I za sada mu odlično ide. A kako i ne bi, kad je sve javne resurse podredio održavanju na vlasti i stvaranju široke podrške na političkoj sceni.
Shodno tome, Dodik i SNSD su u posljednjih nekoliko mjeseci uspjeli da od svojih političkih partnera naprave političke poslušnike. U isto vrijeme, ogroman posao su napravili na razbijanju opozicionih stranaka. Jednostavno, usitnjavanje političkih partnera ili protivnika je postalo model djelovanja SNSD-a.
Razbijanje najveće opozicione stranke započeto je izdvajanjem Nenada Stevandića iz SDS-a i omogućavanjem ovom čovjeku da kroz javne resurse izgradi respektabilan politički priljepak SNSD-u u vidu Ujedinjene Srpske, koji će biti u potpunosti odan politikama Milorada Dodika.
Kasnije se to nastavilo uništenjem SDS-a kroz kupovinu lokalnih političara u pojedinim opštinama, da bi sve eskaliralo u Doboju, gdje je načisto izbrisana najveća opoziciona stranka, prelaskom Obrena Petrovića na stranu Dodika,i u potpunosti ogolilo politiku koju vodi SNSD.
Danas je u procesu preotimanje i drugog velikog uporišta SDS-a, Bijeljine, i vjerovati je da će se i to desiti po istom receptu kao i u slučaju Doboja, nakon čega će se uticaj SDS-a uveliko urušiti.
Uporedo sa razbijanjem političkih protivnika, SNSD u posljednje vrijeme velike napore ulaže u rasparčavanje koalicionih partija.
Sa DNS-om im je to već uspjelo i to na način da su ovu stranku, koja je na posljednjim izborima osvojila preko 100.000 glasova, rasparčali na dva dijela. Tako je od nekadašnjih članova DNS-a, napravljen DEMOS, a sve je kulminiralo smjenom dugogodišnjeg predsjednika DNS-a, Marka Pavića, i to ucjenama od strane “papaka” koji su se ovoj partiji priključili u posljednjih nekoliko godina. Danas je DNS od veto igrača, došao do potpunog poslušnika SNSD-a.
Čim su riješili situaciju sa DNS-om, Dodik i SNSD su “zakuvali čorbu” i u redovima Socijalista, među kojima vlada prava bitka. Kao što je poznato, pet poslanika u NSRS iz ove partije otkazalo je poslušnost predsjedniku Petru Đokiću, tražeći njegovu smjenu sa mjesta ministra u Vladi RS i predsjednika SP-a.
Naravno, prema mišljenu onih koji prate političku scenu u RS, na ovaj potez bi se poslanici SP-a teško odlučili da nisu dobili podršku SNSD-a za to, u kojem trenutno imaju win-win situaciju i čekaju da vide kako će presuditi.
Ovu situaciju je za BUKA portal prokomentarisao i politički analitičar Velizar Antić. On navodi da je Dodik, kao jedan od najboljih trgovaca interesima u BiH, osjetio da je trenutno najbolje vrijeme da se upusti u potpuno razbijanje svih političkih subjekata oko SNSD-a i uspostavi potpunu kontrolu na političkom nebu RS.
Inače, kako kaže Antić, sve je ovo priprema za 2022. godinu i opšte izbore, gdje Milorad Dodik ne želi ništa da prepusti slučaju i da dođu u mogućnost da izgube vlast. Sve je ovo samo preslagivanje kockica i priprema da se ostane na vlasti.
Naš sagovornik je primijetio i različitosti u povodima i uzrocima zbog kojih je Dodik ušao u potpuno razbijanje koalicionih partija.
“Malo je drugačija situacija kod DNS-a u odnosu na Socijaliste. Sukob DNS-a i SNSD-a je počeo prije najmanje dvije godine, kada je bila aktuelna priča oko privatizacije Ljubije. U tom trenutku su Milorad Dodik i njegovi savjetnici i stratezi shvatili da je DNS dovoljno ojačao da može da im kaže: ‘Ne može’. Potvrdu da je DNS ojačao imali smo na posljednjim izborima, gdje su oni dobili preko 100.000 glasova i postali ozbiljna politička snaga i ‘veto igrač’. Ne možete da bez njih donesete neke stvari. I tu je SNSD krenuo u drastičan obračun sa njima. Pa smo imali oduzimanje poslanika, osnivanje Demosa, smanjenje učešća u Vladi… To je bio jedan klasičan politički obračun i pokušaj da se DNS svede na jednu lokalnu partiju”, rekao je on.
