BRANKO PERIĆ: Politika sveopšteg pustošenja u Tesliću

Dobar vic, koji ovih dana kruži u sajber prostoru, počinje obraćanjem sina ocu: „Tata, kad porastem baviću se organizovanim kriminalom“, na šta otac odgovara: „Tako je sine, državna služba je državna služba...“! 

Branko Perić / 07. Juni 2021

 

Nažalost, dosjetke su ostale posljednji način suprostavljanja našem sve organizovanijem kriminalu. 

Na području opštine Teslić, na padinama Javorove, u pitomom šumskom rejonu Kreštelovca (može se pronaći samo na topografskim kartama!),  krajem prošle godine, nekako pred same izbore, započala je sječa hrastovih sortimenata koje šumski radnici zovu škart, a inžinjeri „sortiment bez prirodnog prirasta“. Svakog jutra kamioni su ulazili u šumu i pred veče se vraćali natovareni balvanima. Seljani koji gravitiraju šumskom putu su gunđali što im kamioni ruše put i mostove, a ništa ne grade. Niko balvanima koji se danima odvoze nije pridavao poseban značaj sve dok u šumu početkom godine nije počela svakodnevno da odlazi policija. Od tada Čečavom kruži priča o neviđenoj goloj sječi šume u rejonu Kreštelovca, u organizaciji teslićkog tajkuna i izvođača političkih radova SNSD-a Srđana Klječanina, zvanog Rufi. Rufi mu je, kažu njegovi mještani, nadimak od ranih dana, kada je sticao prva iskustva u krađi šume u svom selu. Kad on odmjeri stablo i izda naredbu «ruši», pali se motorna pila. 

Rufi se u životi ničim drugim nije bavio osim šumom. Promućuran kakvim ga je bog dao, brzo je shvatio da posao sa šumom bez veza i sprege sa politikom nije unosan posao. Pratio je političke vjetrove i usmjeravao sidra, nepogrešivo praveći profit. Niko ne zna kako, ali Rufi se u svom majstorstvu munjevito uspeo na vrh i dogurao do  Dvora. Na predizbornim mitinzima se grlio sa predsjednikom Miloradom Dodikom, u lovu družio sa ministrom Lukačom, a u Tesliću bio siva eminencija vrhovne moći. Ima tih slika na Rufijevom profili koliko hoćete. Kažu da ima fotografija i sa moćnicima po lovištima u Srbiji. Volio je Rufi , kao i sav mali beznačajni svijet, da se pohvali sa društvom moćnih. 

I dan danas, nepunih šest mjeseci nakon gole sječe u Kreštelovcu, policija danonoćno na obodu bivše šume, obezbjeđujući mjesto izvršenja krivičnog djela. Toliko traje brojanje i premjeravanje panjeva opustošene šume kako bi se izračunala stvarna vrijednost isječene drvne mase i izgubljeni prirast. I spriječila krađa isječenih, a neodveženih balbana. 

Istragu je, pričaju upućeni, skoro šest mjeseci vodilo specijalno tužilaštvo iz Banjaluke i banjalučka policija. Za  sve to vrijeme niko nije bio lišen slobode. Izgleda da nije bilo nikakve opasnosti od skrivanja dokaza i uticaja na saučesnike i svjedoke i pored toga što se radi o teškom krivičnom djelu u čijem izvršenju je moralo učestvovati više lica sa različitim oblicima saučersništva. Za takvo krivično djelo počinilac bi u Kini za šest mjeseci bio osuđen na smrt i strijeljan po kratkom postupku. U Švedskoj i Norveškoj bio bi odmah smješten u ludnicu jer tamo niko pri zdravoj pameti ne siječe drvo bez dozvole. U našem slučaju izvršioci nisu bili ni u policijskom pritvoru od 24 sata. Po tome se moglo zaključiti da je slučaj «složen i kompleksan». Izgleda da su se i policija i izvršioci krivičnog djela nadali da će sve neko iz mafijačkog lanca završiti «u vrhu», kao što se to redovno radi. 

Ali, neka karika u lancu je, očigledno, pukla. Zločin je dospio u javnost, objavljene su fotografije šumskog masakra, šteta ogromna i zastrašujuća – nije se imalo kuda! I, kako to u mafijaškim državama redovno biva,  neko je smislio  kako će se stvar zataškati i zaboraviti: policija nakon obavljenog kriminalističkog posla slučaj ne predaje specijalnom odjeljenju Tužilaštva RS, koje bi se po redovnom toku stvari trebalo baviti organizovanim kriminalom, nego Okružnom tužilaštvu Doboj. Nije to učinila bez dogovora sa Tužilaštvom RS. E, tu počinje priča koja objašnjava mafijašku prirodu vlasti. 

