<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

“Bili su prezreni, poniženi i maltretirani”: Tragedija jedne profesije i kako su odžačari napokon prestali da se stide svog posla

PROFESIJE

Svake godine, stotine odžačara okupljaju se u Santa Mariji Mađore za Međunarodni festival odžačara kako bi odale počast svojoj profesiji na mestu koje tvrdi da je kolevka ovog zanimanja.

10. decembar 2019, 1:05

 

Ove godine okupili su se dimničari iz 24 zemlje.

Festival posećuju i hiljade turista u gradu u dolini Viđeco, u blizini švajcarske granice. Ipak, malo je ko zaboravio užasnu prošlost ove profesije koja se oslanjala na eksploataciju dece. Sećanja na bedu i poniženje nadvijala su se nad okupljenom masom.

“Kada je festival počeo da se održava osamdesetih godina, meštani nisu želeli da učestvuju jer su se stideli”, kaže gradonačelnik Klaudio Kotini.

U lokalnom muzeju odžačarstva izložena je mapa iz 16. veka na kojoj je dolina Viđeco prikazana kao “camifeger tal”, švajcarsko-nemački izraz za “dolinu odžačara”.

Porodice u ovoj oblasti bile su vekovima toliko siromašne da su se dečaci u uzrastu od šest i sedam godina neretko slali da budu odžačari. Deca su bila šegrti “padronijima”, majstorima odžačarstva, a broj izgubljenih života najbolje priča o bedi u kojoj su živeli.

Namerno izgladnjivani da bi ostali mršavi, mali odžačari su bili prinuđeni da se provlače kroz uzane dimnjake, grebući laktove i kolena dok ribaju čađ sa zidova. Slali su ih u udaljene krajeve za bedan novac. Batine su bile sasvim uobičajena stvar.

“Bili su prezreni, poniženi i maltretirani, ali su činili ogromne žrtve da bi mogli da svojoj porodici pošalju malo novca”, kaže Anita Hofer, potpredsednica Nacionalnog udruženja odžačara u Italiji. “Emigracija u drugu zemlju da bi se izbeglo siromaštvo jedna je od najtežih mogućih stvari”, dodaje. “Trebalo bi da imamo više razumevanja za to jer su i naši preci doživeli nešto slično.”

Odžačari koji dolaze u posetu ovom gradu svake godine odlaze na hodočašće u obližnji grad Malesko gde se nalazi statua Faustina Kapinija, 12-godišnjeg odžačara koji je 1929. godine poginuo od strujnog udara pošto je podigao ruku iz dimnjaka i slučajno dotakao električnu žicu. Bilo je uobičajeno da deca daju znak majstorima da su očistila dimnjak do vrha.

Danas je čišćenje dimnjaka zahvaljujući tehnologiji, modernim dimnjacima i strogim pravilima o bezbednosti na radu mnogo manje opasan posao. Kada je došla promena, meštani su se suočili sa ružnijim delovima svoje istorije.

“S vremenom je ovo postalo nešto na šta se može biti ponosan”, kaže Kotini. “Postoji svest o tome da je ova zemlja našim precima dala posao i festival je omaž tome.”

Turisti se skupljaju i u drugim periodima u toku godine u gradu pošto obilaze komercijalne umetničke galerije koje Viđeco predstavljaju kao “dolinu slikara”.

Dok se parada privodi kraju, Škoti odjednom marširaju kraj Rusa; Japance sa svih strana saleću za fotografisanje; lokalni odžačar Livio Milani razvija italijansku zastavu sa krova stare gradske skupštine.

“Ovo je slika koju morate da ponesete sa sobom”, kaže meštanka Rosana Ramoni dok masa skandira.

© 2019 The New York Times

Nedeljnik