Boris Dežulović: Blade Runner ili sretna Nova

Poučna je priča o toj nesretnoj našoj godini: svaka jednom završi i svaka je dosad završila, nijedna još nije bila da joj nije došao 31. prosinca. Koliko god nam izgledalo kao da nas zajebavaju, eno su i znanstvenici dokazali da je bilo i gorih godina

Boris Dežulović / 03. Januar 2021

a je pred nama bila turobna i usrana godina, mogli smo i morali znati već po tome što su u njoj bile smještene čak tri kultne popkulturne distopije.

Prvi nas je, davno i na vrijeme, na tu turobnu i usranu godinu upozorio Ridley Scott, još 1982. snimivši slavnog Istrebljivača – The Blade Runner, s Harrisonom Fordom – i smjestivši ga upravo u tu našu godinu, u sivu i tjeskobnu budućnost u kojoj Los Angelesom i ostatkom prenaseljenog planeta haraju replikanti, androidi odmetnuti od korporacijske kontrole. Kultni Blade Runner nije samo najbolji znanstveno-fantastični film po izboru same akademske zajednice: Scottovo je remek-djelo postavilo i vizualne standarde svih budućih sivih i tjeskobnih distopija, zahvaljujući Sydneyju Jayu Meadu, čuvenom američkom industrijskom dizajneru i neofuturističkom umjetniku koji je osmislio i Lisbergerov Tron i Cameronove Aliene, nacrtavši prepoznatljivi vizualni identitet naše sumorne budućnosti.

Takav je pet godina kasnije bio i Trkač – The Running Man redatelja Paula Michaela Glasera iz 1987. – koji se događa u istoj toj usranoj godini i u istom gradu, Los Angelesu, gdje sivom i tjeskobnom stvarnošću nakon sloma svjetskog ekonomskog poretka vlada totalitarni vojno-policijski režim koji guši građanske slobode i cenzurira medije, a otupjeli se narod zabavlja gledajući surovi i smrtonosni reality show u kojemu sudjeluju osuđeni kriminalci, među kojima i bivši policajac Arnold Schwarzenegger, osuđen kada odbije pucati na demonstrante.

Mlađe pak, koje su mimoišli i Running Man i Blade Runner, na istu su turobnu budućnost upozoravali My Chemical Romance, band iz Newarka, koji je 2010. izdao konceptualni distopijski album Danger Days: The True Lives of the Fabulous Killjoys, opisujući pjesmama upravo tu godinu, u kojoj sivu i tjeskobnu stvarnost Kalifornije kontrolira zla korporacija Better Living Industries, protiv čijih se sintetičkih Drakuloida bore gerilci iz pobunjeničke skupine Killjoys.

Takva nas je, eto, godina čekala, godina u kojoj ćemo svi sudjelovati u jednom velikom korporativnom reality showu, ili pred televizorima ili "unutra", bježeći pred policijom, otkrivajući među sobom korporativne replikante i drakuloide što nam rade o glavi, sve čekajući da nas spase Harrison Ford, Arnold Schwarzenegger ili revolucionari iz Killjoysa – postapokaliptična stvarnost kakvu nam je nacrtao sam veliki Sydney Mead.

Poučna je stoga priča o toj nesretnoj našoj godini: svaka jednom završi i svaka je dosad završila, nijedna još nije bila da joj nije došao 31. prosinca. Koliko god nam izgledalo kao da nas zajebavaju, eno su i znanstvenici dokazali da je bilo i gorih godina. Profesor s Harvarda Michael McCormick, recimo, tvrdi da je najgora bila 536., koju su – najvjerojatnije zbog erupcije jednog islandskog vulkana – cijela Europa i Azija provele u potpunom mraku i gladi. Pa je i ta 31. prosinca završila. Dobro, to je točno, sljedeće godine pojavila se kuga, ali shvatili ste što želim reći.

Došao je onda polako kraj i postapokaliptičnoj godini iz Running Mana, Blade Runnera i Danger Daysa, godini zlih korporacija, replikanata, drakuloida i policijskih diktatura, godini u kojoj smo proživjeli i preživjeli i pomahnitalog Donalda Trumpa, i crnačku pobunu u Americi, i globalnu izbjegličku krizu, i opaki virus koji je planetu okovao strahom, i pandemiju fake newsa, i paniku od svjetske recesije, i katastrofalni pad Dow Jonesa i svjetskih burzi.

