Izvještavajući sa svečanog otvaranja, kolegica novinarka “Slobodne” Snježana Gazde je zabilježila da je tog 8. ožujka (na Dan žena, nije ni to bilo slučajno!) 1981. godine, praktički cijeli Split s okolicom pohrlio vidjeti to čudo od prodajnog centra, piše Slobodna Dalmacija.
Frapantan je podatak da je PC Koteks u prva dva dana poslovanja posjetilo 100 tisuća ljudi! Sto tisuća ljudi, ej!
Dvije godine prije, 1979. godine, za potrebe Mediteranskih igara, bila je u tom istom kompleksu na Gripama otvorena i sportska dvorana, tako da tadašnja popularna krilatica “Svi putevi vode u Koteks” nije bila puka marketinška izmišljotina nego živa istina.
’Dire Straits’ i ‘Jugoplastika’
Da, osamdesete su bile godine... Išlo se na Gripe, što zbog slavne “Jugoplastike”, što zbog dobrog šopinga, a kroničari su zabilježili da je 1985. baš na Gripama tada megapopularni “Dire Straits” održao svoj prvi koncert u sklopu svjetske turneje.
Nažalost, slavni dani Koteksa nisu dugo potrajali. Najprije je došla velika ekonomska kriza, potom rat, pa privatizacija... Godine 1996. Miroslav Kutle postaje vlasnik tamošnjeg prodajnog centra, a deset godina nakon toga podignuta je optužnica zbog privatizacije, ali nitko od krupnijih aktera nije osuđen.
A onda je 2010. vlasnik PC-a Koteks postao Željko Kerum.
Danas, 40 godina poslije, Koteks više nije ni sjena onoga što je bio. Iako smješten na savršenoj lokaciji, praktički u centru Splita, cijeli kompleks je zapušten, neuredan, pun smeća, izuzetno loše održavan, mjestimično i nagrđen intervencijama, poput kičaste željezne ograde montirane prije nekoliko godina uz stepenište novoga hostela pored robne kuće...
Stepenice, a ima ih jako puno jer je Koteks na brežuljku, su u očajnom stanju; toliko su uništene da već predstavljaju opasnost za prolaznike. Iako u okviru centra ima nekoliko dobro posjećenih i oku ugodnih ugostiteljskih objekata i trgovina, teško se oteti dojmu da je sve nekako nabacano, bez puno reda i smisla.
I dok većina Splićana i Dalmatinaca veliki šoping posljednjih godina obavlja u novim šoping mekama, sagrađenim na rubnim dijelovima grada, za Koteks skoro nitko ne mari.
Kad neće Splićani, spašavaju nas Zagrepčani
Kažemo skoro, jer postoji grupica stručnjaka, mahom urbanista i arhitekata okupljenih u zagrebačkoj Udruzi za suvremene umjetničke prakse “Slobodne veze”, koja je prije nekoliko godina kroz svoj projekt “Motel Trogir” pokušala spriječiti daljnje propadanje tog vrijednog (post)modernističkog zdanja.
Na čelu te udruge je Trogiranka Nataša Bodrožić, a uz nju najistureniji članovi tima su još Saša Šimpraga i Lidija Butković Mićin. U veljači 2016. godine uputili su pismo Konzervatorskom odjelu u Splitu, kojem su predložili da se kompleks na Gripama zaštiti kao jedno od ponajboljih arhitektonsko-urbanističkih ostvarenja modernog Splita.
Već tada su prikupili značajnu listu potpisnika, prvenstveno arhitekata i kulturnih radnika i Splićana, koji su spremno podržali inicijativu.
U njihovoj knjizi “Pejzaži potrošačke kulture u socijalističkoj Jugoslaviji” Koteks je odlično obrađen i puno je argumenata za uvrštavanje u taj registar.
Knjigu su još u lipnju poslali i na adresu Radoslava Bužančića, šefa Konzervatorskog odjela u Splitu, ali do danas nisu dobili nikakav odgovor.
– Naime, kao jedan od razloga zašto se Koteks Gripe još ne može razmotriti za neki vid zaštite, navedeno je nepostojanje znanstvenih argumenata obrade kompleksa.
Dakle, to nam je odgovoreno 2016. Zato smo mi i odlučili izdati knjigu, kako bismo im pomogli i osigurali argumente, no, nažalost, nismo dobili odgovor... Možda je vrijeme da ih još jednom podsjetimo da će Koteks sasvim propasti, ako se bude još dugo čekalo – govori nam Nataša Bodrožić.
