<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Djeca iz Doma Rada Vranješević u izolaciji: Dane provode mirno, u kreativnom radu, a zadaće na vrijeme završavaju

FOTO

Iako je u Domu Rada Vranješević smješteno osamdesetoro djece različitog uzrasta, u jutarnjim časovima kada smo ih posjetili, u Domu je vladao mir.

09. april 2020, 11:34

 

U toku je bila nastava za školarce, a za manju djecu kreativne aktivnosti. Djeca su podijeljena u grupe i kroz kreativan i obrazovan rad provode dane u izolaciji.

U domu su smještena djeca različitog uzrasta, od beba, do djece školskog uzrasta i mladih koji studiraju.

Vladimir Kajkut, direktor Doma za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević”, rekao je da je veliki izazov organizovati radni dan i u normalnim okolnostima kada imate 80 djece u jednoj „velikoj kući“ , a taj izazov je još veći u ovim vanrednim okolnostima, jer je dom uveo posebnu mjeru zabrane izlazaka iz kruga ustanove.

 

 

„Cjelokupni prostor je dezinfikovan, a na samom ulazu u Dom svi moraju proći kroz koridor dezinfekcije. Zabranu izlaska djece van dvorišta Doma uveli smo da bismo spriječili da koronavirus uđe u ustanovu. Djeca provode vrijeme u vaspitnim grupama, u dvorištu Doma i redovno obavljaju školske aktivnosti i prate nastavu. Naši se vaspitači maksimalno zalažu kako bi sva djeca iz njihove vaspitne grupe redovno pratila školu i kako bi zadaće na vrijeme završavali i da je na dnevnom nivou dostavljaju nastavnicima. Pojačali smo rad na edukativnim radionicama, zatim djeca vole kulinarske sekcije u okviru kojih sami uče da kuhaju i pripremaju hranu. Nedavno smo organizovali i sekciju izrade maski zajedno sa tetama i vaspitačima“, rekao je Kajkut za BUKU.

On dodaje da su u okviru doma organizovane razne sportsko-rekreativne aktivnosti, a to su mali fudbal, odbojka, košarka, stoni tenis.

 

 

„Imamo i psihološke sekcije, gdje naš psiholog zajedno sa stručnim timom radi radionice očuvanja mentalnog zdravlja djece. Sa djecom se razgovara o samoj stuaciji u kojoj se nalazimo, ostanku u domu, edukujemo ih o samom virusu. Na neki način djeci pokušavamo da popunimo vrijeme mimo škole, da ih animiramo, da ne izražavaju toliku želju za izlaskom iz kruga Doma. Jako je to teško, jer nam je veliki broj djece osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta, gdje su djeca navikla da prošetaju i imaju svoje društvo iz škole“, ističe Kajkut.

Kajkut ističe da je i radno vrijeme svih radnika doma redukovano, a radi se po timovima da bi se i na taj način smanjila mogućnost unošenja virusa, a ukoliko bi se virus i desio, da se jedna grupa ljudi može izolovati, a da druga grupa može ostati da radi.

 

 

Što se tiče ishrane djece, Kajkut kaže da su doručak i večera organizovani u vaspitnim grupama, a ručak je inače organizovan u velikoj trpezariji, da bi se djeci dočarao zajednički obrok kao u biološkoj porodici. Međutim, sada je i taj ručak morao da se redukuje, odnosno da djeca imaju razmak jedni između drugih.

„Već dvadesetak dana smo u ovom režimu rada i nadam se da ćemo uspjeti do kraja, ali i da će ovo što prije proći. Kao rukovodilac obišao sam sve vaspitne grupe i obavio sam razgovor sa djecom da im približim opasnost virusa. Prošle sedmice imali smo nekoliko zahtjeva za smještaj nove djece, što je mene zabrinulo, jer nismo znali iz kakvog okruženja dolaze djeca i da li su bili sa nekim rizičnim kontaktima. Međutim, stav Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite jeste da sistem ne može da stane i da je to kategorija djece bez roditeljskog staranja, a mi kao jedina institucija ovog tipa u RS treba da prihvatimo tu djecu. Obavljeno je testiranje djece i pokazalo se da su negativna i pored toga mi smo ih izolovali u jednu posebnu grupu. To su dva dječaka, jedna djevojčica i jedna beba, gdje posebna osoba vodi brigu o njima. Nakon perioda izolacije, djeca će biti prebačena u redovne vaspitne grupe“, pojašnjava Kajkut.

 

Kajkut je rekao da, pored djece i tinejdžera, u domu borave i studenti, a nekoliko ih je već završilo fakultete boraveći u domu.

„Mladi koji su smješteni u našu ustanovu imaju mogućnost besplatnog studiranja. To smo uspjeli da dobijemo donaciju od nekoliko fakulteta u Banjaluci. I sada imamo studente u domu i nadam se da će i oni da uspješno završe fakultete i da ćemo im uspješno naći zaposlenje. Imamo momka koji je odrastao u domu, stigao je kad je bio beba, a on sada uspješno završava stažiranje u zdravstvenim ustanovama za višeg fizioterapeuta. On je primjer svoj djeci u domu“, rekao je Kajkut.

Sam Dom je u proteklom periodu ušao u proces transformacije, što je bilo i naloženo od resornog ministarstva, ali i UNICEF-a BiH prema direktivama Evropske unije, što podrazumijeva uvođenje novih usluga socijalne zaštite u ovu ustanovu, a smanjenje broja djece bez roditeljske zaštite u domskom smještaju i povećanje broja djece u hraniteljskim porodicama.

 

 

"Mi smo već više od godinu dana u ovom procesu i od 94 djece koliko smo imali prije godinu i po dana taj broj se redukovao na 78. Ovaj proces transformacije podrazumijeva uvođenje i novih usluga kao što je novootvoreni vrtić u okviru doma. Planiramo da otvorimo prihvatilište za djecu koja su žrtve nasilja, kao i savjetovalište koje podrazumijeva prevenciju izdvajanja djece iz bioloških porodica, kao i stanovanje uz podršku koje ima za cilj osamostaljivanje djece nakon završene škole ili fakulteta“, ističe Kajkut i dodaje da imaju dosta stvari u planu, ali trenutna situacija ih je malo zakočila u realizaciji planiranog.

Kajkut kaže da je veliki izazov izboriti se za dobar i kvalitetan život za djecu nakon izlaska iz doma.

 

„Problem je što sami pravilnici o zapošljavanju ne poznaju kategoriju djece bez roditeljskog staranja da bi imali neko bolje bodovanje za dobijanje posla. Mi smo u nekoliko navrata slali takve inicijative i resornom ministarstvu i poslodavcima. Međutim, uglavnom se zapošljavanje djece svodi na dobru volju poslodavaca ili na naša lična poznanstva. Na godišnjem nivou između troje i šestero djece završe školu i potrebno je sistemski pokušati da im se da mogućnost lakšeg zapošljavanja. Mi kad nam dijete dođe u dom, bez obzira koliko ima godina, sa stručnjacima pravimo dugoročni plan izlaska iz doma, u smislu koju školu dijete da upiše i koje bi za njega bilo najbolje zanimanje“, ističe Kajkut.

Praksa je pokazala, kaže Kajktut, da se djeca nakon izlaska iz doma odlučuju da ostanu u Banjaluci kao većem gradu, jer djeca često dolaze iz manjih sredina, gdje nemaju mogućnost zaposlenja. Naš sagovornik kaže da oni ostaju u komunikaciji sa mladima i nakon izlaska iz doma, prate njihov životni put i nastoje im pomoći ako su u prilici.