Znam, kako ti je, Lazare. Osjećam se tako svaki put kada vidim odjavnu špicu. Odmah kreće fleš – evo ga, sada moram opet u realnost.
Sedam dana, stotine projekcija, hiljade gledalaca. No, nekoliko stvari je obilježilo ovaj SFF. Vladimir Putin, Emir Hadžihafizbegović i dama malih moralnih vrijednosti, a povelikog dekoltea. Uletio je u priču i Kusturica. Figurativno, naravno. Nije nikakav gangbang bio, samo obična ménage à trois.
SFF se možda završio, ali stanovnici i Sarajeva i Bosne i Hercegovine, ovih 3-4 miliona, i dalje će biti u filmu.
Ko potpisuje scenario za ovu našu malu zemlju – ne znam, da li je CIA ili Putin, ne bavim se teorijama zavjere. Znam samo da je izbor glavnih glumaca jebeno loš. Ali mene čude statisti. Loše plaćeni i potrošna roba. Naleti nekoliko kaskaderskih budala, zalete se i žrtvuju radi ovih „faca“, leading actora.
Žanr još nisam skontao. Prvo sam mislio tragedija, pa komedija, sci–fi i horor, ali sam siguran da ovako nešto do sada nije ni postojalo. U slučaju spin-offa RS mislim da je riječ o coming of age drami koja prati život jednog dječaka iz okoline glavnog grada. Njegov put od njive do 14. sprata luksuznog kompleksa zgrada. U popriličnoj lošoj produkciji amaterske medijske kuće.
No, da se vratimo na filmsko platno.
Ogromno interesovanje vladalo je za “Intervjue sa Putinom”, dokumentarac Olivera Stouna koji je dobio nagradu publike u svojoj kategoriji ove godine. O Putinovom djetinjstvu, školovanju, te radu u KGB-u, pa do rata u Čečeniji i Ukrajini – Stoun nas vodi kao kormilar kroz “ljudsku” stranu cara Rusije, kako zovu Vladimira. Stoun možda jeste bio kormilar, ali je pitanje ko je navigator cijele priče, on ili plavokosi džudista iz Kremlja.
“Muškarci ne plaču”, prvi film koji sam pogledao i kome sam posvetio tekst, je BIH predstavnik za Oskara. Sad bi Ameri rekli “Told you so”. A kod nas Jesam vam rekao.
SFF je definitivno obilježio i Emir Hadžihafizbegović. Znate kada “inteligentni” fudbaleri kažu – `daćemo 110%`. E, Emir je to zaista i uradio. I u “Muškarcima” i u “Žabi”. Pokazao je da je prvo ime BH glumačke scene – hejtali neki njegov karakter ili ne. Mada, nekad se veličina glumca vidi i kada je spreman da prepusti tron drugima. Da li je Emir spreman na to? The winter is coming.
Baš ta “Žaba” je napunila Open Air na “Metalcu”, gdje je došlo 4000 ljudi da vidi “rođenje” na filmskom platnu. I “Žaba” postade princ, krunisana je nagradom publike za najbolji igrani film. Doduše, ponovo PTSP, ratne trauma i suicidalan glavni lik. Ima jedna rečenica u filmu koja oslikava dosta toga.
Kaže Braco (glavni lik) – “Mi samo žderemo, spavamo i seremo. Niko ne bi ništa da mijenja.” Nije da nije tako, dragi Braco. Ali nije i da jeste.
Za sve ljubitelje Gejmotronsa (Game of Thrones) imam lijepu vijest. Dobiće novu drogu!
Pretpremijera serije “Senke nad Balkanom” pokazala je da Dragan Bjelogrlić ima šmeka da prepozna koji fazon pali kod publike. Droga, odsječene glave, eksplicitan seks i fantastičan soundtrack – samo su mali dijelovi prvih epizoda serije koja će biti apsolutni hit na jesen. Ako ste ljubitelj True Detective-a i boemskog prizvuka Lenarda Koena, ovo je serija za vas!
Bilo je i dobrih dokumentaraca.
“U malim tenkovima doći će svirači,
I odmah povadiće violine
Al da bi bili jači
Sa sobom povešće svinje!”
Znate svi legendarnu pjesmu Nade Knežević, koja je poslužila kao kreativni lajtmotiv priče o Dragoslavi, starijoj gospođi iz Srbije koja disidentski živi politiku 24/7. “Al Jazeera Balkans”, HRT i “Kinematograf” sa “Kada dođu svinje” su pokazali koliko se politika uvukla u svakodnevicu i postala naša “hrana”.
E, sada, za “Senke nad Balkanom” znam da će doći do banjalučke publike. Ali šta je sa “Žabom” i “Muškarcima”?
Da li će Žaba skočiti do glavnog grada RS?
Nešto ne vjerujem i zaista mi je žao zbog toga. Jer publika je na gubitku. I onda kažu da nema politika veze sa filmom, sa umjetnošću. Zajebite me te priče! Onima koji ne žele biti dio SFF-a predlažem da posjete banjalučki “Kratkofil”. A, da. Nema ga. I rest my case.
Poslije “Senki nad Balkanom”, otišao sam na koncert Bad Copy-ja u Dom mladih. Već na početku koncerta krene pjesma Idemo odma i kultni Timbetov vers:
“Pet minuta fore skini tu prokletu šminku, dobrodošla u stvarnost, ovde nije k'o na filmu, pa prestani da glumiš bičarku finu”.
SFF je gotov i slijedi povratak u “realnost”. Vrijeme je da skinemo šminku, prestanemo glumiti fine bičarke i razmislimo o našim “ulogama”.
Koja je moja, još ne znam. Znam samo da ću da pišem to što vidim.
U međuvremenu vam predlažem da uzmete džambo pakovanje kokica i da se dobro zavalite u stolice.
Nalazite se u najdužem “filmu” ikada.
Dobrodošli u Kino „Bosna i Hercegovina“.
Iz Sarajeva za BUKU
Nikola Lero
