Nekada veliki industrijski gradovi mogu se razvijati i opstajati i uz druge privredne aktivnosti. Može li turizam da pomogne posrnuloj privredi i da postane motor razvoja? Šta Banjaluka sa razorenom privredom može da nauči od Tuzle, grada koji je, takođe, nekada bio prepoznatljiv po industrijskoj proizvodnji?
Svaku godinu po nečemu pamtimo. Prošlu smo pamtili po velikim poplavama , dok ovu godinu pamtimo o nesnosnim vrućinama
U vrele ljetne dane, kada temperatura dolazi do 40 stepeni Celzijusovih, jedno od najvažnijih pitanja je kako se rashladiti. Mnogi Banjalučani su, u nedostatku sredstava za odlazak „na more“, spas od vrućina tražili u hladnom Vrbasu. „Vrbas je moje more“, do prije nekoliko godina su govorili mnogi Banjalučani, u svojevrsnoj obradi čuvene vojvođanske pjesme posvećene Dunavu. Ipak, godine nebrige i nevođenja računa o gradskim plažama u Banjaluci, nepostojanje prečišćača vode, dovodi sve manji broj kupača, a vodeni park Aquana je i dalje nepristupačan velikom broju Banjalučana.
Nekada industrijski grad, a sada administrativni centar Republike Srpske, u posljednjih nekoliko godina je pokušao da privuče veći broj turista, međutim, značajnijih pomaka nema.
Samo 150 kilometara dalje (tačnije 158 cestovnim saobraćajem, a 120 vazdušnom linijom) „grad na zrnu soli“, kako popularno nazivaju Tuzlu, u potpunosti se preobratio iz industrijskog u turistički grad, bez obzira što nije imao tako velike predispozicije, u odnosu na mnoge druge sredine sa velikim prirodnim potencijalima.
U gradu koji ima 130.000 stanovnika, situacija je daleko od savršene, posebno kada je riječ o privredi, međutim, postoji nekoliko zanimljivih stvari koji bi mogli biti uspješan recept za druge lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini.
NOVA TURISTIČKA DESTINACIJA
Nekada nezamislive situacije, da u BiH dolaze turisti koji nisu u potrazi za Gospinim čudom iz Međugorja ili avanturisti željni pogleda na „ratne tekovine“, polako postaju stvarnost.
Zlatan Kovačić iz Slovenije, već godinama dolazi s porodicom u Tuzlu, gdje provodi dio godišnjeg odmora.
Kovačić za BUKU kaže da ovdje ima sve ono što traži i na moru.
„Ima slana voda, sunčano je, puno ljudi, a sve je mnogo jeftinije nego da smo na moru, a u mnogim slučajevima i čistije“, napominje Kovačić koji je posebno zadovoljan tzv Panonskim jezerima, kompleksom koji je napravljen u centru Tuzle, a i jezerom Bistarac, koji se nalazi nekoliko kilometara dalje od Tuzle.
Panonska jezera, zvanično JKP Panonnica Tuzla su kompleks koji se gradio u nekoliko etapa. Riječ je o modernom kompleksu koji broji tri slana jezera sa toboganima i vodenim slapovima, restoranima, kafićima, a kojima zvanično upravlja Grad Tuzla.
Nekada neugledna bara koju su naseljavale žabe, i to u centru grada, u periodu od devet godina postala je veliki prepoznatljiv kompleks za koji je potrošeno oko 10 miliona KM. Stvorena je vodna površina veličine 25 olimpijskih bazena. Specifičnost ove površine od 11.000 m2 je da je sastav vode 4/5 obične vode i 1/5 slane vode.
“Kompleks Panonskih jezera od početka sezone do danas posjetilo je 215.000 gostiju, a očekuje se da će do kraja mjeseca biti dostignut rekord posjeta, koji je zabilježen 2012. godine kada je "slana jezera" posjetilo 370.000 kupača, kaže za BUKU zamjenik direktora Turističke organizacije Tuzlanskog kantona, Miralem Mešković.
Samo u julu bilo je 180.000 kupača, rekao je Mešković I dodaje: “Za vrijeme proteklog vikenda prodato je više od 30 hiljada ulaznica. S obzirom na to da je u opticaju i veliki broj sezonskih kartata, koje ovom prilikom nisu računate, procjenjuje se da je tokom petka i vikenda tuzlanska slana jezera posjetilo oko 35 hiljada gostiju sa cijelog Balkana”.
Mešković navodi i da preko 150 raličitih događaja obogaćuje kulturni život grada: Koncerti , izvedbe kulturno umjetničkih društava, veliki broj dječijih i pozorišnih predstava , izložbe fotografija i umjetničkih slika, te veliki broj radionica nudi mogućnost svakodnevnog uživanja u gradu Tuzli.
“Za šest mjeseci smo ostvarili preko 56 hiljada noćenja i došla je već 21 hiljada turista” , izjavio je prije nekoliko dana i Nedret Fazlić, direktor Turističke zajednice TK-a.
