<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dejan Ilić: Čija je pravda u Srbiji?

STAV

Dobrica Veselinović iz Inicijative NDBGD osuđen je zbog organizacije neprijavljenog skupa podrške grupi Pravda za Davida iz Banjaluke u decembru 2018, na platou ispred Filozofskog u Beogra

11. august 2020, 1:19

 

Evo jednog važnog pitanja – kada se ispred suda okupe radnici da podrže svog optuženog generalnog direktora i da uz to izvređaju svog kolegu radnika čiji je sin najverovatnije krivicom tog istog direktora i dvojice njegovih saradnika (zbog čega se sva trojica i izvode pred sudiju) poginuo u fabrici u kojoj svi zajedno rade, da li to podleže gonjenju zbog organizovanja neprijavljenog skupa? Ako domaći Ustav i zakoni treba da budu neselektivni, onda bi organizatori tog odurnog radničkog/režimskog skupa ispred ivanjičkog suda u oktobru 2019. morali biti izvedeni pred sud i osuđeni baš kao što je netom osuđen Dobrica Veselinović iz Inicijative Ne davimo Beograd zbog organizacije neprijavljenog skupa podrške grupi Pravda za Davida iz Banjaluke u decembru 2018, na platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Ali, nema pod režimom s Vučićem na čelu pravde u Srbiji kao što je nema ni za ubijenog mladića Davida Dragičevića u jednom od dva entiteta u Bosni i Hercegovini s Dodikom na čelu. Ima samo selektivnog iživljavanja koje se hoće predstaviti kao vršenje prava. Hajde onda da vidimo po kom osnovu se vrši selekcija. Uporedimo dva skupa i razloge za njih.

Čitalac se seća, 14. jula 2017. u eksploziji baruta u fabrici u Lučanima poginula su dvojica radnika Milomir Milivojević i Milojko Ignjatović. Zamenik javnog tužioca u Ivanjici za nesreću je okrivio trojicu rukovodilaca fabrike, sa generalnim direktorom na čelu. U oktobru 2019. u Lučanima se okupljaju radnici da se prevezu do Ivanjice i podrže direktore pred sudom. Ispostaviće se kasnije, kako se kaže u vesti, da su svi dobili slobodan dan i dnevnicu za „spontanu“ podršku. Što nedvosmisleno znači da je skup bio organizovan, iako neprijavljen. Šta se dogodilo potom u Ivanjici, ispred suda, dugo je pritiskalo Srbiju kao nepodnošljiva sramota. Plaćenici su se ispred suda okomili na svog kolegu čiji je sin poginuo, a aplauzima su dočekali okrivljene direktore. Smrt radničke solidarnosti tako je bila potvrđena i overena uvredama.

David Dragičević, dvadeset jedna godina, nestao je u Banjaluci u martu 2018. Pronađen je nekoliko dana kasnije mrtav. Tobože se udavio u vodi dubokoj do gležnjeva. Iako se navodno udavio, po telu je imao modrice od teškog prebijanja (na smrt). Policija hitro izdaje krajnje sumnjivo saopštenje o Davidovoj smrti. Reakcija policije bila je okidač za Davidove roditelje da se pobune i zatraže istinu o smrti svog sina, to jest – pravdu za Davida. Roditeljima su se pridružili prvo njihovi potreseni sugrađani a onda i sunarodnici iz čitave Bosne i Hercegovine. Do kraja 2018. žitelji Banjaluke i čitave Bosne zahtevali su da policija položi račun za Davidovu smrt. Protesti su se širili da bi u decembru, pred izbore imali vrhunac, a odmah potom i antiklimaks – vlast je reagovala brutalno: zabranom skupova i hapšenjem roditelja. I roditelji i sa njima solidarni sugrađani do danas su mete progona Dodikovog režima.

Smrt deteta je jedan od najjačih tabua. Roditelji koji su ostali bez deteta su praktično nedodirljivi u svojim zajednicama. Prema njima se ponaša sa krajnjim obzirom i poštovanjem. Sve to, opet, sa jasnom svešću da ni tako ništa ne može nadoknaditi njihov gubitak. U Banjaluci, a kasnije i u Ivanjici, taj tabu je prekršen. U Banjaluci su uhapsili oca i majku ubijenog Davida Dragičevića, pod sumnjom da „ugrožavaju bezbednost najviših zvaničnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske“. U Ivanjici su roditelji i sestra poginulog radnika izvređani pod sumnjom da ugrožavaju komfor direktora fabrike. I jedno i drugo simbolično je obeležilo totalni raspad zajednica sa Dodikom, odnosno Vučićem na čelu.

Ako su i organizovali skup ispred Filozofskog fakulteta, Dobrica Veselinović i Inicijativa Ne davimo Beograd – bili su tamo i drugi čelnici opozicije (udruženi u tadašnji, a danas već bivši, Savez za Srbiju u nastajanju), ali iz nekog razloga samo Veselinović plaća sudski ceh – uradili su to da bi sačuvali barem tragove ljudskosti u našoj zajednici. Organizatori skupa u Ivanjici, najverovatnije upravo okrivljeni direktori, pozvali su radnike ispred suda da zatru i samu pomisao na ljudskost. Ponovimo, za neprijavljeni skup u Ivanjici niko ne odgovara, za skup ispred Filozofskog osuđen je njegov navodni organizator. Da zaključimo šta je osnov selekcije: zakoni i sudovi ovde (i tamo) štite ubice i privilegovane, a kažnjavaju za ljudskost, solidarnost i elementarnu želju za pravdom i istinom.

Peščanik.net, 11.08.2020.