Centar za humanu politiku obratio se ove sedmice Ministarstvu zdravlja i Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske zatraživši da konačno počnu sa riješavanjem problema dugih lista čekanja, dopunskog rada ljekara, dostupnosti skupih lijekova i korupcije sa kojim se suočavaju korisnici zdravstvene zaštite u dobojskoj regiji, ali i cijeloj Republici Srpskoj.
Kako za BUKU ističe Momir Dejanović, direktor Centra, prije upućivanja ove inicijative, imali su sastanke i drugu vrstu kontakata sa predstavnicima pomenutih institucija na kojima su ih upoznali sa rezultatima njihovih istraživanja i identifikovanim problemima, te su tim povodom imali raspravu i pokušali dobiti njihov odgovor o spremnosti za rješavanje ovih problema, ali do sada, bezuspješno.
A informacije do kojih je Centar došao su poražavajuća i više ili manje povezani sa korupcijom u zdravstvu. Naime, kroz analizu podataka dobijenih od javnih zdravstvenih ustanova u dobojskoj regiji i Fonda zdravstvenog osiguranja RS, utvrđeno je da se najduže čeka na ultrazvuk srca, mamografiju i operaciju katarakte, te magnetnu rezonancu i spektroskopiju donjih ekstremiteta -do 90 dana, na kompjuterizovanu angiografiju čeka se do 60 dana i na magnetnu rezonancu i kompjuterizovanu tomografiju do 15 dana kada se zakazuju preko Fonda zdravstvenog osiguranja.
Istraživanje pokazuje i da dio korisnika zdravstvene zaštite u privatnim zdravstvenim ustanovama završe ultrazvuk srca i druge zdravstvene usluge plaćajući ih, bez mogućnosti refundiranja, te da se ljekarima olako dozvoljava dopunski rad čime se ugrožava interes javnih zdravstvenih ustanova kao i da Fond zdravstvenog osiguranja ugovara sa privatnim zdravstvenim ustanovama samo one usluge koje njima odgovaraju: „Duže čekanje na određene zdravstvene usluge je problem koji imaju svi zdravstveni sistemi u svijetu. Ono što je problem kod nas je nepostojanje transparentnih lista čekanja, prinuđenost da se koriste i plaćaju određene usluge u privatnim zdravstvenim ustanovama bez mogućnosti refundiranja, nepostojanje definisanog razumnog roka na čekanje na zdravstvene usluge, nedovoljna motivisanost i stimulisanost javnih zdravstvenih ustanova da budu konkurentniji i brži, nedovoljna obuhvaćenost usluga na koje se duže čeka prilikom ugovaranja sa privatnim zdravstvenim ustanovama, nedostatak kadrova i opreme i dopunski rad ljekara i drugi koruptivni interesi kojima se ugrožava interes javnih zdravstvenih ustanova i korisnika zdravstvene zaštite“.
Došlo se i do podataka, dodaje naš sagovornik, da većina korisnika zdravstvene zaštite u RS ne ostvaruje pravo na lijekove po subvencioniranim cijenama, kao i da se ni na koji način ne spriječava koruptivno propisivanje lijekova kojim se favorizuju određeni proizvođači.
„Skupi lijekovi su prvi i najveći problem za korisnike zdravstvene zaštite u RS i BiH, jer većina njih smatra da plaća propisane lijekove po punoj cijeni. Problem postoji u listama lijekova sa subvencioniranim cijenama koje su koncipirane sa fokusom na uglavnom teža oboljenja, a ne na sve korisnike zdravstvene zaštite i nepostojanje spremnosti kod Ministarstva zdravlja i Fonda zdravstvenog osiguranja da se liste lijekova unaprijede. Osim liste lijekova, problem su porezi, marže i monopoli koji utiču na više cijene lijekova u BiH nego u Srbiji, kao i favorizovanje određenih proizvođača prilikom propisivanja lijekova“, pojašnjava Dejanović navodeći na kraju i da su tokom istraživanja otkrili još neke neprijatne stvari poput one da Centar za socijalni rad u Doboju krije podatke o evidentiranim osobama bez podrške porodice po Javnom pozivu iz marta ove godine. To, navodi Dejanović, navodi na sumnju da se radi o organizovanoj, privremenoj, partijskoj, selektivnoj, predizbornoj i koruptivnoj aktivnosti koja ima kontinuitet od 2008. godine kada su radnici ovog Centra bili optuženi za učešće u kupovini izbora.
I pored svega naprijed rečenog, utvrđen je još jedan poražavajući podatak, a to je da nema ni prijavljene, pa samim tim ni otkrivene korupcije u javnim zdravstvenim ustanovama.
