Danas u našoj zemlji zvanično prestaje predizborna kampanja za lokalne izbore. Po običaju, obilježila su je velika predizborna obećanja, međusobne optužbe za kriminal i korupciju, ali ponajviše događaji oko referendum o Danu Republike Srpske, koji je održan protekle nedelje.
Zbog njega su pale teške riječi, mediji u region su brujali o ratu, a retorika sa nacionalnim predznakom bila je u svom zenitu.
Ipak, malo ko se u svojim predizbornim nastupima i programima bavio stvarnim problemima građana i nudio konkretna rješenja za probleme sa kojima se već godinama suočavaju.
Danas, posljednjeg dana predizborne kampanje, razgovarali smo sa građanima Banjaluke i pokušali doznati da li će izaći na izbore, smatraju li da je opravdano trošiti pozamašna budžetska sredstva na predizbornu kampanju, kakve im emocije ista budi, te da li su pratili medijske nastupe i duele kandidata.
Marinko Drinić kaže da na izbore izlazi svake godine, te da ni ovi neće biti iznimka. “Izlazak na izbore smatram svojom građanskom obavezom, ali ne vjerujem da će se ovdje bilo šta promijeniti, pogotovo nabolje. Pratim kampanju, jer ništa drugo i nema, pa ili mogu gledati ili ugasiti televizor. Nude oni svašta, ali na kraju od toga ne bude ništa. Postalo je sve to tragikomično”, rekao nam je Drinić.
Njegov kolega Dragutin također će izaći na izbore. On smatra da su predizborne kampanje previše napadne i da kao takve ne mogu pridobiti glasove građana. Svi se, ističe Dragutin, bore za svoju fotelju, a za građane i njihove problem niko previše ne mari. Kaže da je jednog kandidata čuo da je u svojoj predizbornoj kampanji poručio “glasajte za mene, ako pobijedim, ja ću dobiti, a za vas ne znam”. To, ističe naš sagovornik, možda i ponajbolje opisuje smisao izbora. Ipak, on već zna da će svoj glas u nedelju dati Igoru Radojičiću. “Mislim da treba birati između dva zla ono manje. Po meni, Radojičić je ono manje zlo i zato ću glasati za njega”, rekao je Dragutin.
U Gospodskoj ulici susreli smo mladu majku Bojanu Čustić i studenticu Draganu Unković, koje također izlaze na izbore u nedelju. “ Trebamo pokušati nešto promijeniti, a prilika za to su lokalni izbori. Već sam donijela odluku kojim odbornicima ću dati svoj glas, a za gradonačelničku poziciju još nisam sigurna”, rekla nam je Čustić.
Unković je poručila da je izlazak na izbore naša dužnost i obaveza, ali da je muka kome dati svoj glas.
Da ima i onih koji smatraju da se u predizbornoj kampanji nikada nije manje trošilo, potvrdio nam je Žarko B. On je rekao da predizborna scenografija nikada nije bila skromnija, a razlog tome je, smatra, strah vlasti od naroda. Naglasio je i da nam ne treba vlast koja 20 godina kruži kao točak, a da za to vrijeme nije ništa uradila. “Milorad Dodik se kiti otvorili smo ovo, ono. Pa ima li to smisla? Tito je za 20 godina od trule Jugoslavije stvorio evropski snažnu državu, a šta su ovi uradili? Meni je žao što su izbori svake četiri godine, trebali bi biti svake druge godine, pa da one koji ništa ne urade prije smijenimo. U zadnje vrijeme ne pratim ni medijsku kampanju, jer nemam šta pametno vidjeti - svi obećavaju kule i gradove, a u praksi od toga nema ništa. Puna ih televizija. Bosić ne silazi sa BN televizije, a Dodik na RTRS i otvara i zatvara dnevnik. Treba li nam to? Ne. Trebaju nam nove snage, neka nova mlada lica i za njih treba glasati”, rakao je za Buku Žarko B.
Od svih sugrađana sa kojima smo razgovarali jedino nam je penzioner Danilo rekao da na izbore ne misli izaći. “Niti šta rade, niti za šta odgovaraju, niti se za šta sekiraju. Primaće 2000 KM i za to se oni bore. Zato ne mislim da učestvujem u toj lakrdiji”, poručio je Danilo.
I za kraj, ostavljamo izjavu našeg sugrađanina Milana Radovića, koji nam je rekaoda u BiH prije svega treba raditi na pomirenju, glasati za neka nova lica, za mlade i perspektivne kadrove, a ne za istrošene, koji nas varaju već godinama. Predizbornu kampanju je, kaže, obilježio referendum, nacionalna retorika i potpirivanje mržnje, što je nedopustivo.
“Kome to sve treba? Običnim građanima sigurno ne. Mi trebamo živjeti u zajedništvu, pomagati jedni druge, biti dobre komšije, a ne slušati šta govore naši političari, od toga niko neće imati nikakve koristi. Koga ćemo zvati kada nam bude trebao veterinar, neko da pomogne organizaciji proslave ili sahrane? Kada budemo kuće pokrivali ili nešto drugo radili? Ko će nam pomoći kada bude teško. Nećemo sigurno zvati ni Bakira ni Salkića, ni Dodika, ni Čovića, zvaćemo svoje komšije. Oduvijek su mi prve komšije Bošnjaci i sa njima dijelim i dobro i zlo”, istakao je Ratković i dodao da će na lokalnim izborima glasti za mladost.
