<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Danilo Kovač, profesor banjalučke Gimnazije: Razvoj kritičkog mišljenja kod učenika predstavlja prioritet

INTERVJU

"Mislim da rad na razvoju kritičkog mišljenja učenika predstavlja prioritet. Nezaobilazno memorisanje nastavnog sadržaja predstavlja tek prvi stepen znanja."

21. juni 2021, 8:43

 

Danilo Kovač, profesor banjalučke Gimnazije, diplomirao je na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Banjaluci sa najboljim prosjekom u svojoj generaciji. Na istom fakultetu odbranio je master rad, za koji je dobio prestižnu nagradu Fondacije „Slobodan S. Begović“, dodijeljene na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Druge master studije, iz nastave istorije, završio je na Univerzitetskom koledžu u Londonu (UCL) koji je osmu godinu zaredom prvorangirani univerzitet na svijetu za izučavanje nastave i obrazovanja. Boravio je na studijskim putovanjima na univerzitetima u Sorboni, Versaju, Beču i Trstu. Dobitnik je stipendija i grantova britanske, ruske, francuske vlade, kao i Američke akademije u Rimu. Trenutno je doktorand i stipendista Univerziteta u Rimu – La Sapienza.

Ovaj profesor banjalučke Gimnazije postao je eksterni ocjenjivač za istoriju u programu Međunarodne mature.

 

U čemu se ogleda posao eksternog ocjenjivača u programu Međunarodne mature?

Škole koje nude program Međunarodne mature putem savremenih nastavnih metoda pripremaju učenike za zahtjevne završne ispite. Učeničke radove ne ocjenjuju profesori u njihovoj školi, već ih ocjenjuju eksterni ocjenjivači širom svijeta, koji su zaduženi da utvrde konačne ocjene. 

Po čemu se nastava u programu Međunarodne mature razlikuje od tradicionalne nastave?

Program Međunarodne mature osnovan je u Ženevi 1968. godine, a u Gimnaziji Banja Luka izvodi se već petnaest godina. Cilj Programa je da učenicima pruži diplomu koja je visoko vrednovana prilikom upisa na studije i van granica svoje zemlje. Ovi učenici slušaju svega šest do sedam predmeta. Od toga su tri  obavezna, a ostali su izborni. Oni takođe biraju da li žele predmet izučavati na standardnom ili visokom nivou. Standardni nivo nastavnog predmeta podrazumijeva četiri, a visoki šest časova sedmično. Predviđeno je da se nastava odvija na engleskom jeziku, u malim grupama, uz korištenje savremenih udžbenika i nastavnih sredstava. 

Na koji način se odvija nastava istorije u programu Međunarodne mature?

Iz predmeta istorija, učenici pišu eseje o različitim istorijskim temama. Tom prilikom oni pokazuju do koje mjere su shvatili političke procese, te memorisali potreban broj činjenica. To je osnovni, ali ne i jedini cilj nastave istorije. U svojim esejima učenici treba da pokažu razumijevanje uzročno-posljedičnih veza, uzroke postojanja različitih perspektiva, te steknu vještinu oblikovanja argumenata. Neophodno je da pokažu ličnu precepciju zadate teme, koja mora biti zasnovana na iznesenim istorijskim podacima i činjenicama.

Pored toga, učenici analiziraju istorijske izvore, njihove sličnosti i razlike, te daju argumentaciju u vezi sa njihovom vjerodostojnošću. Kako bi uspješno analizirali karikature i njihove političke i socijalne poruke, učenici treba da poznaju politički i istorijski kontekst, kao i duh vremena u kome su nastale. Jedan od ciljeva nastave istorije je motivisati učenike da analiziraju i preispituju informacije, a ne da slijepo vjeruju svemu što pročitaju.

Budući da učenici širom svijeta polažu iste ispitne sadržaje, nacionalna istorija se ne obrađuje u programu Međunarodne mature. Po mom mišljenju, ova činjenica predstavlja najveći nedostatak nastave istorije, koji je samo jednim dijelom moguće prevazići fleksibilnošću nastavnog plana i programa, kao i slobodom koju nastavnik ima usljed velikog broja časova i radom u malim grupama. 

 

Na koji način unaprijediti naše gimnazijsko obrazovanje?

Naše gimnazijsko obrazovanje ima veliki broj prednosti. Gimnazijski planovi i programi obiluju akademskim sadržajima koji imaju potencijal da učenicima pruže široko obrazovanje. Uprkos tome,  kompletno obrazovanje je odavno sazrelo za reformu, što potvrđuju i rezultati PISA testa. Budući da je reforma gimnazija u Republici Srpskoj u toku, ostaje da sačekamo ishod, te da tada sudimo da li ispunjava naša očekivanja. 

Mislim da rad na razvoju kritičkog mišljenja učenika predstavlja prioritet. Nezaobilazno memorisanje nastavnog sadržaja predstavlja tek prvi stepen znanja. Memorisanje je neophodno, ali ne i dovoljno. Ako znanje ne oblikuje i obrazuje poglede i stavove o određenoj temi, problemu, odnosno šire,  percepciju pitanja od životnog značaja, potencijal znanja nije iskorišten. Na taj način, učenici koji poznaju veliki broj informacija iz društvenih nauka trebalo bi da mogu kritički sagledati informacije iz domaćih ili stranih medija, umjesto da ih slijepo prihvate kao istinite. Temeljno izučavanje različitih običaja i kultura, kroz istoriju, geografiju, sociologiju, književnost i mnoge druge predmete, trebalo bi da utiče na razbijanje predrasuda i stereotipa, kao i njihovo prepoznavanje u široj društvenoj sredini. Pomenuću dobro poznati primjer učesnika Vanzejske konferencije, kada su nacistički funkcioneri raspravljali o metodama potpune eliminacije Jevreja sa lica zemlje. Mnogi od učesnika ove konferencije, održane u januaru 1942. godine, imali su doktorate sa prestižnih svjetskih univerziteta iz različitih oblasti. Danas se postavlja pitanje na koji način su njihovo obrazovanje i činjenice koje su usvojili uopšte uticali na formiranje njihovih ličnosti. Drugim riječima, želim reći da puko memorisanje nastavnih sadržaja nije dovoljno.

