Kuga je nekada bila najstrašnija bolest na svijetu, sposobna uništiti stotine milijuna ljudi u nezaustavljivim globalnim pandemijama. Žrtve bolesti nosile su se s bolno natečenim limfnim čvorovima, pocrnjelom kožom i drugim jezivim simptomima.
U Europi iz 17. stoljeća, liječnici koji su brinuli o žrtvama kuge nosili su čudne uniforme. Pokrivali su se od glave do pete i nosili masku s dugačkim kljunom u obliku ptičjeg. Razlog za kljun bila je zabluda o samoj prirodi opasne bolesti, piše National Geographic.
Malo liječnika s maskama je preživjelo
U razdoblju izbijanja bubonske kuge, pandemije koja se stoljećima ponavljala u Europi, gradovi zahvaćeni bolešću angažirali su liječnike protiv kuge koji su liječili i bogate i siromašne jer ih je plaćao grad i propisivali ono za što se vjerovalo da je zaštitno sredstvo protiv kuge, bili su svjedoci u oporukama umrlih i obavljali su obdukcije.
To su uglavnom bili drugorazredni liječnici koji nisu mogli na drugi način pokrenuti uspješan posao. Neki su to činili noseći maske s tim čudnim, velikim kljunom ispunjenim aromatičnim travama. Izgledi za preživljavanje liječnika u doba kuge bili su vrlo mali.
Nastanak zaštitnog odijela obično se pripisuje Charlesu de Lormeu, liječniku koji je brinuo o medicinskim potrebama mnogih europskih kraljeva tijekom 17.stoljeća, uključujući Luisa XII i Gastona d’Orleansa, sina Marije Medici.
Danas je maska dio karnevala
On opisuje odijelo koje je činio teški kaput prekriven mirisnim voskom, hlače povezane s čizmama, košulju utaknutu u hlače, šešir i rukavica od kozje kože. Liječnici za kugu nosili su štap koji im je omogućavao da bez dodira pregledaju žrtvu.
Oprema za glavu bila je posebno neobična. Nosili su naočale, maska je imala nos dug pola metra u obliku kljuna, ispunjen mirisima, sa samo dvije rupe, po jedna sa svake strane blizu nosnica što je bilo dovoljno za disanje.
Liječnici za kugu širom Europe nosili su ovu odjeću, a u Italiji je ubrzo postala jedna od glavnih likova karnevala i commedia dell’arte, do danas.
Mislili su da će ih slatki mirisi zaštititi
Ovakvo odijelo trebalo je zaštititi liječnika od zaraze. U tim vremenima liječnici su vjerovali da se kuga širi otrovanim zrakom i da može stvoriti neravnotežu u tjelesnim tekućinama.
Smatralo se da slatki, jaki mirisi mogu zaštititi nosnice. Tamjan, klinčić, cimet, metvica, kamfor, jantar, matičnjak, opijum i drugi intenzivni mirisi bili su uobičajeni u to doba.
Liječnici bi napunili svoje maske mješavinom 55 biljaka i komponentama poput praha viperke, cimeta, mirte i meda. De Lorme je mislio da će oblik kljuna dati dovoljno vremena da zaraženi zrak proguta zaštitno bilje prije nego pogodi nosnice i pluća kugom.
Kugu mogu prenijeti i životinje
Kugu uzrokuje bakterija yersinia pestis koja se može prenijeti sa životinja na ljude ubodom buha, kontakta s kontaminiranom tekućinom ili tkivom, i udisanjem zaraženih kapljica od kihanja ili kašljanja ljudi sa pneumoničnom kugom.
Trgovina i urbanizacija uzrokovala je da se kuga proširi na sve kontinente osim na Antarktik. Tri grozne pandemije tutnjale su zemaljskom kuglom prije nego li je otkriven uzrok.
Justinijanova kuga koja je dnevno ubijala oko 10 000 ljudi oko 561.godine, crna smrt koja je između 1334.i 1372.godine izbrisala trećinu Europljana i nastavila s povremenim ispadima 1879. I treća pandemija koja je opustošila veći dio Azije između 1894.i 1959.godine.
Kostimi nisu bili nikakva zaštita
Odijela liječnika i njihove metode nisu puno značile, piše povjesničar Frank M. Snowden. Terapijske strategije puštanja krvi ili stavljanja žaba na kvržice koje uzrokuje bolest, činile su malo za produljenje života, ublažavanje patnje ili djelovanje lijeka.
Liječnike je u tim kostimima bilo lako prepoznati, ali sve do porasta teorije klica i modernih antibiotika, njihovi kostimi nisu predstavljali nikakvu zaštitu od bolesti.