Sa druge strane, prema riječima Antića, kod Socijalista je malo drugačija situacija.
“Vjerujem da, bez znanja SNSD-a i Milorad Dodika, ova grupa poslanika ne bi smijela da izvede ovo što su uradili i da traži smjenu Đokića, osnivajući sopstveni klub u NSRS. U Republici Srpskoj niko ko trenutno učestvuje u vlasti ne smije da pravi neke izlete, a da nije prethodno napravio neki dogovor i obezbijedio sebi pozadinu kroz tajne pregovore. E sad, zašto je Dodik krenuo prema Đokiću, kad je on bio apsolutno vjeran saradnik, produžena ruka SNSD-a. Da li su samo osjetili da je vrijeme da se riješe Đokića zbog afera ili je nešto drugo u pitanju, sada je nejasno,” rekao je naš sagovornik, naglašavajući da je cilj razbijanja koalicionih patnera želja da se u potpunosti stave pod kontrolu svi politički subjekti.
“Ove male stranke mogu imati moć da donesu po dva, tri poslanika u Skupštinu. I kad namnožite četiri pet takvih vjernih političkih partijica, dobijate preko 10 poslanika koji vas podržavaju. Pa, pogledajte samo Ujedinjen Srpsku, koja je jedan klasičan državni projekat, kojoj je dat ogroman prostor u medijima, prije svega na RTRS-u, pa im date da kroz institucije i javna preduzeća ojačaju svoju partijsku infrastrukturu putem zapošljavanja i tako dobijete sigurnih četiri, pet poslanika koje ste vi stvorili i koji ne smiju da vam se suprotstave. Sa te strane i te kako ima smisla zašto se sad ovo radi sa svim ostalim partijama”, rekao je za BUKU Antić.
On smatra da je suština da ovdje nema nikakve ideologije i da se sve svodi na interes, zbog čega je veoma lako upravljati političkim procesima na način na koji to radi SNSD.
“Jedan posao u Poštama je iznad svih uvjerenja. Jednostavno, sve su to interesne organizacije i grupacije koje funkcionišu po tom principu i samo je sad Dodik odlučio da malo više sebi podredi sve te organizacije i čvršće stegne te svoje partnere."
I ne treba nimalo da nas čudi što je situacija sada ovakva i što se ovo dešava. Upravo su partije koje se rapadaju nastale na način na koji sad propadaju.
“Sjetimo se da je DNS bio vodeća partija koja je primala intereždžije iz svih partija i to u sam vrh stranke. I upravo su ti ljudi došli glave Marku Paviću. To im se obilo o glavu, a to će se jednom obiti o glavu i SNSD-u. Odnosno, politika interesa će prevazići resurse i uništiće SNSD iznutra. E sad, da li će to biti za dvije, pet ili deset godina, teško je reći, ali u ovom trenutku to je siguran scenario.”
A koliko ovakva politika najveće partije u Republici Srpskoj i njena tendencija da umanji kapacitete svih ostalih političkih subjekata može uticati na političke i izborne procese, pitali smo doktora političkih nauka Vladu Simovića.
On navodi da je za stabilan i razvijen parlamentarizam, koji je osnova za stabilnu i razvijenu demokratiju, bitno da postoji stabilan partijski sistem, što kod nas nije slučaj. Posebno imajući u vidu posljednja dešavanja.
“Stabilan partijski sistem podrazumijeva stabilne institucionalizovane političke partije, koje trenutno u BiH u dobroj mjeri i nemamo. Svejdoci smo da imamo nemali broj političkih partija koje nastaju parlamentarnim putem, odnosno razdvajanjem postojećih političkih partija u parlamentu. Neke od tih političkih partija se doslovice razdvoje već u prvoj godini ili neposredno poslije samog preuzimanja mandata. To sve čini partijski sistem nestabilnim. A nestabilan partijski sistem po prirodi dovodi do nestabilnog političkog sistema. To sve šteti razvoju demokratije i onemogućava demokratsku konsolidaciju u BiH. Svjedoci smo da mnogi procesi koje smo očekivali kao građani da će biti završeni u neko dogledno vrijeme, nažalost, nisu još uvijek završeni. Mi možemo da govorimo o svega tri do četiri političke partije u BiH koje su stabilnije i institucionalizovane”, rekao je Simović za BUKU.
