<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Čomski: Reakcija na smrt Bin Ladena

<p>Mogli bismo se zapitati kako bismo reagovali da su irački komandosi sletjeli na imanje George W. Busha, ubili ga i bacili njegovo truplo u Atlantik.</p>

09. maj 2011, 12:00




Sve je jasnije da je operacija bila planirano ubistvo, višestruko kršenje elementarnih normi međunarodnog prava. Čini se da nije bilo pokušaja da se privede nenaoružana žrtva, a pretpostavka je da se to moglo uraditi s obzirom da 80 komandosa nije naišlo bukvalno ni na kakav otpor—osim, kako oni tvrde, što se njegova žena bacila prema njima. U društvima koja poštuju zakon, osumnjičeni se hapse i upriliči im se pošteno suđenje. Pritom naglašavam ono “osumnjičeni”. U aprilu 2002., šef FBI, Robert Mueller, obavijestio je medije da ni  nakon najintenzivnije istrage u istoriji, FBI nije mogao reći ništa više od toga do da “vjeruje” da je plan skovan u Afganistanu, a napad pripremljen u UAE i Njemačkoj. Ono u šta su samo vjerovali u aprilu 2002. godine, očigledno nisu znali 8 mjeseci ranije, kada je Vašington odbacio bojažljivu ponudu Talibana (koliko je bila ozbiljna, ne znamo, jer je odmah odbačena) da izruče bin Ladena ako im se predoče dokazi—koje, kao što smo uskoro zatim saznali, Vašington nije imao. Tako da je Obama jednostavno lagao kada je rekao, u svojoj izjavi iz Bijele kuće, da “smo ubrzo saznali da je napade 9/11 izvela al Qaeda.”

Od tada nikakvi ozbiljni dokazi nisu pruženi. Mnogo se pričalo o bin Ladenovom “priznanju”, ali to je kao kada bih ja priznao da sam pobijedio na Bostonskom maratonu. On je sebi pripisao zasluge za nešto što je smatrao velikim uspjehom.

U medijima je takođe bilo mnogo diskusije o srdžbi Vašingtona jer Pakistan nije izručio bin Ladena, iako je dio vojnih snaga i snaga obezbjeđenja zasigurno znao za njegovo prisustvo u Abbottabad. Manje se govorilo o srdžbi Pakistana jer je SAD izvršio invaziju na njihovu teritoriju kako bi izvršili političko ubistvo. Anti-američko raspoloženje je već izraženo u Pakistanu, a izgledno je da će ga ovo samo pojačati. Odluka da se truplo baci u more već, što se dalo predvidjeti, izaziva ljutnju i skepticizam u velikom dijelu muslimanskog svijeta.
Mogli bismo se zapitati kako bismo reagovali da su irački komandosi sletjeli na imanje George W. Busha, ubili ga i bacili njegovo truplo u Atlantik. Nesumnjivo, njegovi zločini daleko nadmašuju bin Ladenove, i on nije “osumnjičeni” već definitivno onaj koji je donio odluku i izdao naredbe da se počini “teški međunardni zločin koji se od drugih ratnih zločina razlikuje samo po tome što u sebi sadrži akumulirano Zlo (citiranje Nirnberškog suda) za koje su nacistički kriminalci obješeni: stotine hiljada ubijenih ljudi, milioni izbjeglica, uništen veliki dio zemlje, ljuti sukob među dva vodeća ogranka koji se sada proširio na ostali dio regije.

Još se mnogo toga može reći o kubanskom bombašu Orlandu Boschu , koji je upravo umro spokojno na Floridi, uključujući pozivanje na “Bushovu doktrinu” da su društva koja štite teroriste jednako kriva kao sami teroristi i da ih treba jednako tretirati. Kao da niko nije primijetio da Bush time poziva na invaziju i uništenje Sjedinjenih Država i ubistvo njihovog kriminalnog predsjednika.

Ista stvar sa imenom, Operacija Geronimo. Imperijalistički mentalitet je toliko ukorijenjen u zapadnom društvu, da niko ne može ni dokučiti da zapravo glorifikuju bin Ladena identifikujući ga sa hrabrim otporom protiv genocidnih osvajača. To je kao davanje imena našem oružju za ubistva po imenima žrtava naših zločina: Apache, Tomahawk… To je kao da je Hitlerova avijacija nazvala svoje borbene avione “Jevrej” i “Ciganin”.

Još mnogo toga bi se dalo reći, ali čak i najočiglednije i najelementarnije činjenice su dovoljne da imamo o mnogo čemu da razmišljamo.

tekst prevela i prilagodila Milica Plavšić