Sve su glasniji sindikalni zahtjevi širom Evrope da poslodavci i vlade skrate radno vreme sa osam na sedam radnih sati. Time bi radna nedelja u EU umjesto dosadašnjih 40 trajala 35 sati.
Može li se u BiH, gdje je radna sedmica već sada za oko dva sata duža nego u Njemačkoj ili Poljskoj, očekivati skraćivanje radnih sati?
Teško, smatraju sindikalci, jer se kod nas prava radnika krše na svakom koraku, a radna sedmica kod većine, posebno privatnih poslodavaca, traje znatno duže od one zakonom propisane.
Mi smo dno dna i bez velikog i napornog rada, mi ne možemo izaći iz ove krize
Na pitanje da li bi podržali skraćivanje radnog vremena kada bi u BiH bila pokrenuta ovakva inicijativa, kažu da bi, jer bi to povećalo produktivnost u firmama u kojima postoji dobra organizacija.
“I za radnike i za poslodavce, bilo bi korisno skratiti radnu satnicu. Poslodavci bi dobili veću produktivnost, a radnici bi bili odmorniji i efikasniji, što su potvrdila sva istraživanja koja su rađena u evropskim zemljama, pogotovo skandinavskim. Situacija je sada drugačija nego recimo prije pedest godina. Danas imamo savremene tehnologije koje dozvoljavaju skraćenje radne nedelje”, ističe za Buku Obrad Belenzada, predsjednik Konfederacije sindikata RS.
Ipak vjeruje da do skraćivanja radnog vremena uskoro neće doći, jer je BiH specifična zemlja po mnogo čemu.
“Kod nas u BiH sve je na čekanju. Dok se neka odluka donese, prođe voz. Tako bi, vjerujem, prošla i inicijativa u pogledu skraćivanja radne nedelje. Dok bi svi sjeli da se dogovore, prošlo bi vremena i vremena, tako da iskreno ne vjerujem da će radnici u BiH u skorije vrijeme imati kraći radni dan”, rekao je Belenzada.
I predsjednik Udruženja poslodavaca RS Dragutin Škrebić mišljenja je da je BiH daleko od vremena kada će radni dan trajati sedam sati.
“Kod nas se već duže vrijeme uporno vodi kampanja kako da živimo, a da ne radimo. U situaciju u kojoj se trenutno nalazimo uopšte ne treba razmišljati o bilo kakvom skraćivanju radne sedmice. Takođe, primjenjivati nešto što prolazi u Francuskoj ili Švedskoj, kod nas je besmisleno. Švedska 200 godina nije ratovala, ima stabilan politički i privredni sistem. To je jedna uređena država, dok mi nemamo države. Naša politička i ekonomska situacija je strašna, to je prosto za nepovjerovati. Mi smo dno dna i bez velikog i napornog rada, mi ne možemo izaći iz ove krize”, priča za Buku Škrebić.
Dodaje i da je dodatni problem to što su radne navike kod građana BiH dosta nerazvijene. Šveđani rade šest sati konstantno, dok je kod nas prisutan taj “oruk” sistem rada- žurimo se, umaramo, pa onda stanemo i sjedimo.
“Radne navike treba graditi godinama, a mi njih nemamo izgrađene, te stoga u ovakvom sistemu i sa ovakvim načinom rada ne možemo razmišljati o bilo kavom skraćivanju radnih sati. Takođe, moram naglasiti da sam obišao mnoge firme po Njemačkoj, Austriji i Italiji. Tamo se radi puno više nego kod nas. Radi se i po 12 sati, a ta priča o skraćivanju radnog vremena je samo priča za javnost i nešto drugo”, naglašava prvi čovjek Udruženja poslodavaca RS.
Skraćenje radne nedelje u BiH, moglo bi se reći, još je daleko, ali zato su u Švedskoj, koja je ovom pitanju otišla najdalje, mnoge firme uvele šestosatno radno vrijeme.
Eksperiment koji je u ovoj zemlji proveden prošle godine, u staračkom domu u Svartedalensu, gdje su, uz pomoć subvencija lokalnih vlasti, medicinske sestre i njegovateljice prešle s uobičajenog osmosatnog na šestosatni radni dan, dao je neočekivane rezultate - ljudi koji kraće rade su produktivniji. Nakon ovog eksperimenta, mnogi švedski zdravstveni centri, ali i informatičke firme, masovno su prešle na šestosatni radni dan, što je značajno podiglo produktivnost. Radnici urade mnogo više posla nego za osam sati, a pri tom imaju puno više vremena za svoj privatni život. Napomenimo i to da se plata nije smanjivala, ostala je ista.
40-satna radna sedmica je stvar prošlosti
Da li više radnih sati znači i veću produktivnost?
Prema istraživanjima, ne znači.
Naime, već duži niz godina ekonomisti ističu da prekovremeni rad negativno utiče na produktivnost. Tako je britanski ekonomista John Hicks, koji se pitanjem produktivnosti i radne stnice bavio još 1930. godine, zaključio da produktivnost opada s porastom radnih sati.
Do sličnih podataka je došao i John Pencavel sa Stanford Univerziteta. Njegovo istraživanje je takođe pokazalo da je smanjenje radnih sati dobro za produktivnost, dok produktivnost značajno opada u slučajevima kada se radi više od 50 sati sedmično. Još jedna zanimljivost Pencavelovog istraživanja je da na produktivnost značajno utiče i odsustvo dana odmora, poput nedjelje.
Treba istaći i da se dužina radne nedelje mijenjala kroz vrijeme. Tako su, nakon prve industrijske revolucije, kada je uveden cijeli niz novih tehnologija, radnici u fabrici radili 12 ili čak 14 sati dnevno, 6 ili 7 dana sedmično. Ubrzo nakon toga, 40-satna radna sedmica postala je osnova na kojoj je strukturirano radno mjesto. Sve je poteklo od davne ideje koja je imala slogan: “Osam sati rada, osam sati rekreacije i osam sati sna.”
Navedimo i to da je u Grčkoj prosječni broj radnih sati među najvećim među članicama OECD-a, a njihova ekonomija je u zastoju dijelom i zbog nedostatka produktivnosti radnika. Nasuprot tome, ekonomija u Njemačkoj i Švedskoj je jaka, a tamo ljudi rade značajno kraće.
Gdje je u svemu ovome BiH teško je reći. Mi nemamo razvijenu privredu, stabilnu državu, a zbog ogromne nezaposlenosti, slabe sindikalne i pravne zaštite, radnici se bore za poslove, pa ćute i rade koliko se od njih traži.
Stoga je za očekivati će vijest o kraćoj radnoj satnici sa istom platom u BiH odjeknuti u nekim dalekim budućim vremenima. A možda ni tada.
