Krivica se, kako to obično biva u našem društvu, zavisno od toga sa kim razgovarate, prebacuje na državni ili entitetski nivo, ili pak na univerzitete. A tačno je da svi snose odgovornost za svoj nerad i štetu koju nanose studentima, jer im onemogućuju dugo najavljivanu veću mobilnost, bolje uslove studiranja, više prakse, te konkurentnost na domaćem i evropskom tržištu rada. S druge strane, povećana je prolaznost i smanjen kvalitet studija, pa se postavlja pitanje kome to donosi dobro. Studentu i poslodavcu sigurno ne.
Naime, najvažnije konkretne mjere u okviru Bolonjskog procesa jesu uvođenje Evropskog sistema prenosa bodova (ECTS), promovisanje mobilnosti studenata i nastavnika, usvajanje sistema uporedivih diploma i usvajanje nove strukture studija, koju čine tri ciklusa. U BiH su do sada uvedena tri ciklusa i ECTS bodovi, ali na jedan veoma prost i površan način.
Česta je situacija da svi predmeti imaju isti broj ECTS bodova, što je potpuno pogrešno, jer oduvijek su postojali teži i lakši predmeti i nemoguće je da nose isto ECTS bodova. Preostale dvije mjere potpuno su izostale, provode se različito od fakulteta do fakulteta, ili su samo dodatno povećale konfuziju u visokom obrazovanju, poput sistema uporedivih diploma. Tako imamo situaciju da studenti koji su završili isti ciklus studija, na istom fakultetu, imaju različita zvanja.
Ni tržište rada ne prepoznaje “Bolonju”, prepoznaju se samo stare diplome, što se može vidjeti i po konkursima koje objavljuje Zavod za zapošljavanje RS. Zanimljivo je što se i dalje oglašavaju slobodna radna mjesta za “višu stručnu” spremu, iako se ovaj kadar ne školuje već 12 godina, pa za posljedicu imamo da mlade, nakon završetka obrazovanja i konkurisanja za ova radna mjesta, uglavnom odbijaju, uz obrazloženje da su prekvalifikovani za to radno mjesto.
Ministarstvo civilnih poslova, u suradnji sa Konferencijom ministara obrazovanja u BiH i Rektorskom konferencijom, proteklih nekoliko godina je u više navrata pokušalo da dođe do teksta Pravilnika o korištenju akademskih titula, te sticanju naučnih i stručnih zvanja, koji bi bio prihvatljiv svim učesnicima u ovom procesu, te usklađen sa evropskim standardima u ovoj oblasti. Uprkos brojnim pokušajima, do danas se nije uspjelo doći do konsenzusa između predstavnika nadležnih obrazovnih vlasti, s jedne, i akademske zajednice, s druge strane.
“Prema važećim zakonskim propisima u visokom obrazovanju u BiH, kako prema Okvirnom zakonu, tako i zakonima RS, kantona i Brčko distrikta BiH, više se ne govori o “visokoj stručnoj spremi”, nego o tri ciklusa u visokom obrazovanju. Problem za studente koji završe prvi ciklus visokog obrazovanja, bilo u trajanju od tri ili četiri godine, jeste da tržište rada u BiH još uvijek nije u potpunosti prihvatilo, ni priznalo njihove kvalifikacije, što im ponekad pravi problem pri zapošljavanju”, pojašnjava za Buku Zorica Rulj, portparolka Ministarstva civilnih poslova.
Foto: Ilustracija
Napominje da će se, nakon uspostavljanja i početka rada Konferencije ministara obrazovanja u BiH u novom sazivu, ovo pitanje naći na dnevnom redu jedne od narednih sjednica ove Konferencije, kako bi se na nivou nadležnih ministarstava obrazovanja donijela odluka o daljnjim koracima.
Borivoj Obradović, predsjednik Unije studenata RS, za Buku kaže da nedonošenje pravilnika na nivou države nije alibi za to što neko u BiH nije propise iz svoje nadležnosti uskladio sa standardima koji važe u evropskom procesu visokog obrazovanja. “Unija studenata Republike Srpske je pokrenula brojne inicijative za unapređenje kvaliteta visokog obrazovanja i sve one, između ostalog, imaju za cilj da naše diplome vrijede svugdje. Pri tome, nismo pokretali inicijative da se ta oblast jedinstveno uredi na nivou BiH, jer ne mislimo da je to uslov da unaprijedimo nešto u visokom obrazovanju”, ističe za Buku Obradović.
Inače, zvanja koja se stiču završetkom visokog obrazovanja u Republici Srpskoj propisana su Zakonom o visokom obrazovanju koji je donesen prošle godine. Unija studenata nije bila zadovoljna svim zakonskim rješenjima, a najviše polemike izazvalo je to što nije napravljena razlika u zvanjima kod studenata koji su završili trogodišnji i četvorogodišnji studij.
Stoga je u septembru ove godine Narodna skupština RS razmatrala izmjene i dopune ovog zakona i uputila ga na javnu raspravu, koja bi ovih dana trebalo da bude završena.
“Predložene izmjene zakona se uglavnom odnose na naše primjedbe i mislimo da će zakon usvajanjem ovih izmjena biti znatno unaprijeđen. Konkretno, tu mislim na izmjene kojima je napravljena razlika između zvanja kod strukovnog i akademskog studija, te između zvanja koja se stiču sa 180 i sa 240 ECTS bodova. Dobrim smatramo i to što je predloženim izmjenama predviđen i sadržaj diplome i dodatka na diplomu na engleskom jeziku, odnosno što je definisano značenje pojma "Bachelor" u svim varijantama”, naglašava Obradović.
Zbog pravilnika o akademskim zvanjima, u dosadašnjim pregovorima najviše su se bunili predstavnici Univerziteta u Sarajevu i Sveučilišta u Mostaru, koji su imali stav da razliku između trogodišnjeg i četverogodišnjeg studija ne treba isticati u diplomi, već u dodatku diplome.
Tako svršeni studenti Pravnog fakulteta i nakon trogodišnjeg i četvorogodišnjeg studija u Sarajevu, dobijaju titulu bachelora, a u Mostaru prvostupnik prava. S druge strane, predstavnici ostalih šest univerziteta smatraju da mora postojati razlika u diplomama između onih koji su studirali tri godine, u odnosu na one koji su studirali četiri godine.