Novinar iz Tuzle Admir Muslimović kaže za BUKU da su Panonska jezera nešto čime se ne samo Tuzla, nego i cijelo društvo u BiH trebaju ponositi.
“Kompleks je 100 posto državno, odnosno gradsko vlasništvo. Što se tiče posjeta, dolaze ljudi iz raznih krajeva BiH. Veliki broj turista su i Hrvati iz Vukovara, Osijeka, te Srbi iz Loznice, Beograda... Čistoća, ugođaj, cijene, kao i mentalitet posjetilaca o držanju čistoće, na jako su visokom niovu. Tuzla je jedini grad u Evropi koja ima slana jezera u centru grada, kaže Muslimović.
Napominje da su osim jezera, vrijedan pažnje i veliki Trg slobode, na kojem su neke od zgrada iz Austro-Ugarskog perioda restaurirane i sagrađene po istim skicama. Tu je svakako i veliki Gradski park, koji se nalazi nadomak slanih jezera u cetru grada.
BANJALUCI NISU VALJALI, TUZLACI IH DOČEKALI RAŠIRENIH RUKU
Na pojačan broj turista uticao je dolazak Wizz Air-a, niskobudžetne avio kompanije koja unazad dvije godine leti s aerodroma u Tuzli. Tako je Tuzla postala jedna od 20 baza ove kompanije u Evropi.
– Od 2013. godine broj putnika na Međunarodnom aerodromu Tuzla povećan je za 150 posto. Niske cijene i bukiranje karata već od 40 KM stimulišu razvoj putovanja. U upotrebi će biti novi airbus A-320 čija je cijena 80 miliona dolara – izjavio je prije izvjesnog vremena na konferenciji za novinare Daniel de Carvalho, portparol “Wizz Air-a”, dodavši da ovaj aerodrom ima mnogo razvojnih potencijala.
U toku prošle godine prevezeno je 151.000 putnika, dok se do kraja ove godine očekuje da taj broj bude 200.000. Ugovor je potpisan na pet godina, pa se pretpostavlja da će najmanje toliko godina raditi, a funkcionišu linije za Štokholm, Malme, Geteborg, Ajnhoven, Oslo, Dortmund, Bazel, Minhen i Frankfurt.
Kada spominjemo Wizz Air, važno je napomenuti da je Vlada Republike Srpske odbila prijedlog ove kompanije i to uz suviše banalno obrazloženje
da je to projekat od kojeg bi korist imali samo građani.
Dolazak avio kompanije zavrijedio je pažnju svih koji se bave turizmom i ugostiteljsvom tako da je Turistička zajednica Tuzlanskog kantona instalirala istureni info punkt na aerodromu koji radi tokom ljetnje turističke sezone i gdje turisti mogu dobiti sve potrebne podatke u vezi sa turističkim potencijalima , smještajem i ostale turističke informacije”, dodaje i Mešković.
Bez obzira što Tuzla za razliku od mnogih bh. gradova, ima mnogo pozitivnih pomaka, to još uvijek nije dovoljno da izađe iz turobne bosanske svakodnevnice.
Veliki industrijski kompleksi su ugašeni, a u samom gradu je oko 22 hiljade nezaposlenih.
“Što se tiče života uopšteno, Tuzla se može svrstati u red gradova u kojem nije loše živjeti. Prije rata je bila poznata kao industrijski centar Jugoslavije, u kojoj su posebnu ulogu imale fabrike deterdženata Dita, fabrika obuće Aida, Tvornica transportnih uređaja TTU, Tvornica poliuretanske hemije Polihem, Firma dalekovod i montaža UMEL, te rudnici uglja Kreka i Rudnik soli Tušanj”, navodi Muslimović. Od svih navedenih, osim rudnika koji i danas dobro rade, ostalo je ili u stečaju ili totalno uništeno.
“To bi bile te boljke bh. društva, koje prate i Tuzlu. Svemu je naravno, kriva loša privatizacija i pljačka”, zaključuje on.
S posljednjim konstatacijama se slažu i u nekim političkim strankama, posebno u opozicionim redovima.
“Grad Tuzla u zadnjih nekoliko godina sa opravdanjem dobija status turističkog mjesta i tu nema ništa sporno. Međutim, to je period od 2-3 mjeseca u godini i postavlja se pitanje šta se desava sa gradom ostalih devet mjeseci i kako se tada zivi” izjavio je za BUKU Bahrudin Hadžiefendić, poslanik Saveza za bolju budućnost u Parlamentu Federacije BiH.
“Što se tiče Gradske vlasti, osim projekta Panonskih jezera, koje je za svaku pohvalu, sve drugo pada u vodu. Kao ljekar po profesiji ali i čovjek koji dolazi iz realnog sektora proputovao sam kroz dosta gradova diljem Europe i nigdje nisam vidio tzv. “Tuzlanski fenomen” a to je da je 80% poslovnih prostora u najužem dijelu grada,strogom centru (Korzu) zatvoreno dugi niz godina. Znači u Tuzlu se ne investira, u Tuzlu niko sa strane ne dolazi i ne otvara radna mjesta niti pokreće biznis. Tuzla je od oktobra mjeseca mrtav grad!