Sa druge strane, ne smijemo doći u iskušenje da naše opširne nastavne sadržaje previše pojednostavimo, jer je potreban određeni broj preciznih pojedinačnih činjenica i primjera pomoću kojih bi učenici mogli formirati svoje mišljenje o određenom problemu ili životnom pitanju. Za svaki predmet neophodno je pronaći odgovarajući balans, te objediniti potencijal memorisanja nastavnog sadržaja i njegov uticaj na razvoj vještina i formiranje ličnosti učenika. Taj proces iziskuje veliki trud i posvećenost, kao i stručno i pedagoško znanje. 

Smatram da je sadržaje pojedinih nastavnih predmeta potrebno na neki način integrisati. Drugim riječima, neophodno je istu nastavnu temu sagledati kroz prizmu različitih predmeta. Ako govorimo o periodu 15. vijeka, učenici bi trebalo da znaju istorijske procese, kao i težnje domaće i strane književnosti, te domete likovnih umjetnosti, muzike i filosofije. Ovi segmenti se zaista obrađuju iz različitih nastavnih predmeta u našim školama, ali njihova međusobna povezanost nije dovoljno naglašena. Ako ta veza ne postoji, učenici doživljavaju predmete kao potpuno različite i nepovezane cjeline, što onemogućava sticanje koherentnog znanja, a potencijal transfera znanja ostaje neiskorišten. Teme koje integrišu nastavne sadržaje moguće je naći, ne samo u društvenim, već i u prirodnim naukama, što predstavlja osnovu za sprovođenje STEM projekata.

Jako je bitno podsticati stručno usavršavanje nastavnika. Nastavnici koji su pod teretom sve većih administrativnih obaveza i nisu motivisani za sopstveno usavršavanje, teško će postati uzor, motivacija ili inspiracija svojim učenicima.

Da li postoje značajne razlike između zahtjevnih zapadnoevropskih škola i naših gimnazija? 

Fokusiraću se na pozitivne primjere, raznolikog zapadnoevropskog obrazovanja, koji bi nama mogli služiti kao uzor. U zapadnoevropskim obrazovnim sistemima postoji veći fokus na ishodima znanja. Mladi ljudi, koji sve brže sazrijevaju, zaista treba da znaju za šta će im koristiti svaka nastavna lekcija, odnosno zašto je ona značajna za njihove živote. Nastavnici, kao i nastavna sredstva, naglašavaju takve sadržaje, u cilju pobuđivanja unutrašnje motivacije učenika. Ako gimnazijski nastavnik nije u stanju da ispuni te zahtjeve, postavlja se pitanje svrsishodnosti nastavnih sadržaja.

Osim toga, učenici se osposobljavaju da pismenim putem, u definisanoj formi, prezentuju svoje činjenično znanje o određenoj temi, te ga povežu sa svojom ličnom percepcijom. To je jedan od osnovnih koncepata na kojim se zasniva zapadnoevropsko obrazovanje. Pored toga, učenici se osposobljavaju da pristupe informacijama o određenoj temi, čiji se broj rapidno umnožava. Cilj nastave nije samo memorisati veliki broj informacija, već razlikovati relevantne od nerelevantnih.

Zbog stepena ekonomskog razvoja, zapadnoevropskim društvima je lakše nego zemljama našeg regiona obezbijediti savremene laboratorije, stručne ekskurzije, te razmjenu iskustava sa drugim školama. Međutim, i kod nas ima pozitivnih primjera za čiju realizaciju  nisu potrebna značajna finansijska sredstva, već dobra volja. Profesorica italijanskog jezika Gimnazije Banja Luka, Romina Guido-Pajić uspostavila je, na svoju inicijativu, razmjenu učenika između svoje škole i nekoliko italijanskih gimnazija. Tom prilikom naši učenici provedu nekoliko dana u italijanskim gimnazijama, i budu smješteni kod svojih vršnjaka, koji im uzvraćaju posjetu. Mislim da ovakva praksa može biti dobar primjer nastavnicima našeg regiona. 

Maturski ispiti u mnogim evropskim gimnazijama su mnogo zahtjevniji nego naši. Imam utisak da kod nas ti ispiti postaju formalnost, koju u prvom, a mnogo rjeđe u drugom roku ispune i oni učenici koji su uložili minimalan trud.  Sa druge strane, učenici u mnogim zapadnoevropskim školama polažu zahtjevne ispite iz više predmeta koji se ocjenjuju eksterno. U ovom kontekstu naglasio bih da postoji predrasuda kako naši učenici pohađaju zahtjevnije gimnazije od svojih vršnjaka u Zapadnoj Evropi.  Čini se da je jednako neutemeljena tvrdnja da nadareni učenici iz naših škola ne mogu da se nose sa zahtjevima prestižnih svjetskih univerziteta. Svjedoci smo brojnih primjera koji opovrgavaju ovakve tvrdnje.

Generalizacije u kontekstu glorifikacije ili potpunog potcjenjivanja naših gimnazija ne mogu biti produktivne. Osnovni prioritet je suštinsko, a ne formalno, sagledavanje nedostataka našeg obrazovanja, a rad na njegovom unapređenju bi trebalo da postane jedan od društvenih prioriteta.