Srđan Blagovčanin, izvršni direktor Transparency International BiH u intervjuu za BUKU govori o nepostojanju političke volje da se uđe u borbu protiv korupcije koja onemogućava razvoj bh. društva. Ističe da je Bosna i Hercegovina jedna od najkorumpiranijih zemalja u regionu, ali da ne gubi nadu da će jednom doći do suzbijanja korupcije, jer je to nešto što se mora desiti, ali ostaje pitanje vremena.
Kada govorimo o korupciji, da li se u Bosni i Hercegovini primijeti ikakav napredak u njenom suzbijanju u odnosu na ranije godine?
Nažalost, BiH ne bilježi napredak u suzbijanju korupcije. To konstatuju sva relevantna istraživanja rasprostranjenosti korupcije, uključujući i globalni indeks korupcije Transparency International koji BiH već godinama svrstava među najkorumpiranije zemlje Evrope, a među zemljama regije na ubjedljivo najlošiju poziciju. Izvještaj o napretku BiH Evropske komisije takođe konstatuje odsustvo napretka na suzbijanju korupcije.
Možete li nam reći u kojim je oblastima društva Republike Srpske korupcija najprisutnija?
Analize rađene na bazi istraživanja TI pokazuju da je korupcija najrasprostranjenija na lokalnom nivou vlasti – tzv. sitna ili administrativna korupcija. Naprosto zato što građani najveći broj kontakata sa državnom administracijom imaju upravo na lokalnom nivou, te je samim tim najviše prilike za korupciju upravo na tim nivoima. Korupcija je takođe vrlo rasprostranjena i u oblastima zdravstva i obrazovanja. Međutim ako govorimo gdje je korupcija društveno najopasnija i gdje ostavlja najrazornije posljedice, onda je to svakako korupcija na najvišim nivoima vlasti – tzv. politička korupcija, koja predstavlja sasvim sigurno jedan od najvećih problema ove zemlje i koja je ujedno i najveća prepreka provođenju ukupnih reformi. Ta vrsta korupcije se javlja u procesu privatizacije, javnim nabavkama, velikim investicionim projektima, gdje svake godine nestaju desetine ili stotine miliona KM.
Agencija za prevenciju korupcije i godinu dana od osnivanja nije zaživjela i nisu joj obezbijeđena sredstva za rad. Da li nam to govori da političke elite ne žele da se radi na suzbijanju korupcije?
Upravo to je najbolji dokaz odsustva stvarne političke volje za borbu protiv korupcije. Uspostava agencije i usvajanje strategije je bio jedan od uslova za liberalizaciju viznog režima između BiH i zemalja Šengena. Pod pritiskom međunarodne zajednice usvojen je Zakon o agenciji i donesena strategija i nakon toga se praktično i poslije više od godinu dana nije desilo ništa, čak ni u okvirnom budžetu za naredne dvije godine nije predviđena ni jedna KM za rad ove Agencije koja bi trebala da ima centralnu ulogu u implementaciji strategije.
Da li Vam građani prijavljuju konkretne slučajeve korupcije i kako im Vi možete pomoći?
U okviru Centra za pravnu pomoć TI BiH, građani imaju mogućnost da dobiju pravnu pomoć u situacijama kada imaju problem sa korupcijom. Konkretna pomoć koju građani mogu da dobiju od TI BiH odnosi se na pripremu i artikulaciju različitih vrsta podnesaka prema inistucijama i davanje pravnih savjeta. Nakon obraćanja institucijama TI BiH prati postupanja institucija. Nažalost, u velikom broju slučajeva se suočavamo sa krajnjom nekompetentnošću insitucija i velikom sporošću i dosta često sa neskrivenim koruptivnim ponašanjem.
Kakva je uloga medija u borbi protiv korupcije i kako se oni bave tom negativnom pojavom u bh. društvu?
Nažalost, mediji u BiH su postali moćno sredstvo u rukama kleptokratskih etno-nacionalnih elita. Njihova primarna svrha je postala relativizacija problema korupcije. Dosta često se problem korupcije politizuje upravo od strane medija, a optužbe za korupciju se koriste za međusobne obračune etno-nacionalnih oligarhija. Ono što je pozitivan trend koji i kod nas sve više dobija na značaju jeste porast korištenja novih medija i društvenih mreža, što znatno doprinosi demokratizaciji komuniciranja i omogućava informisanje iz više izvora.
U BiH je usvojeno mnogo konvencija koje predviđaju niz konkretnih mjera u borbi protiv korupcije, ali i dalje ostajemo jedna od najkorumpiranijih zemalja u regionu? Kako to objašnjavate?
Kreiranje zakonskog okvira jeste važan korak u borbi protiv korupcije, ali samo prvi korak koji bez implementacije ne vrijedi više od papira na kojem su ti zakoni publikovani. U BiH su u poslijeratnom periodu sve antikorupcione reforme provođene pod snažnim pritskom međunarodne zajednice, ključni antikorupcioni zakoni su nametnuti od strane visokog predstavnika. Tako da ovdje stvarne spremnosti za borbu protiv korupcije nikada nije ni bilo.
