Koliko je NATO snažan i hoće li Zapad imati volje i snage suprotstaviti se Putinovoj politici
Alija Kožjak bivši predstavnik Bosne i Hercegovine pri NATO savezu u razgovoru za BUKU kaže da je ono što danas vidimo implementacija dugogodišnje strategije Vladimira Putina koji je planiranje ovih pohoda izvršio možda još prije 10 godina.
„Mi smo već vidjeli sličan scenarij u Gruziji, vidjeli smo smo na Krimu i evo ponovo ovaj sada. Suština je u tome da je Zapad uvijek djelovao da kažem reaktivno, nije djelovao proaktivno. Uvijek su čekali potez Putina“ dodaje Kožjak.
Nedžad Ahatović ekspert za sigurnost u razgovoru za BUKU kaže da je o posljedicama rata u Ukrajini za sada teško dati ocjenu jer još nisu definisani ciljevi rata.
“Ciljevi prvog dana rata, da li su dostignuti i da li će se on nastaviti ili će rat stati. Ne možemo još govoriti o dalekosežnim posljedicama. U svakom slučaju svijet će se početi preslagivati nakon ruske invazije na Ukrajinu. To je jedna od posljedica kada su u pitanju globalni donosi supersila” dodaje Ahatović.
Đuro Kozar, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva za BUKU kaže da je sigurno da poslije invazije Ruske Federacije na Ukrajinu više ništa neće biti isto, budući da je Moskva na ovaj način poremetila sigurnosnu arhitekturu u Evropi i pokazala da se upotrebom vojne sile može ugrožavati neovisnost i poredak u pojedinim državama.
“Rusija ovim oružanim upadom na ukrajinski teritorij želi izvršiti demilitarizaciju Ukrajine i promjeniti vlast kako bi nova ukrajinska vlada bila proruski orijentirana. Nije dakle sve u vojnoj podršci odmetnuhtim republikama u Donjecku i Luganjsku, koje je Moskva priznala, nego u potpunoj ruskoj dominaciji u Ukrajini i ne samo da bi se spriječio njen ulazak u NATO, nego da bi se Kijev priklonio ruskoj interesnoj sferi”, ocjenjuje Kozar.
Iz Centra za sigurnosne studije u Sarajevu upozoravaju da međunarodni napori sada moraju biti usmjereni na snažno obuzdavanje Ruske Federacije i zaustavljanje konflikta, jer u protivnom može doći do eskalacije sukoba širom svijeta.
Budući da je ministar vanjskih poslova Ukrajine rekao je da bi rat u toj zemlji značio krah svjetskih institucija, pitanje je mogu li te institucije to spriječiti i koliko je NATO uopšte jak u ovom trenutku?
„Mislim da je ministar vanjskih poslova Ukrajine prije svega mislio na Ujedinjene nacije. Trenutačne aktivnosti Ruske Federacije, ali i određeni primjeri iz prošlosti, definitivno idu u prilog njegovoj tezi. Pitanje je koliko uopšte UN mogu više izvršavati svoju misiju, odnosno jesu li to ikada stvarno i mogle. Mislim da će se u budućnosti još intenzivnije otvoriti debate o suštini postojanja UN. S druge strane, sve činjenice pokazuju da je NATO najjači vojno-politički savez i da će to još dugo ostati“, kažu za BUKU iz Centra za sigurnosne studije.
Međutim, budući da Ukrajina nije članica NATO-a, ne može doći do „aktivacije“ principa kolektivne odbrane koji je definisan članom 5 Sjevernoatlantskog ugovora.
„Ipak, svjedoci smo da mnoge liberalno-demokratske države, članice NATO, aktivno potpomažu Ukrajinu. U suštini, ovo je rat između slobodnog svijeta i tiranije“, ocjenjuje generalni sekretar Centra za sigurnosne studije Benjamin Plevljak.
Ne treba sumnjati da Rusija ima moćno oružje
Odlučan u svojim namjerama koje su jasne cijelom svijetu, ali i činjenice da Zapad podržava Ukrajinu Putin je uputio otvorene prijetnje svima onima koji se umiješaju u rusko-ukrajinski sukob. On je rekao da imaju oružje kojem nema ravnog u svijetu.
„Ne treba sumnjati u to da Ruska Federacija ima moćno oružje. Primjer je da imaju jedan od najboljih, ako ne i najbolji, sistema protivzračne odbrane. Međutim, ne treba ni preuveličavati. Radi se o klasičnoj propagandi kojoj je za cilj zastrašivanje. Kamo sreće da se Putin hvali dobrim životnim standardom ruskih građana“, smatra Plevljak.
Dodaje da ukoliko ne dođe do obuzdavanja Ruske Federacije, posljedice će biti dalekosežne.
“Što će biti za primjer i drugim despotijama, mislim da može doći do bujanja konflikata širom svijeta, a to će onda biti vrlo teško, ako ne i nemoguće, kontrolirati”, smatra Plevljak.
S druge strane vojni analitičar Kozar nije previše zabrinut da bi se ova kriza mogla preliti i na Balkan.
“Budući da su u ovoj regiji, osim Srbije, sve članice NATO-a. U BiH je i Štab NATO-a i EUFOR-a koji štite i čuvaju suverenitet BiH i neće dozvoliti da se ugrožava Dejtonski sporazum. Mislim da bi naše državno rukovodstvo u vezi s ovim ratom trebalo biti neutralno”, vjeruje Kozar.
Za Ahatovića sve zavisi od dužine rata. Ukoliko se on brzo ne završi i na Balkanu možemo svašta očekivati sa zamrznutim konfilktima na Balkanu.
“Vrlo jednostavno se to može aktivirati preko ruskih satelita u regionu koji će dobiti instrukcije. Već imamo posjetu ruskih zvaničnika Beogradu početkom marta vjerovatno da se vidi šta mogu poduzeti na Zapadnom Balkanu i zašto nema konkretnije podrške odavde od strane određenih zemalja koje Rusija smatra saveznicima. Sve ipak zavisi od prvog dana operacija kako one budu izdefinisane u Moskvi, Kijevu, Briselu i Vašingtonu”, zaključuje Ahatović.
Hoće li Balkan biti kolaterala za sada se ne može sa sigurnošću govoriti, ali jedno je sigurno: cijene će skočiti i građani će opet najviše ispaštati.
