Trećega dana, dok je prelazio rijeku, čuo je cviljenje i lajanje i vidio psa na obali koji ga više nije mogao pratiti. Kad se okrenuo da ponese psa preko rijeke, znao je da "nema nazad".
Kujica, koja će poslije dobiti ime Gobi, pratila je Leonarda gotovo 128 km i pritom privukla pozornost svjetske javnosti. Leonard je taj doživljaj i čudesnu pustolovinu koja je uslijedila kako bi udomio Gobi opisao u svojoj knjizi U potrazi za Gobi.
Ljupka kujica ustrajno ga je pratila u stopu preko gorja Tien Shan, golemih pješčanih dina, kroz sela jurti i preko crnih pijesaka pustinje Gobi. Počeo je puštati Gobi da prespava s njim u šatoru, dijeleći s njom ono malo hrane koje je imao i prenoseći je preko brojnih rijeka, čak i kad je to značilo zaostati u utrci
Poslije utrke u lipnju 2016. zarekao se da će pronaći načina da je dovede k sebi kući u Škotsku. Ostavio ju je u Kini s privremenim udomiteljem. Kad je nestala, vratio se u Kinu i organizirao potragu za njom. Leonard se toliko vezao za nju da je pokrenuo crowdfunding kampanju i otputovao u Kinu da je pronađe. Svaki je dan prolazio ulicama Urumqija, a pomagali su mu lokalni ljudi koji su postavljali letke, ispitivali građane i širili vijesti internetom. Tijekom potrage stalno su stizale informacije, ali i opasne prijetnje i Gobi i Leonardu. Neki su prijetili da će ubiti Gobi ako im se ne plati, a drugi da su je već ubili.
Ali jedan poziv iz grada doveo je do ponovnoga susreta Leonarda s Gobi, pronađene na ulici. Kako je Gobi imala ozlijeđen kuk – što je zahtijevalo kirurški zahvat – a morala je i boraviti u obveznoj karanteni, Leonard je s psićem u Kini proveo četiri mjeseca, a zatim su se zajedno vratili u Edinburgh. Povratak kući bio je mnogo teži nego što je pisalo u novinama, o čemu Leonard piše u svojoj knjizi koja je postala bestseler New York Timesa. Gobi sad živi s Leonardom, njegovom suprugom Lucjom i mačkom Larom.
20th Century Fox planira snimiti film o toj pustolovini.
Leonard neće povesti Gobi na ultramaraton koji ove godine namjerava trčati u peruanskoj pustinji, ali je organizirao 2-km rekreacijsku utrku ("Trčite s Gobi") kako bi skupio novac za sklonište za pse u Edinburghu. Dio zarade knjige također namjerava darovati u dobrotvorne svrhe.
Kako kaže Leonard, najteže je bilo pisati o gubicima i teškoćama u svom djetinjstvu, a ta su ga iskustva nadahnula da udomi Gobi.
Poslije smrti očuha Leonardova veza s majkom posve se raspala. "Ništa ne vrijediš", prisjeća se da mu je rekla. "Bilo bi bolje da te nikad nisam imala… Ti si najveća pogreška u mome životu… Mrzim te." Kad mu je bilo 14 godina, noću ga je počela zaključavati u prizemlju kako bi ga odvojila od ostatka obitelji. Godinu dana poslije napustio je dom i počeo s prijateljem živjeti u hostelu.
"Da sam ostao, samo Bog zna što bi se dogodilo sa mnom i kako bih završio – na drogama ili alkoholu", rekao je. "Nisam imao nikoga da mi pomogne, nikoga da me podupre i usmjeri u pravome smjeru. Kad sam vidio Gobi, znao sam da joj netko mora pomoći i da sam ja ta osoba. Želio sam to učiniti."
Preuzeto sa Jutranji.hr
