Hakerski napad na medije i da li nam je potrebna BUKA?
Prethodnih dana se desio hakerski napad na medijski portal BUKA, koji je očigledno bio veoma dobro koordinisan.
Određenima sigurno jeste u cilju da se BUKA obori, kako se ne bi pisalo o određenim temama.
Međutim, usput sam vidio i popriličan broj komentara „običnih građana” koji su srećni zbog napada i koji bi voljeli da BUKA i svi slični portali nestanu.
Oni su ljuti, ali ne na one koji im život i svakodnevicu čine lošom, nego na novinare i medije koji im ukazuju na to.
Oni su razočarani, ali ne u neispunjena obećanja političara, nego na one koji govore o tim lažnim obećanjima.
Oni su bijesni, ali ne na one koji siju mržnju, nego na one koji pišu protiv nje, što često nije nimalo popularno.
Zašto nisu u pravu ti bijesni građani i zbog čega nam treba BUKA? Kako to da ta BUKA uopšte smije i da postoji?
Prvo, BUKA, Gerila, e-Trafika i slični medijski portali su mjesta na kojima možete pročitati i vidjeti stvari onakve kakve jesu.
Nekada se možda i potkrade koja greškica, ali to nije modus operandi ljudi koji rade u tim medijima.
Ono što se pročita nije uvijek lijepo, divno, bajno i krasno i često nije u skladu sa društvenim popularnim svjetonazorom. Ali baš u tome i jeste caka. Tu možete pročitati ono čega često nema na drugim mjestima.
Istina kod nas nije ružičasta, već je većinom u sivim tonovima, a nekada je i dobrano crna. A pravi mediji moraju da je iskažu, prenesu, a ako treba i kritikuju one koji je čine takvom.
Drugo, u BiH javni servisi i mediji sa javnim frekvencijama ponekada rade svoj posao navrat-nanos i često služe za teške političke obračune.
U takvom verziranju istine vi možete vidjeti snimke na kojima su protesti od 10 000 i više ljudi okarakterisani kao skup šačice građana, napade i opravdavanje smrti ili sramno laganje o politikantskim malverzacijama.
E na Buci i ostalim sličnim portalima, možete da vidite da istina nije baš onakva kakvom je predstavljaju određeni javno usmjereni mediji, da na protestima ima mnogo više ljudi i da vox populi nije samo na jednoj strani, da za ubijanje i smrt nema opravdanja i da se malverzacije moraju otkrivati i procesuirati.
Treće, ne možete biti dobar medij, a da vas svi vole. Ako vas svi vole, onda treba da se zapitate da li uopšte radite dobar posao.
BUKA je specifična i svakako da je na sebe privukla bijes određenih grupa zbog svog pisanja.
Za nju govore i pišu ljudi sa različitim pogledima na svijet i iz različitih profesija. I sam sam dao par izjava i napisao par tekstova za Buku. Niti jedan nije kraćen niti mi je naznačeno da nešto mijenjam. To dovoljno govori o mnogim stvarima, a prevashodno o slobodi misli i izražavanja, koja, onda kada je neokovana, može da pomjera stijene.
Jasan je zadatak ljudi u Buci, a to je da kroz tekstove šire principe demokratije, ljudskih prava, vladavine prava, jednakosti, antidiskriminacije, javnog interesa i borbe za bolje, analitičko i kritičko društvo.
To znači da se kroz Buku diseminišu vrijednosti koje tvore, bar u idealu, današnju evropsku civilizaciju. A ta civilizacija bi trebalo da bude utočište ravnopravnosti i bolje budućnosti. Nažalost, te vrijednosti se krše svaki dan. Ipak, bitno je da se prenose, naglašavaju i slave, jer se samo tako njihovo kršenje može i zaustaviti.
Sam cilj i posao novinara nije da ih svi vole, niti da budu sušti prenosioci saopštenja. Ne, usmjerenje novinara je da budu, kao što to Sud u Strazburu veoma lijepo naglašava, „psi čuvari javnog interesa”. Javnog interesa, koji je interes svih građana, i u čiju odbranu mediji otkrivaju i izlažu sudu javnosti zakulisne radnje svih onih koji bi željeli da njihov privatni interes postane i interes javnosti.
Četvrto, Buka je popularna i to je određenima problem.
Kada imate preko 300 000 pratilaca na Fejsbuku i ogroman broj čitalaca portala, to znači da mnogi od vas dobijaju informacije o stanju u društvu.
E sad, određeni krugovi bi voljeli da se informacije upijaju samo sa jednog izvora i da imaju istomisleće javno mnjenje. Ali, što reče Lipman, gdje svi misle isto, tu niko i ne misli.
Portal koji ima hiljadu čitanja na dan i ne predstavlja veliku smetnju, jer njegove informacije dolaze do malog broja građana. Portal koji ima 100 000 čitanja na dan predstavlja, pak, opasnost za određene interesne i političke krugove jer njegove informacije upija ogroman broj ljudi. Taj portal može da građanima ukaže da nije sve tako krasno kao što im se servira i da ih natjera na ulice. Ili na glasanje. Ili na pravnu borbu. Ili na promijenu svijesti...
A u tome je onda i veliki problem. Zato što građanin koji „daje šansu mozgu” i ne misli onako kako vladajući i ini žele da misle, predstavlja stalnu prijetnju za veženje jednobojnih tepiha u kome se niko neće buniti ni zbog čega.
...
Suma svega je da građani koji se raduju napadima na Buku nisu svjesni svoje nesvijesti.
Nesvijesti, koja ih u svijetu gdje nema portala koji govore da je car go, dovodi do toga da će sutra i oni biti goli i bosi, ali da neće imati to ko da istraži, prenese i kritikuje, jer će svi ionako misliti da živimo u zemaljskom raju u kome ne može bolje, i da takvi problemi ne postoje, sem u izmišljanjima neprijatelja države i vlasti.
Zvuči tako poznato, zar ne?
Puna podrška timu BUKA portala!
Preuzeto sa FB profila autora https://www.facebook.com/LuckaDejan/posts/2693492314227374
