BUKA ANKETA: Koliko smo tolerantni prema LGBT osobama?

Uradili smo anketu sa pitanjem: Koliko su ljudi i da li su tolerantni prema lgbt osobama i šta ta tolerancija predstavlja?

Maja Isović / 28. Novembar 2015

Ovo pitanje postavili smo novinarima, umjetnicima, političarima i radnicima iz nevladinog sektora. Uglavnom se svi slažu da kod nas nema dovoljno tolerancije prema pripadnicima LGBT populacije i da je potrebno još mnogo toga raditi na podizanju svijesti građana kada je ova tema u pitanju.


Ana Kotur, aktivistkinja iz Banjaluke



Iako  postoje pomaci u smislu veće vidljivosti lgbt osoba, mislim da je tolerancija i dalje na niskom nivou. Ako i jesu tolerantni, smatram da je najveći broj ljudi tolerantan na nivou - nek 'oni to rade' u svoja četiri zida, i sa primjedbom - zašto bi bilo ko šetao zbog toga s kim dijeli postelju/kakva su to ljudska prava?

U suštini, to nije tolerancija koja je lgbt osobi potrebna, jer u borbi za opstanak i sigurnost čak i pri najbezazlenijem kretanju u grad, pripadnicima ove populacije treba puno više podrške.

Vildana Bešlija, političarka iz Sarajeva

Mišljenja sam da živimo u vremenu površnosti sa nedovoljno izraženom potrebom društva za informisanjem, istraživanjem i educiranjem o više tema, pa tako i ovoj.  Generalno gledano, pozicija javnosti je vođena ljudskim neznanjem, inercijom i nezainteresovanošću. Uzimajući u obzir dosadašnja saznanja, smatram da je stopa kulturološkog razvoja društva u direktnoj vezi sa stopom tolerancije prema drugom i drugačijem. Činjenica je da je većina ukalupljena u norme ponašanja, koje često izazivaju homofobičnost, te doprinose zaostajanju u razvoju i suočavanju sa različitostima koje utiču na nas da postanemo bolji ljudi.

Tolerancija je po mom mišljenju jako važna u svim segmentima, jer raznolikost u bilo kojem smislu predstavlja širinu, mogućnost izbora, ali i prihvatanja, bez obzira da li se radi o  seksualnoj orijentaciji, boji kože, nacionalnosti, nekoj  fiziološkoj razlici, poremećaju, itd. Jedno od osnovnih ljudskih prava  je  pravo različitosti. Iako su nam potrebna određena pravila, norme ponašanja i klasifikacije, pravo na različitost pripada svima nama. Svi mi imamo različite potrebe,  i ja lično prihvatam svijet oko sebe onakav kakav jeste i svakog od nas u svojoj prirodi, jer  sigurno je da svi želimo biti sretni. Volim ljude i jako mi je važno da sam okružena ljudima koji imaju širinu u razmišljanju i sposobnost međusobnog prihvatanja.

Berislav Jurič, novinar i književnik iz Mostara

Ljudi su sve više tolerantni prema nečijoj seksualnoj orjentaciji, ali još uvijek u onoj mjeri da je najbolje da sve ostane među nečija četiri zida.  Iako, moram konstatirati, da smo na portalu Bljesak.info radili anketu među srednjoškolcima i rezultati su pokazali kako bi se većina njih odrekla prijatelja zbog njegove gej seks orijentacije.


Čedomir Glavaš, aktivista iz Bratunca

U mojoj lokalnoj zajednici, uopšte ne postoji niti minimum minimuma tolerancije a kamoli ka ljudima lgbt orjentacije. U biti ako ih pitate o istima, najčešće će te dobiti odgovor da su to bolesni umovi koja treba liječiti i pružiti profesionalnu pomoć... I tolerancija kao pojam je najprihvaćenije kada se radi o meni, odnosno, kada neko toleriše mene, ili moj stav. E to je ono trpljenje, šta hoću reći, ako ljudima predočite da je tolerancija potreba da se nešto trpi, oni pristaju na to ali ih odmah interesuje šta oni dobijaju zauzvrat....


Mirjana Tešanović, pravnica i novinarka iz Banjaluke

Mislim prije svega da većina ljudi ne zna šta tačno znači skraćenica LGBT, pa se kod nas uglavnom koristi izraz pederi. Pored toga što smo generalno prlično primitivno društvo, mi smo i sexističko društvo pa se izraz lezbejke rejđe koristi, u čemu se ipak ne razlikujemo mnogo u odnosu i na neka razvijenija društva, gdje je sexualni odnos dvije žene označen kao “dio muških snova”.

Čini mi se da se kod nas još uvijek ne može govoriti o tolranciji, bar ne kod većine, jer se o ovim stvarima, kao uostalom uopšte o načinu na koji pojedinci osjećaju i doživljavaju sebe, međuljudskim odnosima, emocijama ili sexualnosti, ne govori, ili je to jako, jako rijetko i malo.

Najčešće se rasprave na ovu temu povedu nekim povodom, kao što je recimo Parada ponosa, i to na društvenim mrežama. Tu vidimo tri različita odnosa. Jedan je posve netolerantan, čak govor mržnje i poziv na otvoreno nasilje, u kome se često oslanja na religiju i “šta je normalno, a šta nije”, opet naravno u skladu sa “božjom voljom”, zatim oni koji bi se željeli pokazati tolerantnima, ali ne zamjeriti većini, a koji koriste ono “nemam ja ništa protiv, ali neka to rade u svoja četiri zida”, i treća grupa su oni rijetki koji pokušavaju reagovati edukativno i objasniti.

Mislim da smo i u stvarnosti veoma netolerantni, a to prevashodno jer smo primitivni, patrijahalni, needukovani i ne razumijemo.

Ja lično ne volim taj izraz tolerancija jer mi zvuči kao neka vrsta nametanja pozitivnog odnosa spram određenih stvari, samo zato što one postoje i što bih, ako se smatram ljudskim bićem, trebala da ih tolerišem. Mislim da je mnogo bolje to definisati kao razumijevanje i prihvatanje, jer se radi o ljudima koji se ne razlikuju od mene, jer ako je ta razlika nastala kao prirodan proces, a jeste, onda ona nije razlika, ona je samo drugačiji način na koji doživljavamo sebe.

Ali ako ćemo ostati pri tom izrazu tolerancija, ona će i dalje postojati samo kod malog broja ljudi bez edukacije i razumijevanja, i dok se uopšteno ne naučimo da prestanemo “gurati nos” u tuđe živote.

 




Damir Plićanić, profesor filozofije i sociologije iz Banjaluke

Ljudi nisu tolerantni, Tolerancija predstavlja  EMANCIPACIJU, nije dogurala nigdje.


Dražana Lepir, aktivistkinja iz Banjaluke

Neko ne želi da prihvati lgbt osobe, neko ih mrzi, neko misli da su bolesni, neko im želi smrt, a nekom je to sve super ukoliko je daleko od njihovih očiju, što bi se u narodu reklo „neka rade šta hoće, u svoja četiri zida“. Mi smo homofobični i to ne treba tolerisati! Trebamo se suočiti sa svojim strahovima i predrasudama prema drugim i drugačijim.

Lično ne vjerujem u toleranciju. Tolerancija mi izgleda kao izgovor da ne moramo da prihvatimo svoju odgovornost prema drugom ili drugačijem. Vjerujem u prihvatanje i razumijevanje, što nije lako. To je proces koji traje i vezan je za svakog od nas pojedinačno, ličan je.




Koliko ste vi tolerantni prema LGBT osobama? Slobodno ostavite komentar...

 

 

Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.

 

 

 

 

 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.