelokupne situacije ovdje”, pojasnio je Papić, dodajući da je jedno od rješenja svakako da novčani transferi za dječiju zaštitu, OSI i druge kategorije ranjivih grupa nadležne institucije ne gledaju  isključivo kao trošak države, već investiciju u ljudske resurse i opstanak ovdje. 


Jer šta će vam granice, ako u okviru njih nema ko da živi. Stoga ćemo ovu vrstu promjena zagovarati  u svim radnim politikama sa svim argumentima koje imamo, a imamo ih jako puno”, istakao je Papić.


Dokument koji je danas predstavljen u Banjaluci pokazuje, između ostalog, da je u Bosni i Hercegovini  49,4 posto  stanovnika po nekom osnovu socijalno isključeno, što našu zemlju svrstava ne treće mjesto u regionu. Ovaj indeks lošiji je još samo u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. 


Kada je riječ o siromaštvu, podaci kažu da gotovo trećina djece u dobi od pet do petanaest godina živi u siromaštvu dok ih je 73,8 posto uskraćeno u jednom segmentu, a 22,8 posto u tri i više segmenata.


Mlađa djeca u dobi do četiri godine uskraćena su najviše za ishranu (71,8 posto) i dječji razvoj (65,7 posto). Romska djeca i djeca s nekim oblikom invaliditeta su u stanju hroničnog multidimenzijalnog siromaštva, koje je rezultat generacijske socijalne isključenosti, diskriminacije i naslijeđenog porodičnog siromaštva.


Procjenjuje se da 6,5 posto djece od dvije do devet godina imaju neki oblik invalidnosti, a upravo su oni najviše marginalizovani i isključeni u bh. društvu.


Udio djece mlađe od 18 godina sa poteškoćama u razvoju u ukupnom stanovništvu je gotovo jedan posto, odnosno 6.239 djece ima neki od oblika poteškoća u razvoju, od čega je 3.639 dječaka, a 2.690 djevojčica.


Učešće djece u predškolskom obrazovanju je na niskom nivou, a u specijalnim školama i specijalnim odjeljenjima tehnički kapaciteti stručnih osoba su na niskom nivou u pogledu prava djece s poteškoćama.