<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Čovjek koji je prešao 14 hiljada kilometara na točkovima: Mi smo toalet civilizacije, ali imamo izbor

Biciklista i avanturista Nemanja Lendić

Gradiški avanturista Nemanja Lendić do sada je obišao preko 100 gradova Balkana i Starog kontinenta. Ovaj 24-godišnji student istorije na putovanja biciklom i autostopom odlučio se prije tri godine. Jednom kada je krenuo, više nije mogao stati.

23. oktobar 2016, 12:00

Na dan održavanja izbora u našoj zemlji, 1. oktobra, Nemanja se vratio iz avanture dugačke 1495 kilometara. Sa prijateljicom Jovanom Ovukom iz Teslića putovao je autostopom do Istre i nazad. Trošak ovog sedmodnevnog putovanja iznosio je nevjerovatnih 16 maraka.

“ Zaista želim razbiti mit da je za putovanja potrebno mnogo novca. Ako se odlučite putovati autostopom ili biciklom, nisu u pitanju neke velike sume. Dovoljna je samo volja i želja. Rekao bih i da imam neku vrstu misije da putujem bez novca što je moguće duže, kampujem ili spavam preko couchsurfinga i ostalih socijalnih mreža za putovanja i grupa za povezivanje, nomada, putnika, i istraživača, a što se tiče hrane, najčešće kuvam usput. Uvijek nosim gorionik na plin, šator, podlošku, vreću za spavanje, a tu je i osnovni alat, lijekovi i prva pomoć”, priča nam Nemanja.

Početak priče o putovanjima

Sve je krenulo prije tri godine, kada je kupio bicikl, kako bi promijenio nešto u životu, prije svega navike i kilažu. Za ovo prevozno sredstvo odlučio se jer je dovoljno brzo da se stigne na sve krajeve svijeta, a opet dovoljno sporo da se sve vidi i da se zaista upozna zemlja kroz koju se putuje. Jednom kada je krenuo, više nije znao stati. Postao je jedna vrsta nomada i priznaje da mu je sve teže da ostane na jednom mjestu.

Brojač pređenih kilometara na biciklu za sada pokazuje 14.000. Od toga oko 10.000 kilometara kroz Evropu, a ostalo na domaćem tlu. 

Od zahtjevnijih biciklističkih ruta izdvaja put od Gradiške do Rima i od Gradiške do Atine. 

U Rim je putovao u junu mjesecu ove godine, i za mjesec dana prešao je 2.600 kilometara.


Godinu dana ranije, za put od Gradiške do Atine i nazad, bilo mu je potrebno 19 dana pedaliranja i za to vrijeme je prešao 1.735 kilometara.

Širenje vidika, upoznavanje novih ljudi kultura, običaja i mjesta, kaže Nemanja, neprocjenjiva su iskustva koja su mu omogućila upravo putovanja. 

„Kada vidim vikendom prepune folkoteke mladih, koji novac ostavljaju nizašta, to mi daje elana da nastavim sa svojim putovanjima, da istražujem, saznajem i učim“, naglašava Nemanja. Napominje da je za ove tri godine upoznao  puno interesantnih ljudi, pa njegove priče obiluju i zanimljivim anegdotama.

“Kada sam u Italiji bio gost 55-godišnjeg Alfonsa, zatekla me je neugodna situacija u njegovoj kući, slike njegovog oca iz vojske sa drugarom. Sitacija je bila neugodna  jer su slike iz 1942. godine iz Staljingrada, a pomenuti dvojac je služio u fašističkoj vojsci.

Spomenuo bih i jednu situaciju dok sam se vraćao iz Atine i vozio biciklom od Soluna prema Makedoniji. Umoran, dehidriran, začuo sam krike i u sred te samoće i pustinje, iz visina se spustio sokol, i nekih 15-ak sekundi letio kraj mene. Bio je to zaista izvanredan doživljaj”, priča Nemanja. Od mjesta koja je posjetio, u posebnom sjećanju ostali su mu Padova, Perugia, Solun i Strumica, dok  kao iskonski lijepa mjesta izdvaja  Toskanu, Tesaliju, grčka ostrva, Apenine, jezera Bracciano i Jesolo.


Autostopiranje je još jedan način na koji Nemanja putuje. Za sada je sa podignutim palcem krstario bivšom Jugoslavijom, a uskoro planira za Evropu. 

Kaže da se u većim gradovima i urbanijim sredinama lakše dolazi do besplatnog prevoza.  Tako će autostopera prije primiti žitelj Dalmacije, nego Slavonije ili srednje Bosne, dodaje.

Otići ili ostati?

S obzirom da naš sagovornik završava studije istorije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, te da će se kao i mnogi mladi naći na životnoj raskrsnici, nismo mogli, a da ga ne upitamo da li planira ostati u BiH.

Rekao nam je da se u njemu vodi dualistička borba - potajno želi da pobjegne i stituira se, ali želi i da ostane u BiH, pokuša pronaći posao i voditi koliko-toliko kvalitetan i ispunjen život.

 “Nažalost, svijet se dijeli na dvije vrste. Tehnološki i ekonomski Zapad, populaciono star, na samrti, poprilično depresivan, ali uredan i ekonomski održiv. Istok, ekonomski i civilizacijski daleko iza Zapada, ali odiše natalitetom i mladim ljudima, osjetno pozitivna energija i nove ideje. A mi smo između Istoka i Zapada, ni mladih, ni ekonomije, ni civilizacije. Jednom rječju, toalet civilizacije. Otići ili ostati, još uvijek nisam načisto”, kaže nam Nemanja. 

Dodaje i da nije tačno da mladi u današnje vrijeme - vrijeme senzacionalizma, folka i reality emisija- nemaju izbor.

“Mladi imaju alternative, samo je na njima da je otkriju. Po tom pitanju, situacija je ista svuda, zaglupljivanje je podjednako i u Njujorku i u Gradišci. Samo što oni tamo imaju daleko više alternativa i izbora, nego mi na Balkanu”, naglašava naš sagovornik.

I dok još uvijek dvoji da li je BiH zemlja u kojoj će živjeti i raditi, što se tiče putovanja, ima jasan plan.

Za 10 dana nastavlja svoju pustolovinu. Autostopom planira putovati po Evropi, a relacija je Gradiška - Grac - Beč - Linz - Cirih - Geneva - Grenoble - Torino - Milano - Firenca - Treviso - Trst – Gradiška.

I putovanje biciklom je već isplanirano. Tako će se sljedeće godine ovaj nomad i avanturista iz Gradiške zaputiti ka Južnoafričkoj Republici, preko Španije i Gibraltara. Na ovu ideju je došao jer mu je cilj da napravi što ekstremniju, dužu i jeftiniju ekspediciju, a ko može odoljeti prelijepom Afričkom kontinentu.