On dodaje da su opštim izborima održanim u oktobru 2014 god građani to ocijenili na način da je prvi put od drugog svjetskog rata SDP ubjedljivo izgubio poziciju vodeće stranke od strane SBB-a koji je u gradu Tuzli ubjedljivo prvi po rezultatu dok je SDP tek četvrti!
“Najveći problem u cijeloj ovoj priči je podatak da svakodnevno odlaze iz Tuzle mladi, pametni ljudi koji svoju budućnost ne vide u ovom gradu i državi.
ČETVRTI MANDAT AKTUELNOG GRADONAČELNIKA
U Hadžiefendićevim riječima se krije jedna zanimljiva činjenica. Tuzla je jedini grad u Bosni i Hercegovini u kojem nikada nije pobijedila nijedna stranka sa nacionalnim predznakom.
Vlast u gradu još od Drugog svjetskog rata, vode „crveni“. Na prvim demokratskim izborima 1990. jedina opština gdje su pobijedili reformisti Ante Markovića bila je upravo Tuzla, a nakon rata, vlast u gradu drži SDP.
Aktuelni gradonačelnik Jasmin Imamović, na ovoj poziciji je od 2001.godine, a ovo mu je već četvrti mandat.
„Sve su prilike da će se kandidovati i na izborima 2016.“, napominje Muslimović i dodaje da većinu Tuzlaka kada zaustaviš i pitaš o razvoju Tuzle, prvo svi spominju gradonačelnika. Tri najveća gradska rugla, pretvorio je u tri najveća turistička mjesta: Slana Panonska jezera, Trg slobode i Soni trg.
Muslimović kaže i da postoje brojne male firme koje dobro rade okupljene u Inkubacionom centru, kojeg je Grad Tuzla osmislio kao centar razvoja malih preduzeća. “U Inkubacionom centru, primjera radi, djeluje manja fabrika obuće koja radi određene poslove za Pradu”.
S druge strane, Hadžiefendić iz SBB-a kaže da je svima jako dobro poznato da je Tuzla bila centar industrije i privrede u cijeloj BiH i da je imala svoje privredne gigante kao što su Dita,TTU,HAK,Polihem i mnogi drugi koji su u poslijeratnim godinama doživjeli pljačkaške privatizacije od strane aktuelnih vladajućih struktura i njihovih poslušnika i danas te eminentne kompanije više ne postoje, radnike tih kompanija vidjamo svaki dan kako protestuju pred zgradama vladinih institucija,kako spavaju pred Vladom i Tužilaštvom i kako se sukobljavaju sa policijom.
Tužna slika zatvorenih giganata i obespravljenih radnika je nešto što najčešće vidimo i u Tuzli, kao i u većini gradova u BiH.
Upravo u ovom gradu početkom prošle godine je zapaljen plamen radničkih protesta koji su vrlo brzo eskalirali, pa se proširili na veliki dio Federacije BiH. Ipak i takva, Tuzla je mnogo atraktivnija i uspješnija od mnogih gradova.
Pozitivni primjer privrednog giganta vidimo i kroz trgovački lanac Bingo. Vlasnik, Tuzlak Senad Džambić je svoje mjesto našao i na Forbsovoj listi najbogatijih Balkanaca. On sam zapošljava oko 6.000 ljudi širom BiH, od čega je polovina, možda i nešto više radnika u Tuzli. Na zapadnom ulazu u Tuzlu, upravo Džambić i Bingo prave veliki tržni centar, za koji najavljuju da će biti najveći na prostoru Balkana.
Tuzla je u još jednoj stvari pokazala da je mnogo zrelija od Banjaluke, a to je da je u ovom gradu prije nekoliko godina otvoren Centar za srce, jedna od najmodernijih zdravstvenih institucija ove vrste specijalizovanih za tretman i liječenje bolesti srca i krvnih žila u ovom dijelu Evrope
Banjaluka je i tu pala na testu, jer je baš zbog nepostojanja kardiohirurgije Kliničko bolnički centar izgubio taj status, pa tako Republika Srpska nema nijedan klinički centar, pa se pacijenti šalju u Beograd, Sarajevo i Tuzlu.
Čak i sport u koji se kunu mnogi Banjalučani, preživljava svoje najgore dane. I tu je postojala jedna zajednička crta sa „gradom na zrnu soli“. Nakon potpunog kolapsa, te ispadanja košarkaša Slobode u niži rang, istu sudbinu doživjeli su i fudbaleri. Stvar se počela mijenjati u zadnjih 3-4 godine, kada je prvo košarka, a zatim i fudbal, vratio status prvoligaša.
