Ivana Sandić je po struci politikolog. Imala je tu sreću da kao student prve generacije politikologa, za vrijeme studija počne raditi u privatnoj firmi. Iz tog iskustva je naučila mnoga prakltična znanja, zarađivala pristojan džeparac ali i uvidjela da država i poslovni ambijent nisu na strani poslodavca, kada je "studenstski rad u pitanju". Naime poslodavac je prema zakonu obavezan da za zaposlenog studenta plaća porez, dio doprinosa PIO i druge troškove- to joj je zasmetalo i u velikoj mjeri opredjelilo da počne političku karijeru.
“Imajući u vidu da sam sticala vrlo korisna praktična znanja, bila sam revoltirana činjenicom da ne postoje neoporezivi iznosi za studentske zarade ili poreske olakšice za poslodavce koji angažuju studente. Ja sam jedna od rijetkih koja dana nije provela na Birou za zapošljvanje, jer sam zahvaljujući studentskom radu, odmah po sticanju diplome u istom preduzeću potpisala Ugovor o radu na neodređeno. U toj porivatnoj firmi radim i danas. Mladi ljudi su vrijedni i sposobni, kao punoljetni đaci ili studenti mogli bi u roku izvršavati svoje obaveze i praktično sticati znanja koja su im potrebna na tržištu rada. Zbog toga sam se uključila u političku stranku, jer je to jedan od načina da kreirate javne politike i utičete na donošenje odluka”, rekla jeza Buku Sandić koja je predsjednica Aktiva mladih NDP-a, a na listi za Narodnu skupštini Republike Srpske, Koalicija NDP Dragan Čavic redni broj 4.
To je ujedno i bio povod za ovaj intervju, a razgovarali smo o njenim planovima, inicijativama, te šta ova stranka nudi mladima, postoji li međustranačka saradnja...
Ukoliko uđete u NSRS koja će biti vaša prva inicijativa?
Po uzoru na zemlje u regionu zalagaću se za uvođenje neoporezivog dijela studentske zarade. U susjednoj Hrvatskoj, koja je članica EU, limit studentske zarade koja nije oporezovana je cca 50 000 kuna.
Predsjednica ste aktiva mladih NDP-a. Šta vaša stranka nudi mladima za bolji život, mislim na konkretne mjere?
Aktiv mladih NDP-a se zalaže za smanjenje cijena udžbenika za osnovnu školu. Nevjerovatno je da knjige koje se štampaju u 11 000+ primjeraka koštaju od 7 do 15 KM. Osnovna škola je obavezna i besplatna, mi moramo voditi računa o đacima i njihovim roditeljima koji su uglavnom na minimalcu, a ne o izdavačima i pojedincima.
Postoje i druge konkretne mjere koje se odnose na zapošljavanje, stanogradnju i aktivan život. Međutim, sistemski problem je što Vlada RS nije bila sposobna da predvidi tok stvari. Kako ćemo dalje rješavati gore navedena pitanja koja su trenutno misaona imenica za svakog mladog čovjeka u Republici Srpskoj, zavisi o podataka i izvještaja u koje trenutno nemamo uvid.
Činjenica je da u Republici Srpskoj ima manje od milion stanovnika, s velikim prirodnim resursima, turističkim potencijalnom, pametnim i vrijedim ljudima kakav je naš narod naš životni standard bi mogao biti mnogo bolji. Da bi se to desilo opšte dobro i čovjeka moramo vratiti u prvi plan. To je totalno novi kurs politike, jer ovo što sad gledamo i što pojedinci žive nije politika.
Ekonomija je definitivno prioritet za ovu zemlju i kada bi ona stala na noge vjerujem da bi mnoge stvari lakše došle na svoje mjesto . Evo primjerice samo u Banjaluci od deset mladih ljudi sedam ih nema posao? Šta uraditi da im se posao obezbjedi, gdje vidite priliku za zapošljavanje u kojim oblastima?
