Kako drugačije objasniti nekontrolisane istupe u javnosti, neuravnoteženo ponašanje i sulude opasne izjave koje su uplašile svakog razumnog i normalnog.
Navikli smo da Dodik sam sebe demantuje, ali to do sada nije radije u samo par minuta i u jednom intervjuu. Kako bi pokušao da se opravda kod stranih ambasadora i prikrije najnovije beskrupulozno gaženje i poniženje Narodne skupštine, koja ne mareći za stav i mišnjenje građana Zaključkom Kolegijuma traži od Vlade da promijeni Zakon o praznicima i uskladi ga sa Odlukom Ustavnog suda BiH a istovremeno se na referendumu od građana traži mišljenje o Danu RS i odluci Ustavnog suda BiH, Dodik se za „Sputnjik“ pravda da referendum nije o otcjepljenju Republike Srpske i da mu to nije u planu. Poslije samo nekoliko minuta, ničim izazvan kaže da će se Republika Srpska otcijepiti ako neko pokuša da je napadne!?
Na pitanje novinarke, koja je i sama bila zaprepaštena i iznenađena njegovim lupetanjem, na čiju pomoć Republika Srpska može računati ako bude napadnuta, da li Rusije, Srbije, Dodik odgovara „Naravno da je Republika Srpska spremna da se brani od vojnog napada. Računam na svašta, prije svega na naš narod.. Ti muslimani misle da su neka gromada, siletina, ali kakvi, oni su frustrirani.. Oni imaju namjeru da iz Sarajeva preko Sokoca izbiju na Drinu, ali lakše se braniti nego napadati svakako...“
Marginalni Sefer Halilović pod uticajem lijekova u predizbornoj kampanji možda i može da mlati gluposti, jer ne govori u ime naroda i važne nacionalne institucije već u svoje i u ime neke minorne stranke, ali to nikako nije dopušteno predsjedniku Republike Srpske. Dodik nažalost predstavlja jedan narod i Republiku Srpsku, njegova riječ bi trebala da ima određenu težinu, pa bi zbog toga morao da se kontroliše i bira riječi koje će izgovoriti u javnom nastupu. Bez ikakvog povoda i razloga plašiti građane novim ratom i stradanjem, pričati o ratnim planovima, davati neodmjerene izjave i stalno dizati tenzije i igrati se sa vatrom i sudbinom jednog naroda i entiteta je nedopustivo. Poslednja izjava predstavlja samo kap koja je prelila čašu, i vrijeme je da se napokon kaže DOSTA JE.
Zbog čega, sa kim i u čije ime bi Dodik ratovao, koga bi branio i ko bi nastradao... Na koji „naš narod“ Dodik računa? Da li na milion obespravljenih, pokradenih, poniženih, siromašnih i izvaranih koji se u talasima iskupljaju i smjenjuju ispred njegove Palate tražeći milostinju jer su oni i njihova djeca goli, bosi i gladni.. Da li smatra da je nekoliko stotina loše opremljenih policajaca sa starim pištoljima, pod komandom sitnog špijuna Predraga Ćeranića i para-udbaša i kosovca Dževada Galijaševića, sposobno da brani Republiku Srpsku od napada neke vojne sile? Zar nam u prošlom vijeku nije bilo dovoljno žrtava i stradanja za narednih 300 godina, i zar opet treba da mladost gine i ide sa svojih ognjišta kako bi lažni Otac nacije sebe amnestirao i spasio sakrivajući opljačkani novac?
Dodik je u trenutku ludila i napada panike bez konsultacija sa važnim političkim faktorima i Srbijom raspisao referendum ne računajući na eventualne posledice i ne razmišljajući o izlaznoj strategiji. Sada kad je stisnut uz zid de fakto je odustao od referenduma pretvorivši ga u neobaveznu anketu koja može skupo da nas košta. Kako se stvari odvijaju, koliko je izgubio razum i vezu sa stvarnošću, nije isključeno da bi sutra u nekon incidentu zapucao i napravio haos, a naknadno tražio podršku Srbije i Rusije da ga vade iz vatre.. Srbija, a da ne govorimo o Rusiji, ni 90-ih nije bila spremna da čuva Ustavni poredak SFRJ i ratuje preko Drine, a osim praznih velikih riječi suvišno se i pitati kakvu bi pomoć mogli očekivati od prozapadnog Vučića, Stefanovića i Gašića koji su olako odrekli svojih državljana na sjeveru Kosova.. Niko više nije spreman da se žrtvuje i strada radi neke budale i interesa nekolicine moćnika.
Očito je da je Dodik, a sa njim i svi mi i Republika Srpska u velikom problemu. Režim se nalazi u terminalnoj fazi raspadanja, i sa njima svaki dan je neizvjestan i dug kao godina. Smatram da zbog najnovijih nekontrolisanih istupa, gaženja Narodne skupštine i institucija Republike Srpske, ekonomskog kolapsa, urušavanja sistema i institucija te sveopšte kataklizmične situacije pod hitno treba tražiti Dodikovu ostavku i raspisivanje opštih vandrednih izbora.
Masovnim izlaskom na lokalne izbore i kažnjavanjem bahatih i odmetnutih vlastodržaca, građani mogu prekratiti muke i svrgavanjem nenarodnog režima spriječiti dalje nekontrolisano ponašanje i poteze koji narodu i Republici Srpskoj mogli nanijeti nesagledivu štetu i posledice.
Ako je vođa izgubio razum, nije ga izgubio cijeli narod. Dovoljno je samo da kod većine građana prevlada zdrav razum i napokon ćemo se osloboditi zla i velikog tereta koje nas pritiska i guši dugo vremena, a potom krenuti u dugotrajni proces oporavka naroda, društva, institucija i države.