Činjenica da je kompleks izgrađen prije manje od četrdeset godina te njegova relativna uščuvanost, činili su se dobrim razlogom da se o modernoj arhitekturi – u ovom slučaju i splitskom landmarku, počne misliti na vrijeme, kako ne bi izgubio spomenička svojstva preinakama ili doživio sudbinu nekih nepovratno izgubljenih vrijednih modernističkih građevina, procijenili su članovi “Slobodnih veza”.
Kerum: Triba srušit, staro i ružno!
Na akciju ih je potaknula i činjenica da je još 2010. godine s najviših gradskih pozicija, odnosno tadašnji splitski gradonačelnik Željko Kerum, čiji je nećak Igor Sapunar u međuvremenu postao vlasnik dobrog dijela objekata u sklopu Koteksa, izjavljivao da bi se Koteks trebao srušiti jer je star i ružan.
Tome se, međutim, javno usprotivio tada još živući arhitekt Slaven Rožić, autor Koteksa. Zapravo, ovaj kompleks na Gripama je bio suradnički projekt sarajevskog profesora Živorada Jankovića, tada već afirmiranog arhitekta u osmišljavanju složenih arhitektonsko-urbanističkih sustava za sportsku, kulturnu i trgovačku namjenu, i njegova učenika, mlađeg splitskog arhitekta, sarajevskog studenta Slavena Rožića.
Rožić je 2015. preminuo pa je prava sreća što je nekim njegovim kolegama danas stalo da se njegovo djelo sačuva od propasti.
Srećom, dijelovi kompleksa, naročito oni sa sportskom namjenom (poput velike i male dvorane) nisu u privatnom vlasništvu, nego u vlasništvu Grada, odnosno Javne ustanove za upravljanje sportskim objektima, pa su u nešto boljem stanju.
Prema javno dostupnim podacima, vlasništvo nad objektima u sklopu ovog kompleksa na Gripama je podijeljeno između firme Koteks (čiji je direktor Kerumov nećak Sapunar), Grada Splita, a manji dio se vodi kao posjed Sinjanke Mile Putnik i tvrtke Kesten.
Motel Trogir štiti graditeljsku baštinu
“Motel Trogir” naziv je projekta i građanske kampanje usredotočene na društvenu valorizaciju i formalnu zaštitu arhitektonske ostavštine kasnog modernizma u Hrvatskoj, graditeljske baštine kojoj još uvijek nije posvećena sustavnija institucionalna pažnja, s posebnim naglaskom na zaštitu jadranskih motela arhitekta Ivana Vitića te arhitektonskih i urbanističkih vrijednosti srednjodalmatinskog modernizma druge polovine 20. stoljeća.
Projekt je pokrenula udruga za suvremene umjetničke prakse “Slobodne veze” sa suradnicima 2013. godine.
Barbarski odnos prema Koteksu
Dragan Žuvela, predsjednik Društva arhitekata Split, ocjenjuje da Centar Koteks neminovno predstavlja dio arhitektonske baštine i urbani je artefakt svog vremena, sa svim urbanističkim, društvenim i arhitektonskim specifičnostima.
– Gledajući ga u suvremenom kontekstu, mislim da kompleks dobiva novu, dodatnu vrijednost – u vremenu stihijske konzumacije prostora i kaosa koju ista stvara, na vrlo intenzivnoj lokaciji imamo oazu javnog prostora, potencijalni poligon za nebrojene mogućnosti korištenja. Upravo je zato sustavno zanemarivanje Koteksa, koje postupno stvara mentalnu degradaciju cijelog kompleksa u društvenoj memoriji, neka vrsta barbarskog čina, gdje se nemarom i neodgovornošću prema vrijednom gradskom prostoru utječe na degradaciju njegove mentalne slike u društvu – kaže Žuvela i dodaje da nove generacije stanovnika u njemu zasigurno vide više urbanu ruinu nego potencijal.
Međutim, kaže Žuvela, to nije greška Koteksa niti inferiornost njegove arhitekture i urbanističke artikulacije, već podbačaj nas kao društva.
– Koteks treba dovesti u red, napraviti sanaciju da se dovede u neke pristojne okvire za efikasno korištenje, te napraviti sustavni plan revitalizacije, da se napokon dovedemo na neku civilizacijsku razinu i počnemo adekvatno koristiti, a ne degradirati postojeću kulturnu baštinu, kad već novu nismo u stanju stvoriti – poentira Žuvela.
Izvor: Slobodna Dalmacija