Statistika je poražavajuća, od ukupnog broja nezaposlenih u BiH 39% čine mladi. Zavod za zapošljavanje i njegove strategije ne daju rezultate. Mi moramo ojačati privatni sektor, dati subvencije za sve start up poslove, ONEMOGUĆITI svakom ministru, pomoćniku i državnom službeniku da na posao ide službenim autom. Kada iz budžeta svih građana ne bi plaćali registracije, amortizacije i gorivo, sredstva bi mogli preusmjeriti u subvencije za zapošljavanje. Da se razumijemo, nije ovaj vid štednje mjera koja se spasiti ekonomiju RS ali izrada Akcionog plana o mjerama štednje i rezanju administrativnih troškova, parafiskalnih nameta svakako jeste.
Politika treba da služi građanima, da obezbjedi kvalitetiniji život, a ne da stavlja ruku u njihov džep kad god državi zafali para.
Koliko vremena treba za promjene o kojima govorite?
Postoje mjere koje se mogu sprovesti odmah. To jasno stoji U Ugovoru s narodom koji je pripremio NDP, a potpisao Dragan Čavić. To je jedini konkretan akt u kojem stoji šta sve možemo uraditi za 7 dana, za mjesec dana, za prvih 100 dana, te za godinu.
Koje bi se mjere mogle provesti recimo za 7 dana ili mjesec?
Za 7 dana možemo donijećemo odluku da Vlada na pitanja građana odgovori u roku od 72 časa, izložićemo sve automobile u vlasništvu Vlade RS i pratećih agencija i drastično smanjiti broj istih. Za mjesec dana donijećemo odluku o objavljivanju svih informacija u postupku zapošljavanja u javnoj upravi, uputiti inicijativu NSRS za usvajanje seta antikoruptivnih zakona.
Interesuje me i vaš stav o sada pa već egzodusu mladih, ali i kompletnih porodica sa ovih prostora, kako to zaustaviti?
Vlada RS nije na vrijeme prepoznala koliko su loši radni i životni uslovi, pa kad tome jos dodamo nepravdu i maltretiranje onih političkih podobnih, dodjemo do toga da mladi obrazovani, vrijedni i sposobni ljudi odlaze. Odlaze čitave porodice. Političar nije nikakva titula uz koju ide moć i bahatost. To je posao kao i svaki drugi. Mijenjamo dosadašnje stanje na način da se stvori sistem u kome se vrednuje znanje i stručnost. U kojem postoji odgovornost. Štednja, digitalizacija i efikasnija uprava, jedno budžetsko primanje jedan čovjek, su samo neki od koraka koji ce doprinijeti poboljšanju stanja u drustvu. Rasteretiti privredu od brojnih fiskalnih i parafiskalnih nameta, sve u korist radnika i povećanja njihovih plata! Ekonomski oporavak i jačanje porodice kroz direktnu podršku države i nove vlasti će zaustaviti negativne trendove.
Dotaknimo se i međustranačke saradnje među mladima. Mogu li za istim stolom sjediti mladi iz vaše stranke i recimo SNSD-a ili sa kolegama iz Sarajeva, dogovarati zajedničke projekte i realizovati ih?
Ja sam 2012. godine bila polaznik Političke škole Savjeta Evrope. Učestvovala sam u Fellowship programu. Sada učestvujem u dvogodišnjem ALPI programu sa još 25 mladih ljudi iz BiH koji pripadaju različitim političkim strankama. Mladi ljudi zajedno rade, stvaraju nove vrijednosti i gledaju u budućnost. Vrlo sam optimistična po pitanju te saradnje, jer znanja i iskustva koja mi stičemo mogu pomoći u budućem radu. Mnogo učimo i od kolega iz regiona koji su mnogo napredniji od nas, na svim poljima.
I kako konačno kod nas prebaciti fokus sa ispraznih priča i obećanja na praktične ciljeve?
Apelujem na građane, posebno mlade ljude da izadju na izbore. Odluke donose oni koji iskažu svoju volju na glasačkom listiću. Međutim, niko vam ne može garantovati da vaš ostanak kući neće neko zloupotrijebiti. Hrabrost je na biračkom mjestu glasati po svojoj volji i tu hrabrost trebamo svi pokazati.
Razgovarala: Tatjana Čalić
