<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Borislav Pekić: Godine koje su pojeli skakavci

III tom

Uspomene iz zatvora ili antropopeja (1948-1954)

07. januar 2016, 12:00

Velika povelja slobode (Magna carta libertatum) Sremske Mitrovice i kako je izbeći

15. Ne uobražavaj da stičeš iskustva koja će ti pomoći da napolju prođeš bolje. Iskustva iz zatvora vrede samo za drugi zatvor.

Nikad nisam shvatao ljude koji su tvrdili da su im zatvorska iskustva pomogla u životu. Političkom krivcu, razume se, preležani zatvor u tuđem režimu može pomoći da u svom uveća ugled. Sa stečenim iskustvom, međutim, ovakva korist ni najmanje ne korespondira.

Ono što u zatvoru naučite ne može se napolju primeniti, jer je reč o dva nezavisna kruga života čiji se konceptualni uslovi ne podudaraju. Posredi su dve civilizacije, ili barem dve varijante jedne civilizacije, čije razlike ne dopuštaju koristan prenos iskustava. Bilo bi to jednako kao kada biste se na vodi pokušali održati – hodajući.

U poslednje vreme, međutim, kako se ova knjiga formira, a svet tamnice, svet Sremske Mitrovice, kao izgubljeni Atlantis, izranja iz dubokog okeana zaborava, nisam više u taj zaključak siguran. Ako mi se socijalističko društvo sve više čini kao jedno zatvoreno društvo, zajednica utamničena veštačkim zidovima doktrine, prianja mu sve više zatvorskih oblika života.

Iskustva tada mogu biti korisno transponovana, i važiti za slobodu, kaogod i za robiju. I sve dotle dok je i dokle je ta sloboda jedna vrsta skrivene robije.

Izvor Blog Borislav Pekić