Došao je tako kraj i usranoj godini Blade Runnera, pratit ćemo na koncu i ispratiti i njen prosinac, i posljednje njene trzaje: nakon svega što smo proživjeli, požurit će valjda sve preostale loše vijesti ugurati se u tih posljednjih mjesec dana. U katastrofalnom klizanju tla u Burundiju poginut će dvadeset šest osoba, dvadeset osam će ih poginuti kad se autobus surva u provaliju u Južnoj Sumatri, u strašnom požaru u jednoj tvornici u Delhiju život će izgubiti pedeset radnika, u vulkanskoj erupciji na White Islandu u Novom Zelandu nastradat će dvadeset mještana, u padu transportnog aviona čileanske vojske njih trideset osam, od nezapamćene hladnoće u Bangladešu će umrijeti pedeset nesretnika, sedamdeset osam izginut će ih u eksploziji kamiona bombe u somalijskom Mogadishuu, nakon čega će Somaliju poharati i najezda skakavaca, uništivši sedamdeset hiljada hektara ionako škrtih usjeva.

A onda još i potres za kraj.

Da je bila turobna i usrana godina, znali smo tako davno prije nego što će je pretposljednjeg dana simbolički zaključiti dvije vijesti s dva kraja svijeta.

Najprije će 30. prosinca zbog "ilegalne medicinske prakse" na tri godine zatvora i tri milijuna juana kazne u Kini biti osuđen zloglasni biogenetičar He Jiankui, profesor SUSTech sveučilišta u Shenzhenu, koji je onomad javnost i znanstvenu zajednicu zapanjio tvrdnjama da je stvorio ljudsku bebu genetski modificirane DNK, takorekuć replikanta iz Scottova Blade Runnera.

A onda će istog 30. prosinca s drugog kraja kugle, iz Pasadene, stići vijest da je u 86. godini tiho umro veliki Sydney Syd Mead, čovjek koji je vizionarski dizajnirao našu sivu i tjeskobnu budućnost i cijelu tu usranu godinu iz distopijskog Blade Runnera, istu eto godinu čiji 31. prosinca na koncu ni sam neće doživjeti.

Svaka je, međutim, jednom završila, pa će u ponoć 31. prosinca završiti i ta.

"Dragi građani, Hrvatice i Hrvati u domovini i iseljeništvu, u ime Vlade i osobno, od srca vam želim sretnu i uspješnu Novu godinu!" poručit će u onda televizijskom obraćanju predsjednik Vlade Andrej Plenković. "U godini na izmaku, učvrstili smo gospodarski rast, nastavili s poreznim rasterećenjima i strukturnim reformama. Pokrenuli smo brojne infrastrukturne projekte, značajno povećali korištenje europskih fondova i vratili kreditni rejting Hrvatske na investicijsku razinu. Svjesni da dio naših sugrađana još uvijek živi u teškim okolnostima, gospodarskom politikom i mjerama društvene solidarnosti kontinuirano radimo na poboljšanju životnog standarda svakog hrvatskog čovjeka i ravnomjernom razvoju svakog dijela Hrvatske. Sljedeća godina bit će godina daljnjeg gospodarskog razvoja i međunarodnog pozicioniranja Hrvatske, političke i gospodarske afirmacije naše zemlje. U uvjerenju da zajedno nastavljamo graditi i voditi hrvatsko društvo u ispravnom smjeru prema prosperitetu i boljitku, želim vam obilje sreće, zdravlja i svako dobro u novoj 2020. godini."

Da, 2019.: poučna je, eto, bila priča o usranoj 2019. godini, godini u kojoj su bile smještene čak tri kultne popkulturne distopije, i Danger Days The Chemical Romancea, i Glaserov Running Man, i Scottov Blade Runner, godina koja nam je pretposljednjeg dana uzela i Syda Meada, dizajnera naših postapokalipsi, godina u kojoj smo preživjeli i mahnitanje Donalda Trumpa i nemire u Memphisu zbog policijskog ubojstva dvadesetogodišnjeg Brandona Webbera, izbjegličku krizu u Europi i izbijanje epidemije ebole u Demokratskoj Republici Kongo, i pandemiju fake newsa na društvenim mrežama, i onu ljetnu paniku od recesije i strmoglavi pad Dow Jonesa i svjetskih burzi toga ljeta, i onaj katastrofalni potres u Albaniji na kraju godine.

Svaka je dotad završila, pa je završila i ta, iza svake je u ponoć 31. prosinca došla "sretna i uspješna Nova", pa je i nakon distopijske, sive i tjeskobne 2019. došla 2020., godina nade i onoga, kako se zove, "obilja sreće, zdravlja i svakoga dobra". Uvijek dođe.

Glavu stoga gore, i sretna Nova.

Preuzeto sa Novosti 


Buka preporuka

Kolumne

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.