Glavni republički tužilac i glavna tužiteljica Okrušnog tužilaštva u Doboju su kadar Milana Tegeltije, aktuelnog savjetnika za  pravna pitanja člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Oboje su još uvijek članovi VSTV. I tu će se pisac zaustaviti i uzdržati od daljih komentara. Može čitalac i sam da posloži činjenice i zaključi kako će se ovaj slučaj okončati. 

Da u ovoj zemlji ima pravosudne vlasti, slučaj pustošenja prirodnog bogatstva države odmah bi preuzelo Tužilaštvo BiH i na taj način pokazalo da se niži nivoi vlasti ne mogu igrati sa državnim prirodnim bogatstvom i ugledom javne vlasti. Da iko u pravosuđu ima  gram pravne  pameti, ne bi Tužilaštvo BiH preuzimalo od entitetskog pravosuđa predmete ubistava, nego bi se bavilo organizovanim policijskopravosudnim kriminalom koji zataškava ubistva i prikriva organizovani kriminal. Samo u takvom pristupu vladavini prava ima pravde i pravne logike. Preuzeti od entitetskog pravosuđa neriješen krivični slučaj ubistva znači amnestirati teže kriminalce i ostaviti nesposoban pravosudni sistem da se i dalje bavi zataškavanjem zločina.       

Ima u priči o goloj sječi još detalja koji ogoljavaju naše mafijaške politike. Naprimjer, pustošenje jednog cijelog šumskog odjela nije moglo ostati nepoznato lokalnoj policiji. Osim toga, za sječu su znali svi teslićki šumari, inžinjeri šumarstva, šumarski i drugi inspektori, čuvari šume i lovočuvari u Čečavi, kao i desetine lovaca koji se u Kreštelovcu redovno okupljaju. Zašto je teslićka policija ćutala? Da li je moguće da o tome niko ništa nije znao?

Naravno, sve se znalo i svi su ćutali znajući da je moć kriminalaca veća od moći policije i države. Pitao sam jednog inžinjera tesličkog Šumskog gazdinstva kako je bilo moguće da se neko usudi da danima pustoši šumu  i da svi okreću glavu i ćute. Odgovor je bio očekivan: «Taj koji je sjekao postavlja direktore Šumskog gazdinstva, šumarske inspektore i šefove policije. Ko i kome da prijavi? Da! Ko je vidio sliku Srđana Klječanina  Rufija sa Dodikom i njegovim ministrom, sve mu je jasno! 

Najzanimljivije u cijelom slučaju je neočekivano javno oglašavanje sedmorice osumnjicenih iz Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu, koji je dostavljen Okružnom tužilaštvu Doboj. Njihovo saopštenje za javnost objavljeno je na portalu Banjaluka 24.com 30.aprila. U njemu Rufi i šestorica navodnih saučesnika u goloj sječi obavještavaju javnost da su balvani iz opustošene šume „uredno fakturisani i ugrađeni u klupe u Zavodu Miroslav Zotović, kojem je Vlada RS istu robu poklonila“. Nije osumnječene nakon policijske prijave napustio ni smisao za humor. Kažu u svom saopštenju da su „materijalni dokazi istesani u klupe“! I na kraju, u jednoj rečenici, opisali su kako to radi kriminalna vlast: “Sve što je traženo od privrednih subjekata koji se bave šumarstvom traženo je za kompanije SNSD, za ATV, za Igokeu, o čemu ćemo detaljno upoznati tužioce i javnost“. Ima li boljeg dokaza o zločinačkoj prirodi aktuelne vlasti?

Izvođači kriminalnih radova nisu mogli da ćute. Njihova pobuna je pokušaj da ostanu isti i sačuvaju privid časti. Ne sumnjam da će pobuna uroditi plodom. Saopštenje je nestalo sa portala. Tužilaštvo se ne oglašava. Pustošenje će pasti u zaborav, potisnuto novim pustošenjima u organizaciji vlasti. Tako se na očigled građana organizovano krade i uništava budućnost Republike srpske i njenih građana. 

Na kraju, treba ostati zapisano da su građani saučesnici sveopšteg pustošenja. Oni su izabrali lopovsku vlast i ćute o njihovim zlodjelima. I ponovo će je izabrati. Pustošenje je njihova sramota i njihov usud. 


Buka preporuka

Buka desk

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.