Nedavno je Predsjednik RS Milorad Dodik poslao pismo pravosudnim institucijama u kojem je rekao da je vrijeme da se uđe u obračun sa organizovanim kriminalom? Da li ovo pismo stiže prekasno? Nije li ono trebalo biti poslano mnogo ranije i da li uopšte može imati efekta?
Mislim da je takav potez predsjednika RS licemjeran. Prvo što se protiv korupcije ne bori pismima, posebno nije primjereno da predsjednik piše pravosuđu, jer bi ono svoj rad trebalo da temelji na zakonu i da bude nezavisno od političkih uticaja, što ovdje nije slučaj. Upravo je tokom prethodnog mandata stranka čiji je predsjednik i predsjednik RS praktično legalizovala korupciju. Sjećamo se brojnih afera (privatizacije, gradnje autoputa i i zgrade vlade itd.) koje nikad nisu dobile institucionalni odgovor, a Vlada čak nije istražnim organima htjela da ustupi dokumentaciju. Takođe se sjećamo famoznih spiskova na zvaničnim memorandumima stranke sa pečatom gdje se od javnih institucija traži zapošljavanje stranačkih kadrova.
Tako da je jasno da je ovo politikantski potez s ciljem prebacivanja odgovornosti, u situaciji kada su posljedice korupcije dodatno ogoljene dramatičnom ekonomsko socijalnom krizom.
U posljednje vrijeme u medijima možemo čuti o raznim antikoruptivnim akcijama, a, kao što ste rekli, sa druge strane analize pokazuju da je korupcija prisutna i na najvišim nivoima vlasti. Kako pomiriti ove dvije činjenice? Odnosno, može li se ući u efektivnu borbu sa korupcijom ukoliko se ne krene odozgo?
Upravo to i jeste paradoks. Uslov svih uslova za borbu protiv korupcije je postojanje politčke volje. Znači, treba da očekujemo političku volju od onih koji imaju direktan interes od korupcije. Da bi došlo do stvaranja takve volje, potreban je pritisak odozdo, građana, medija, sindikata i civilnog društva u cjelini. Međutim, kada imamo situaciju da ti institucionalni kanali uticaja kao što je to kod nas slučaj bivaju začepljeni efektivnom kontrolom vladajućeg režima, onda raste opasnost da nezadovoljstvo bude iskazano vaninstitucionalnim putem.
Najbolji način borbe protiv korupcije je prevencija. Međutim, kada je stanje toliko zapušteno kao što je kod nas slučaj, onda tzv. represija ili procesuiranje korupcije mora imati i preventivnu ulogu. Poznato je da su praktično svi politički lideri u BiH osumnjičeni za zločine korupcije. Njihova strategija odbrane je da nastoje te procese prebaciti na etnički teren, prikazujući ih kao procese protiv entiteta ili etničke grupe. Pravosuđe se nalazi pod vrlo snažnim pritiskom upravo tih i takvih političkih (pseudo)elita i onda imamo situaciju da istrage traju godinama bez konkretnih rezultata i da često imamo oslobađajuće presude.
Ne znam da li ste se uspjeli informisati o slučaju napada na jednu građanku koja je ukazivala na korupciju (http://www.6yka.com/napad-korupcija)? Šta nam ovaj primjer govori? Da li će građani u budućnosti imati hrabrosti da javno govore o korupciji?
Ne bih komentarisao ovaj konkretni slučaj, obzirom da još uvijek nisu poznate sve informacije koje sa na njega odnose. Ali je činjenica da se u ovoj zemlji ljudi koji govore o korupciji ili je prijavljuju jako često suočavaju sa ogromnim problemima. Od prijetnji, mobinga, pa čak i do fizičkih napada i likvidacija. To u stvari govori o tome da je ovdje korupcija sistemska pojava i da je jako teško oduprijeti joj se. To šalje i obeshrabrujuću poruku cjelokupnoj javnosti da se povinuje nepisanim zakonima korupcije, a da u suprotnom mogu očekivati da će izgubiti sve.
Recite nam ukratko kakva je strategija TI BiH u borbi protiv korupcije za naredne godine i možemo li se nadati pozitivnom ishodu?
Strategija TI BiH i u narednom periodu će se bazirati na tri pravca djelovanja. Prvi bi svakako bio analize i istraživanja korupcije, na šta se oslanja drugi segment koji se odnosi na pokušaj uticanja na donosioce odluka s ciljem provođenja reformi, upravo na bazi nalaza i preporuka iz istraživanja i analiza. Treći pravac djelovanja odnosi se na pružanje pravne pomoći građanima koji su žrtve i/ili svjedoci korupcije.
Jasno je da će svaki dalji napredak zemlje u evro-integracijama zavisiti od uspjeha na suzbijanju korupcije. Vidimo to i na primjeru susjedne Hrvatske. EU je naučila jako važnu lekciju na primjeru Bugarske i Rumunije, i ljestvica za prijem novih članova će sigurno biti postavljena daleko više nego je to prije bio slučaj, posebno kada su u pitanju rezultati na suzbijanju korupcije. Mislim da će se napredak u suzbijanju korupcije morati desiti, ali ostaje pitanje vremena.