On navodi da će razbijanje pojedinih partija i stvaranje još manjih samo koristiti najvećim političkim strankama, jer, kako kaže, one kao zvijezde privlače planete oko sebe u vidu tih malih patuljastih partija sa kojima bi obezbijedili dovoljno mandata da se sastavi vlada.
„To je praksa, ne samo u BiH, već i u regionu. To često gledamo i u Hrvatskoj i Srbiji. Međutim, kada je riječ o mogućnostima tih malih partija, situacija je takva da su one veoma male i jedino kada bi one zajedno postigle neke koalicione aranžmane, na osnovu kojih bi mogli očekivati neki rezultat. Na ovakav način, one ništa ne mogu nego da budu neka pobočna tijela, koja pomažu velikim političkim partijama da ostvare puni kapacitet vlasti“, rekao je naš sagovornik.
Sa stanovišta stabilnosti političkog sistema, Simović tvrdi da nije dobro kada imate političke partije za koje ne možete biti sigurni da li će ostati u određenoj većini ili neće.
„Ako od određenih malih političkih partija zavisi Vlada, onda je jasno koliko je štetno kada neko mijenja često svoje političke preferencije. Na taj način on dovodi u nestabilnost aktivnosti vlade i samog političkog sistema. Sa druge strane, kada govorimo o odnosu prema biračima, bitno je kakvu oni poruku šalju. Bitno je pitanje da li su oni iznevjerili ljude koji su za njih glasali, a to će se najbolje vidjeti na sljedećim izborima.“
Kada je riječ o političkoj sceni u BiH u posljednja tri izborna ciklusa, možemo s pravom reći da su svega dvije političke partije u RS, i dvije do tri u BiH, relativno stabilni politički subjekti koji mogu uvijek da prije i poslije izbora na neki način dobiju niz patuljastih stranaka kao koalicione partnere.
To je praksa koja se dešava godinama i zbog toga bi najbolje bilo mijenjati izborni zakon, objašnjava Simović i predlaže najbolji sistem koji bi u Republici Srpskoj mogao zavesti malo reda.
„Da bi imali stabilne vlade i stabilne skupštinske većine, jako je bitno ukinuti proporcijalni izborni sistem koji imamo i zamijeniti ga dvokružnim većinskim izbornim sistemom, za koji sam uvjeren da bi u uslovima Republike Srpske davao stabilne skupštinske većine, a samim tim i stabilne vlade“, rekao je Simović, pojašnjavajući o čemu se radi:
„Dvokružni sistem je kada imate jednomandatne izborne jedinice. To bi u RS bile 83 izborne jedinice, koliko ima i poslanika. U tim izbornim jedinicama koje su podijeljene prema broju birača, da svaka izborna jedinica ima isti broj birača birao bi se samo jedan poslanik. Ukoliko taj poslanik ne dobije 50 procenata od izašlih birača, on će sa drugoplasiranim ići u drugi krug i u drugom krugu bi pobijedio onaj koji ima većinu u odnosu na drugog. Time bi se stvorile prilično stabilne skupštinske većine, povećala bi se veza između birača i izabranog predstavnika, osnažili bi se kapaciteti demokratije, prilično bi poslanici postali odgovorniji prema svojim izbornim jedinicama jer dolaze iz jednomandatnih izbornih jedinica. U principu, dolazili bi iz izbornih jedinica sa malim brojem birača, sa kojim bi, prema pretpostavkama, imali i veću interakciju i veću odgovornost prema njima. To bi bilo jedno dobro rješenje za Republiku Srpsku, čime bi ona postala jedan od najuzornijih parlamentarizama u regionu.“
Ipak, sudeći prema dosadašnjim dešavanjima, skoro pa nemoguće je očekivati da će se neko odlučiti za izmjene izbornog zakona na ovim principma. Sa druge strane, mnogo je izglednije da će se u narednom periodu samo nastaviti razbijanje, kako opozicionih, tako i partija priklonjenih SNSD-u, koji će na kraju i sam doživjeti sudbinu onih koje je doveo do tačke cijepanja i samouništenja.
